Premijer Kurti: Čuvajte se onih koji se ne izvinjavaju za svoje zločine

Govor premijera Kosova Albina Kurtija na sjednici Skupštine povodom usvajanja rezolucije o genocidu u Srebrenici…

Poštovani poslanici Skupštine Kosova,
Poštovani predsjedavajući Skupštine Republike, g. Glauk Konjufca,
Poštovana potpredsjednica vlade, gđo. Emilija Redžepi,
Poštovani ministri,

Danas podržavamo rezoluciju povodom 26. godišnjice genocida u Srebrenici, u Bosni.
Ovo je plemenita i pravilna akcija, ne samo u ime Kosova, Albanaca i drugih zajednica koje predstavljate, već pre svega u ime naše univerzaln ljudskosti, naše želje za mirom i pravdom.

Srebrenica je najveći masakr na evropskom kontinentu od Drugog svjetskog rata. Kažnjavanje genocidnih zločina, koje činimo čak i današnjom rezolucijom, mora biti trajno, neosporno i sveprisutno, tako da se u budućnosti nikada neće ponoviti.

Svake godine prisjećamo se Srebrenice, pozivanja na pravdu. Prije pet godina, 11. jula 2016. godine, otišao sam da se poklonim Srebrenici, pozvan od strane Pokreta majki enklava Srebrenica i Žepa, kao i predsjednika Udruženja žrtava i svjedoka genocida.
Srebrenica je bila puna grobova i spomen obilježja. Šta oni kažu svijetu, šta oni nama, te kamene grobnice?

Prvo, nadgrobni spomenici žale se na nedostatak tijela. 8.372 bošnjačkih muškaraca i dječaka, uglavnom muslimana i katoličke manjine, ubili su srpska vojska i paravojne formacije. Ali na spomen groblju Potočari identifikovano je i položeno manje od 7.000 tijela. Ko su oni zločinci koji se nisu zaustavili na ubijanju, već su počinili zločin nad zločinom, ne pokazujući kuda su bacali tijela ubijenih? Kakva je to okrutnost zbog koje majke, žene, sestre i braća, djeca tih muškaraca, čak i danas nakon 26 godina, ostaju bez groba za plakanje?

Drugo, nadgrobni spomenici žale se na nedostatak kazne za krivce. Milošević, balkanski kasapin, umro je nekažnjeno. Njegovi saradnici, preko 4.000 srpskih vojnika upućenih u Bosnu i Hercegovinu iz Srbije, od kojih je većina ne samo da je još uvijek slobodna, već ima i onih koji imaju političku moć i moć odlučivanja. Naravno, oni danas više ne mogu ponavljati zločine i genocid, već čine ono što mogu, skrivajući tijela žrtava, ponekad čak i skrivajući kriminalce ili ih hvaleći.

Ko je godinama skrivao i skrivao Karadžića i Mladića od pravde? Ko ih je odbio predati pravdi? Ko je htio da ih pohvali i po njima imenuje bulevare? Karadžić i Mladić već su osuđeni za učešće u genocidu, a prije nekoliko dana Stanišić i Simatović također su osuđeni za umiješanost u zločine koje je Srbija počinila u Bosni. Ali još uvijek njihovi saučesnici u ovom zločinu čudovišnih razmjera nisu osuđeni. Izravni rezultati genocida, tj. Politički subjekti koji su proizašli iz etničkog čišćenja, poput Republike Srpske gdje je ostalo malo Bošnjaka, i dalje funkcioniraju, defunkcionalizirajući Bosnu. Moraju se kazniti i kriminalci i posljedice zločina.

Treće, šta nam kažu nadgrobni spomenici? Rečeno nam je da se čuvamo onih koji se ne usude suočiti s istinom, onih koji i danas odbijaju u ime reći genocid. Čuvajte se onih koji se ne izvinjavaju za svoje zločine, jer oni koji ne priznaju krivicu i ne izvine se, duboko u sebi vjeruju da su bili u pravu. A ako se okolnosti promijene, nadaju se da će ponoviti istu krivnju, isti zločin. Ne smijemo dopustiti da se to dogodi.

Ne želimo kriviti čitav srpski narod, niti želimo uzvratnu kaznu prema bilo kome. Ali srpsko političko rukovodstvo mora biti pod stalnim pritiskom odasvuda dok ne prepozna i ne prizna zločine koje je počinila u Bosni, na Kosovu i u Hrvatskoj, ne izvini se i ne pokrene postupak za kažnjavanje zločinaca. Srpski političari koji brane zločine ne služe ni svom narodu, ni miru, ni razvoju regiona, već sve ovo sprečavaju.

Danas se s bolom i dubokim poštovanjem prisjećamo mučeništva 8372 muškarca i dječaka u Srebrenici, ali i bola hiljada silovanih žena, koje su prisilno raseljene radi stvaranja nove demografske stvarnosti. Ovaj zločin je dobio ime, a Međunarodni sud pravde ga je sankcionirao kao genocid.

Za preko 12 hiljada ubijenih na Kosovu, za oko 20 hiljada silovanih žena, za gotovo milion prisilno protjeranih s Kosova imamo zločin, znamo počinitelje, ali još uvijek nemamo naziv za zločin i shodno tome odgovarajuću kaznu za autore. Suočeni smo sa situacijom poput one koju je Winston Churchill opisao kada je utvrdio hitlerovske zločine, suočeni smo s anonimnim zločinom. Naša je dužnost pamtiti i poštovati žrtve i njihove porodice, ali i čitav svijet, dati pravo ime ovom zločinu, zato je naša vlada i započela pripreme za tužbu za genocid, koju ćemo podići protiv Srbije.

Kažnjavanjem zločina, kroz ovakve rezolucije koje je danas usvojila Skupština Republike Kosovo, kroz tužbe poput ovih što kosovska vlada priprema, doprinijet ćemo da se ne ponovi genocid, niti u Srebrenici niti na Kosovu, nigdje drugdje u našoj regiji.

Volimo mir, samo tražimo pravdu. Ko god zaboravi pravdu, ne radi za mir.