Pavle Radić: Doživotni Mladić – samo jedan od jahača apokalipse; izvorni kreatori zla ostaju neosuđeni

Pavle Radić: Doživotni Mladić – samo jedan od jahača apokalipse; izvorni kreatori zla ostaju neosuđeni

 

Jedno je biti Srbin prije Miloševića, a nešto sasvim drugo poslije njega.
Jedno je biti bosanski Srbin prije Karadžića i Mladića, a nešto sasvim drugo poslije njih i njihovih nedjela.

Zlo u nama niklo, zalivano nacionalističkim himerama – zgusnulo se, kondenzovalo, i kroz strašne zločine tokom ratova devedesetih pokazalo svoje nakazno lice. Na nesreću sadašnjih, ali i budućih generacija, jer se korijenje istog banalnog zla i danas obilato zaliva, čekajući trenutak da ponovo pokaže vlastitu dubinu u krvi ljudskoj.

Dugogodišnja nacionalistička i populistička propaganda brutalno je zgazila savjeest i čovjekoljublje u nama. Doduše, ne u svima. Ne u onima koji se nisu dali, onima najčestitijima i najmoralnijima koji su protjerani iz zemlje ili na margine društva, gdje se i danas nalaze.

Zatrovani zlom, susjede smo tretirali i tretiramo kao neljude, a sebe kao čestit narod i, uvijek, nevinu žrtvu. Predratna profesorica biologije sarajevskog univerziteta i članica ratnog vođstva bosanskih Srba Biljana Plavšić – tokom zla u BiH nije se skidala sa beogradskih i paljanskih TV ekrana – Bošnjake je proglasila za genetski otpad, nasuprat nas, genetski superiornih Srba. Među takozvanom intelektualnom elitom, Plavšićka nije jedina sa takvim i sličnim rasističkim predratnim, ratnim i postratnim ispadima, čak bi se reklo da je ona – pravilo a ne izuzetak.

Zar je onda čudno što su razni frustrirani tipovi rado dočekali ratove, odbacili sve moralne skrupule i krenuli u bezočno ubijanje i pljačku inovjernih komšija, a tobože u ime spasa srpstva. Ni poslije tragičnih posljedica, i po srpski narod, od zla se nismo otrijeznili, bar ne u društvenom mejnstrimu kojim i dalje dominiraju jahači apokalipse. Do tuđih žrtava, jednako kao i onih iz vlastitog naroda, stalo nam je koliko do lanjskih snjegova. Daleko smo od spremnosti da se uzdignemo iz moralnog sunovrata i nacionalne sramote.

Iz centrala zla posebno su trovani Srbi u Hrvatskoj i BiH – ostaci zaklanog naroda, poetski ih je trovao i danas slavljeni pjesnik, nesretni akademik nesretnog SANU – kojima su nacionalističke elite Beograda namijenile ključnu ulogu za kobajagi slobodu i zavjetni zadatak – ujedinjenje srpskih zemalja. Kako li se osjeća akademik poznat po metaforama, nacionalističkim kratežima koje podmuklo rasipa polupismenoj svjetini, on i slična bratija, dok u Haškom tribunalom gledaju banalno finale svojih tlapnji? Osjećaju li imalo stida – ako ne zbog brojnih stratišta i zgarišta, onda bar zbog toga što su zaslužni za stvaranje tih “nesretnika” koji su, zatrovani zlom, završili na haškim optuženičkim klupama, razgolićeni u banalnosti i ljudskom ništavilu?

Ovdje omrznuti Haški tribunal, poslije višegodišnjeg državnog skrivanja, izveo je mitologizovanog heroja Ratka Mladića na optuženičku klupu i, u finišu vlastitog postojanja, izrekao mu kaznu. U dalekom Hagu presudilo se, u stvari, kondenzovanom zlu srpskih nacionalističkih zabluda, koje je igrom sudbine personalizovano u Mladiću, preambicioznom provincijalcu oskudnog obrazovanja i još oskudnije moralne stamenosti. Moglo je i u nekom drugom, konkurencija zatrovanih i uništenih ličnosti spremnih na sve – nije bila mala.

Izvorni kreatori zla i krivci zbog počinjenih zločina te nadasve tragične zatrovanosti srpskog naroda nacionalizmom, uljuljkani u konformizmu, daleko od haške sudnice, bajagi se sablažnjavaju nad presudom Mladiću, bez imalo spremnosti da se suoče sa dokazima optužnice i vlastitom doprinosu zlodjelima zbog kojih je Mladić osuđen. Suočavanje sa istinom bi im pokazalo nakazno vlastito lice. Ološ koja je zadugo upropastila srpsku moralnu i egzistencijalnu poziciju u regionu i svijetu ne dozvoljava da se nakon svega kroz šta smo prošli – moralno i egzistencijalno uspravimo, ma koliko to bilo teško.

Sigurno je da ćemo se, povodom presude Mladiću, naslušati i nagledati srbovanja i kvazipatriotskog prenemaganja i u Beogradu i u Banjaluci. Na tome se, i ovdje i tamo, prave karijere i stiču privilegije. Koga je, i ovdje i tamo, uopćte briga za moralnu krepost nacije i pristojan život građana? Presuda Mladiću je u stvari indulgencija ovdašnjem i tamošnjem nacionalističkom ološu, pa ako se već govori o nepravdi Haškog tribunala, onda se ona krije u oslobađanju odgovornosti onih koji su stvorili fenomen Mladić i koji su, u najmanju ruku, isto kao i on, ako ne i više, odgovorni za jeziva zla koja je počinio.

(Autonomija/MiruhBosne)

Previous Svečano pušten u promet LOT2-C Sarajevske obilaznice (FOTO)
Next Iz Haga preživjele žrtve poručuju: Dokazan udruženi zločinački poduhvat (VIDEO)

You might also like

RIJEČ

‘Mi smo evropski narod, nismo došli niotkud, tu smo hiljadama godina, živimo svoj život, imamo svoju tradiciju…’

Reisul-ulema na svečanosti povodom 30. godišnjice džemata Balingen: Kao narod moramo biti spremni za domovinu dati sve BALINGEN, 25. NOVEMBAR 2023. (MINA) – Reisul-ulema Islamske zajednice (IZ) u Bosni i

NAŠI DANI

Obilježena godišnjica zločina nad stanovnicima Višegrada – 3.000 ruža za 3.000 života

  Manifestacijom „3.000 ruža za 3.000 života“ Udruženje porodica nestalih „Višegrad 92“ danas je obilježilo 26 godišnjicu ratnih zločina počinjenih nad stanovnicima ovog grada. Na groblju Stražište klanjana je dženaza

RIJEČ

Davor Gjenero: Milanović ima taj stav o Bosni i Hercegovini jer je političkim repovima dužan Rusiji

Izjava predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića kako članovi Predsjedništva Bosne i Herecgovine Željko Komšić i Šefik Džaferović nemaju dobre namjere, a Milorad Dodik ima izazvala je brojne reakcije u regionu.