Pavle Radić: Doživotni Mladić – samo jedan od jahača apokalipse; izvorni kreatori zla ostaju neosuđeni

Pavle Radić: Doživotni Mladić – samo jedan od jahača apokalipse; izvorni kreatori zla ostaju neosuđeni

 

Jedno je biti Srbin prije Miloševića, a nešto sasvim drugo poslije njega.
Jedno je biti bosanski Srbin prije Karadžića i Mladića, a nešto sasvim drugo poslije njih i njihovih nedjela.

Zlo u nama niklo, zalivano nacionalističkim himerama – zgusnulo se, kondenzovalo, i kroz strašne zločine tokom ratova devedesetih pokazalo svoje nakazno lice. Na nesreću sadašnjih, ali i budućih generacija, jer se korijenje istog banalnog zla i danas obilato zaliva, čekajući trenutak da ponovo pokaže vlastitu dubinu u krvi ljudskoj.

Dugogodišnja nacionalistička i populistička propaganda brutalno je zgazila savjeest i čovjekoljublje u nama. Doduše, ne u svima. Ne u onima koji se nisu dali, onima najčestitijima i najmoralnijima koji su protjerani iz zemlje ili na margine društva, gdje se i danas nalaze.

Zatrovani zlom, susjede smo tretirali i tretiramo kao neljude, a sebe kao čestit narod i, uvijek, nevinu žrtvu. Predratna profesorica biologije sarajevskog univerziteta i članica ratnog vođstva bosanskih Srba Biljana Plavšić – tokom zla u BiH nije se skidala sa beogradskih i paljanskih TV ekrana – Bošnjake je proglasila za genetski otpad, nasuprat nas, genetski superiornih Srba. Među takozvanom intelektualnom elitom, Plavšićka nije jedina sa takvim i sličnim rasističkim predratnim, ratnim i postratnim ispadima, čak bi se reklo da je ona – pravilo a ne izuzetak.

Zar je onda čudno što su razni frustrirani tipovi rado dočekali ratove, odbacili sve moralne skrupule i krenuli u bezočno ubijanje i pljačku inovjernih komšija, a tobože u ime spasa srpstva. Ni poslije tragičnih posljedica, i po srpski narod, od zla se nismo otrijeznili, bar ne u društvenom mejnstrimu kojim i dalje dominiraju jahači apokalipse. Do tuđih žrtava, jednako kao i onih iz vlastitog naroda, stalo nam je koliko do lanjskih snjegova. Daleko smo od spremnosti da se uzdignemo iz moralnog sunovrata i nacionalne sramote.

Iz centrala zla posebno su trovani Srbi u Hrvatskoj i BiH – ostaci zaklanog naroda, poetski ih je trovao i danas slavljeni pjesnik, nesretni akademik nesretnog SANU – kojima su nacionalističke elite Beograda namijenile ključnu ulogu za kobajagi slobodu i zavjetni zadatak – ujedinjenje srpskih zemalja. Kako li se osjeća akademik poznat po metaforama, nacionalističkim kratežima koje podmuklo rasipa polupismenoj svjetini, on i slična bratija, dok u Haškom tribunalom gledaju banalno finale svojih tlapnji? Osjećaju li imalo stida – ako ne zbog brojnih stratišta i zgarišta, onda bar zbog toga što su zaslužni za stvaranje tih “nesretnika” koji su, zatrovani zlom, završili na haškim optuženičkim klupama, razgolićeni u banalnosti i ljudskom ništavilu?

Ovdje omrznuti Haški tribunal, poslije višegodišnjeg državnog skrivanja, izveo je mitologizovanog heroja Ratka Mladića na optuženičku klupu i, u finišu vlastitog postojanja, izrekao mu kaznu. U dalekom Hagu presudilo se, u stvari, kondenzovanom zlu srpskih nacionalističkih zabluda, koje je igrom sudbine personalizovano u Mladiću, preambicioznom provincijalcu oskudnog obrazovanja i još oskudnije moralne stamenosti. Moglo je i u nekom drugom, konkurencija zatrovanih i uništenih ličnosti spremnih na sve – nije bila mala.

Izvorni kreatori zla i krivci zbog počinjenih zločina te nadasve tragične zatrovanosti srpskog naroda nacionalizmom, uljuljkani u konformizmu, daleko od haške sudnice, bajagi se sablažnjavaju nad presudom Mladiću, bez imalo spremnosti da se suoče sa dokazima optužnice i vlastitom doprinosu zlodjelima zbog kojih je Mladić osuđen. Suočavanje sa istinom bi im pokazalo nakazno vlastito lice. Ološ koja je zadugo upropastila srpsku moralnu i egzistencijalnu poziciju u regionu i svijetu ne dozvoljava da se nakon svega kroz šta smo prošli – moralno i egzistencijalno uspravimo, ma koliko to bilo teško.

Sigurno je da ćemo se, povodom presude Mladiću, naslušati i nagledati srbovanja i kvazipatriotskog prenemaganja i u Beogradu i u Banjaluci. Na tome se, i ovdje i tamo, prave karijere i stiču privilegije. Koga je, i ovdje i tamo, uopćte briga za moralnu krepost nacije i pristojan život građana? Presuda Mladiću je u stvari indulgencija ovdašnjem i tamošnjem nacionalističkom ološu, pa ako se već govori o nepravdi Haškog tribunala, onda se ona krije u oslobađanju odgovornosti onih koji su stvorili fenomen Mladić i koji su, u najmanju ruku, isto kao i on, ako ne i više, odgovorni za jeziva zla koja je počinio.

(Autonomija/MiruhBosne)

Previous Svečano pušten u promet LOT2-C Sarajevske obilaznice (FOTO)
Next Iz Haga preživjele žrtve poručuju: Dokazan udruženi zločinački poduhvat (VIDEO)

You might also like

AGRESIJA|GENOCID|ZLOČINI

GODIŠNJICA MINIRANJA MOSTA U BRČKOM: Za ubistvo preko 100 civila niko nije odgovarao

-Na mostu u trenutku eksplozije bilo je sigurno više od 150 ljudi koji su željeli svojim kućama u BiH. Naša je sreća što smo u trenutku eksplozije bili gotovo na

BLOG

Banjalučki ‘Marš na Drinu’ i šizofrenija (anti)fašizma

Nakon obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom u Republici Srpskoj ostalo je samo jedno – pravac u Vrbas. Od sramote! Danas je u Banjaluci održan “Marš besmrtnog puka”, akcija putinovske Rusije, stara

AGRESIJA|GENOCID|ZLOČINI

Pravoslavna veza: Rusi, Grci i Ukrajinci u Bosni i Hercegovini 1992-1995

Procjenuje se da je tokom agresije i genocida u Bosni i Hercegovini učestvovalo najmanje 600 pravoslavnih dobrovoljaca. Najveći broj navedenih dobrovoljaca činili su Rusi i Ukrajinci. Značajno mjesto imaju i