Saša Stanišić: “Idite vi zbogom i ostavite Bosnu na miru”

Jedan od najuspješnijih pisaca stranog porijekla u Njemačkoj, Saša Stanišić, o svom bosanskom porijeklu, posjeti rodnom Višegradu i političarima u Bosni i Hercegovini u eksluzivnom intervjuu za DW.

Saša Stanišić je sedam dana bio gost manifestacije “Berlin čita”, čiji organizatori, Prva njemačka televizija ARD i Rundfunk Berlin Brandenburg, su njegov roman “Porijeklo” (Herkunft) uvrstili u program ove literarne smotre. Tako je rođeni Višegrađanin cijelu proteklu sedmicu na različitim lokacijama u njemačkoj prijestonici ljubiteljima pisane riječi predstavljao svoje djelo. Mirni, introvertni Stanišić se na bini pretvarao u pravog zabavljača čime je uspijevao izazvati oduševljenje publike. U jednom od razgovora s publikom otkrio je da mu je životni san, prije nego što je postao pisac, bio da bude radijski voditelj. U okviru ove manifestacije je dobio priliku da taj san i ostvari i moderira na jednom od kultnih berlinskih radio-programa, pušta sevdalinke Himze Polovine i Safeta Isovića, pjesme „Dubioze kolektiva“, te priča o svom bosanskom porijeklu.

Bijeg sa porodicom iz Višegrada 1992. i kasniji boravci u rodnom gradu

Saša Stanišić je dijete iz  tzv. mješovitog braka, Bošnjakinje i Srbina. S majkom napušta rodni Višegrad na početku rata u BiH, 1992. godine i dolazi u Heidelberg. Otac se familiji pridružuje poslije. Dolazak 14-godišnjaka u sasvim novu sredinu, bez poznavanja ijedne riječi njemačkog jezika mu se urezao duboko u sjećanje, kao i povratci u Višegrad, grad u kome je ostala njegova baka Kristina.

“Ova knjiga je i svojevrsni homage baki koja je u međuvremenu umrla“, priča Stanišić. „Zbog nje sam uvijek nanovo išao u Višegrad. Upravo sam bio tamo, vodio sam svog sedmogodišnjeg sina, da mu pokažem gdje mu se otac igrao i ganjao sa djecom po ulicama. Kad sam tamo namjerno izbjegavam sva mjesta gdje su se desili zločini. Njegov naivni pogled na taj svijet mi pomaže da i ja budem ponovo dijete“, kaže Saša Stanišić.

Koliko tog svog bosanskog porijekla želi prenijeti svom sinu?

„Što više, govorim s njim isključivo naš jezik, čitam mu na njemu priče i pjevam uspavanke. Njegova majka Njemica to radi na njemačkom“, odgovara.

Andrićeva „Na Drini Ćuprija“ je naravno u njegovom literarnom odrastanju igrala veliku ulogu i Nobelova nagrada za književnost, koju je Andrić dobio daleke 1961. Nakon dodjele te iste nagrade Austrijancu Peteru Handkeu, 2019. godine, koji negira zločine u Višegradu, ima mnogo  problema sa komitetom koji je dodjeljuje.O tome se dovoljno javno očitovao, kaže.

Kako se osjeća u Višegradu?

„Višegrad se jako promijenio, propao. Ima tamo i dobrih ljudi koji pokušavaju nešto da promijene, ali su korupcija i nepotizam nevjerovatni“, ističe Stanišić.

Berlin čita Stanišića danas, Sarajevo sutra?

Političku situaciju u BiH, kaže, pažljivo prati i ona ga poprilično zaokuplja.

„Ja živim u Njemačkoj, ovdje sam naravno daleko više involviran u politička i društvena zbivanja. U BiH sam premalo, stoga mislim da bi bilo arogantno da ja odavde donosim neke definicije i prijedloge. Ja sam prevashodno pisac. No naravno da pratim tamošnja događanja i tenzije, priče o mogućim secesijama kojima se prijeti. Vidim ponavljanje istorije na jednoj razini, no ne vidim zasad opasnost od oružanog konflikta“, dodaje.

Naročito ga zabrinjava odlazak mladih ljudi iz BiH, koji zbog sadašnje političke situacije za sebe ne vide perspektivu u svojoj domovini.

„To me zbilja čini tužnim. Najbolje bi bilo kad bi političari, koji ne stoje iza te zemlje, otišli iz nje. Njima poručujem, idite vi zbogom i ostavite Bosnu i tamošnje ljude na miru. Ja sam svoju domovinu morao napustiti iz najgoreg mogućeg razloga, zbog rata… A volim je i vraćaću ću se u nju uvijek.“

Da li bi se radovao da se u Sarajevu organizuje nešto slično poput ove berlinske manifestacije, da „Sarajevo čita Stanišića“?

“Naravno. Berlin i Sarajevo imaju toliko toga zajedničkog. Oni su raskrsnice kultura, istorijska mjesta. Taj internacionalni duh Berlina ima i Sarajevo. To bi bilo zbilja lijepo“, kaže.

I moguće, jer su Stanišićeve knjige, koje piše na njemačkom, prevedene i na bosanski jezik. A uspješni, ponosni otac bi za tu priliku mogao dovesti i svog sina u Sarajevo. Jer kad u Njemačkoj čita a on sjedi u publici i sluša, ljut je na oca. „Kaže mi, tata, to je prevara“, zaključuje Saša Stanišić kroz smijeh.

Saša Stanišić (44), pisac bh. porijekla, sa porodicom živi u Hamburgu. Za svoj roman “Porijeklo” (Herkunft) objavljen 2019. dobio je jednu od najznačajnijih literarnih nagrada njemačkog govornog područj – Deutscher Buchpreis. Stanišić je još prije toga, zahvaljujući romanu prvijencu “Kako vojnik popravlja gramofon” (Wie der Soldat das Grammofon repariert) bio poznat njemačkoj javnosti, koji je preveden na 31 svjetski jezik. A za roman „Uoči svetkovine“ (Vor dem Fest)  2014. dobio je književnu nagradu Sajma knjiga u Leipzigu.