Bajram u bošnjačkoj tradiciji: O bajramskom ruhu i hodočašću u Mekku

Bajram u bošnjačkoj tradiciji: O bajramskom ruhu i hodočašću u Mekku

Bajramsko ruho

-U Bosni i Hercegovini se kroz historiju praznik Bajram slavi na različite načine: čiste se kuće i avlije, pripremaju se slana i slatka bajramska jela. Ali ono što je, pored slatkiša, naročito veselilo djecu i mlade kada se približi bajramsko slavlje jeste bajramsko ruho! Bajramskom odijelu se pridavala velika pažnja, a stariji vode računa da najmlađi odjenu najljepši komad odjeće iz ormara ili dadobiju novu odjeću kako bi na taj način osjetili radost blagdana. U Bosni i Hercegovini je bio običaj da imućnije porodice ili čak zajednice pomognu mladima koji nisu u stanju da se lijepo odjenu za Bajram da praznik dočekaju u veselju. O tome svjedoči i jedan članak iz časopisa Novi Behar iz 1935. godine, koji kaže da je prigodom ramazanskog Bajrama Muslimansko dobrotvorno društvo Merhamet podijelilo odjeću siromašnoj djeci. U članku se spominje dječak koji je radostan zbog novog ruha upitao svoju majku: „Boga ti, majko, zar ovo nije pravo bajramsko odijelo?“ Bajramsko odijelo je važno kako muškim, tako i ženskim članovima porodice i u njemu se ogleda ljubav i milost jednih prema drugima – kaže članak iz 1935. godine.

(Nalovna fotografija iz časopisa Novi Behar – pokazuje djecu i omladinu kojoj je Muslimansko dobrotvorno društvo Merhamet podijelilo bajramsko novo ruho.)

Priču je objavio Historijski muzej BiH, kao i narednu.

Kako su izgledala sveta putovanja iz Bosne i Hercegovine u Arabiju kroz historiju

U Bosni i Hercegovini se od davnina pridavala velika pažnja hadždžu – petoj islamskoj dužnosti. Putovanje konjima je iziskivalo velike fizičke napore, velika materijalna sredstva i bilo je rizično po zdravlje i život hodočasnika. Putovanje života je ponekad trajalo mjesecima, i više. Unatoč tome, u Bosni i Hercegovini je, recimo, 1893. godine hadždž obavilo 119 osoba. Hadžije su se ispraćale na hadždž i dočekivale po povratku – a često su hadžije vodile dnevnike i zapisivale svoje doživljaje.

Običaji opremanja i dočeka hadžija su bili različiti u bosanskhercegovačkih gradovima. U Posavini, na primjer, su se u povorkama djece izgovarale različite molitve. Običaj je bio da se prije odlaska na hadž uradi neko dobro djelo. Tako su po Bosni i Hercegovini građene česme i različiti objekti kojima se unaprijeđivao život zajednice.

U Bužimu je postojao običaj da se na hadž polazilo sa kamena posebno izgrađenog ispred džamija koje su služile kao polazne tačke hadžijama. Kamen je dobio ime Hadžijin – taš (Hadžijski kamen). Budući hadžija bi po završetku molitve i izalaku iz džamije stao na kamen (na kojem je uklesano njegovo ime i datum polaska), tražio oprost (halal) od članova porodice i prijatelja, a nerijetko bi obasuo djecu slatkišima i sitnim novcem. Potom se sa kamena penje na konja i započinje putovanje. Danas se uz Staru drvenu džamiju u Bužimu nalazi skupina hadžijskog kamenja, za koje se pretpostavlja da datiraju iz XIX i XX stoljeća – kamenje koje podsjeća na imena hadžija koji su mjesecima putovali od Bosne i Hercegovine do Arabije, a iz Arabije se vraćali sa novim iskustvima, utiscima i poklonima.

Previous Rihtman: Vakcina iz Oxforda naći će se prva na tržištu
Next Bajram-namaz u Ferhadiji u Banjaluci

You might also like

NAŠI DANI

Bosanski i Crnogorski antifašisti na Tjentištu obilježili 75. godišnjicu bitke na Sutjesci

  Savez antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata Bosne i Hercegovine i Savez udruženja boraca NOR-a Crne Gore organizovali su na Tjentištu akademiju „Barjak časti i slobode“, tokom koje su evocirana

HISTORIJA

TESTAMENT KRALJICE KATARINE, MIT ILI STVARNOST?

Povod eseju je šesto izdanje historijskog romana Ibrahima Kajana Katarina kraljica bosanska, kojim je autor na književni način ponovo aktualizirao pravnu problematiku mogućeg nasljeđivanja kraljevine Bosne. Osnovna motivacija pisanja ovog

NASLIJEĐE

Stari grad Soko u Sokolu kod Gračanice

U Bosni ima više Gračanica. Ali je samo jedna ona što se iznenada otkinula od srednjovjekovnog kraljevskog grada Sokola, a zatim naglo zaustavila sahat hoda južnije, s lijeve strane rijeke