Bogdan Boša Tanjević – Balkan je naša sudbina…

Priča o Boši Tanjević, koji uživa u gradu na Bosforu a reportaža je napravljena za Portal iBalkan.net u njegovom domu na Bešiktašu  u društvu supruge Jasne.

Sam uvijek naglašava da uživa u afirmiranju manjih klubova s kojima ruši velikane s vrha. Nikada nije pravio razlike kada je radio od Crne Gore, preko Bosne i Hercegovine, Francuske ili u nekim od gradova u Istočnog  Rimskog ili Osmanskog  Zapadnog carstva. Boša je čovjek koji osvaja trofeje u igri između dva obruča i koji osvaja srca ljudi na svakom mjestu.

Bogdan Tanjević, jedan pa jedan i neponovljiv:

Polovicom 2004- godina Bogdan Tanjević je stigao u Istanbulu, preuzeo  reprezentaciju Turske, stvorio  ekipu koja je, stigla među košarkaške velesile, kakva je nekada bila Jugoslavija… Turska se vinula do  svjetskog trona i viceprvaka na SP 2010 godine ? 

U Turskoj uspon ekonomije traje već 10 godina, a tu se opet lakše nađu i sponzori za  klubove. Moj Fenerbahče ima sponzora koji pokrije sve troškove, a to je Ulker. Period od 11. godina je jako dugi period, imam veliki broj prijatelja  u Turskoj, zemlja je u ogromnom razvoju kako u  Evropi tako i u svijetskim okvirima, zemlja sa velikim optimizmom i srećem ljude prepunog elana . Uz Francusku, Španiju i Italiju danas je među najboljim košarakaškim zemljama u Evropi. Zatekao sam dobro organizovanu Federaciju koju danas, vodi, izvanredani tim ljudi, naročito u radu sa mladima, tu je ogroman broj omladine koji žele i vole da se bave sportom. Moj, Fener je mnogo jači među drugim klubovima i sve je bogatiji kao što je i bogatija  država Turska. Federacija koja je tada bila smještena u dvorani Abdi Ipekci Areni, danas ima svoju modernu zasebnu zgradu. Federacije koja izgleda kao najbolja banka u Evropi… klubovi su mnogo narasli, igra se danas zasigurno odlična košarka i imamo drugu najbolju ligu u Evropi po broju klubova… kada sam došao tada u Tursku  na evropskom nivou bila su samo dva kluba, Efes Pilsen i Ulker… unaprijed se sve znalo i čekalo finale play off izmedju ta dva kluba… danas je mnogo bolja situacija Uz Fenerbahče Ulker, tu su i Anadolu Efes, Galatasaray, Bešiktaš, Banvit, Karsiyaka i Darušafaka kao i mnogo drugih dobrih  klubova… Istanbul kao jedan od najmoćnijih i najboljih gradova na Svijetu, danas imam tri ogromne dvorane, prije je to bila samo, Abdi Ipekci Arena a sada Fenerbahče Ulker Arena koja je na azijskoj strani grada je najbolja dvorana u Evropi sa 13.000 gledalaca… a tu je i treća dvorana  Sinan Erdem Arena  koja može da ugosti razne sporove koja raspolaže sa 17.500 gledaalaca… Federacija uz mušku seniorsku košarku poklanja veliku pažnju i prati  žnsku košarku, gdje su 3-4 kluba iz Turske u vrhu Evrope i osvajaju vodeće pozicije kako  u klupskoj tako i reprezentativnim selekcijama za mlade i i omladinske selekcije i osvajaju medalje u  selekcijama U 16, U 18 i U 20 godina i najbolji su u Evropi…

Koliku zalugu u svemu ima Turgay Demirel, sadasnji aktuelni predsjednik Federacije Turske i FIBA krovne kosarkaske asocijacije?

Druga slika je bila nekada a druga sada, mada je razvoj košarke u Turskoj krenuo sa Osman Solakoğlu covjeka za naših prostora rodom iz Starog Bara a bio je 25 god predsjednik Federacije… poslije njegove smrti naslijedio ga je Turgay Demirela sada je predjksednik FIBA… razvoju košarke u Turskoj je unaprijedio Nihad Izić koji je selktirao sve generacije mladih igrača i dobrim okom i znanjem doveo Tursku da raspolaže sa velikim brojem vrhunskih igraca, naročito generacija 1979-80 koju su predvodili Mehmet Okur, Hidayet Turkoglu, Omer Onan, Kerem Tunceri, Harun Erdenay, Mirsad Turcan, kao i generacija iz 1986-87 koje je selektirao Izić i od 15 godine ih vodio do 19 godine… tu su predvodnici bili, Ersan Ilyasova, Semih Erden, Enes Kantar, Omer Asik, Oğuz Savaş, Erden Arslan, Enes Kanter… uz Turgaya Demirela, zaslužni u radu Turske federacije su i Harun Erdenay gen. menadžer, Barbaros Akas organizator svega, Aydin Ors tvorac generacije koja je donijela sreberenu medalju 2001 godine Turskoj…

Podsjećanje najvećeg uspjeha turskog sporta i osvojene srebrene medalje na SP 2010 u Istanbulu, je li se moglo više u sudaru sa NBA divovima dray tima?

Bila je ovo generacija koja je u potpunosti izrasla, koja je pojačana sa dvije najbolje generacije, navijači, cjela držva, materijanli troškovi i mnogi gradovi su se ujedinili i podnijeli, napore i stvorili veliku odskočnu dasku, srestva su lako nađena… sada poslije tog velikog uspjeha, imamo i novu dvoranu u Ankari i modernu Abdi Ipekci Arenu… napori igrača su dali rezultat i sve se vratilo uloženo sa dobijenom srebrenom medaljom i građani i državnih interes su bili zadovoljeni… moglo se dosta više uraditi sa jednim danom pauze jer se igralo iz dana u dan na 2010. SP u Istanbulu… Amerikanci su imali dan pauze a mi smo imali nekoliko iscrpljujćih susreta poput polufinala sa Srbijom.. danas kako sve vidim sa ove distance sve druge zemlje su daleko iza SAD i baš moj tim je čestito odigrao ali još kod nas postoji žal zbog malo vremena za odmor koji smo imali pred susret sa Amerima.

Priznanje koja su stizala širom Turske a kao kruna svega je državljanstvo za vas i vase članove porodice iz Ankare, od strane predjednika Republike i Premijera Turske..

To je bio prijedlog ministra sporta, Spor Bakanı Faruk ÖZAK , koji je sve uradio da se donese odluka turskog parlamenta MECLIS-a i šefa i premijere države…je  nagrada za napor koji sam uložio i to što sam sve odradio pod kemo-tretirmanima a Turci  su inače jako sentimentalni…  to je bio gest ljubavi i poštovanja…

Ko je u stvari Bogdan Tanajevic, Turčin, Italijan, Bosanac, Crnogorac ili samo Pljevljak, gdje je rođen?

Ja, danas imam Italijanski i Turski pasoš, imao sam samo jednu naciju u svom zivotu a nje više nema, to je ona Jugoslavija koja više ne postoji.S entimentalno sam  vezan i osjećam  ljubav prema svim razdjeljenim dražavama iz SFRJ u kojima se osjećam dobro, a Balkan nam je sudbina, inače da je bilo drugačije rastavili bi se na humaniji način…

Kako je bilo raditi u  velikom klubu kakav je Fenerbahče u u kome ste bili 5 godina trener i u kome ste osvojili tri titule prvaka, dva Kupa Turske i Pehar Predsjednika države?

Fener je nešto sto jako volim , kao i KK Bosna, Stefanel, Limoz, Asvel, Virtus,Budućnost. Sve te klubove volim. U Fenerbahčeu sam bio od 2007-2011 godine, još uvijek igraju igrači koje sam ja vodio, pratim Fener i sada naročito  podržavam i volim klub koji je stigao na zasluzeni fajnal-for u Madridu…

Možete li izdvojiti neke igrače  koji su po Vama bili  najbolji a VI ste ih vodili u klubovima ili u nacionalnim selekcijama? 

Od KK Bosne, preko reprezentacije Jugoslavije, pa do Fenerbahčea i do Turske nacionalne selekcije nisam imao ljubimce ali sam ih možda u dnu svog srca sakrivao od drugih. Ima dobih ali i prosječnih igrača koji su nekada bliski po senzibilitetu i ideji trenera te sam uvjek znao da poštujem posebno…  imam izuzetno dobre drugare među igračima koje sam vodio i nema niti jedan sa kojim ne govorim… a ja sam bio komantant kome su vjerovali, ili ti vjeruju na ljudskom i na stručnom štabu ili nema ništa od daljih dodatnih zajedničkih napora … nemam ljubimce … jedan i neponovljiv je bio Mirza…

Ko bi mogao biti i da li ste pronašli nasljednika među igračima, kakav je bio Mirza Delibašić?

Dejan Bodiroga mu je bio najsličniji po ljudskom sklopu, po taletnu i odnosu prema klubu i saigračima . Oba su počeli da rade sa mnom kao mlađi momci… Alessandro Gentile je  sa mnom krenuo od njegove 15-e godine … Oskar Smit je ime  koje mi posebno znači  jer  kada su ga primili u kuću Slavnih bilo je to ”nešto pa nešto”. Pobijedio je izabrani tim SAD ubacivši im 47 koševa a završio je karijeru sa 39 godina i sa  prosjekom od  39 koševa  po utakmici…

Šta su sportski planovi, kod Bogdana Boše Tanjevića ?

Kakvi, planovi, nemam planova, iluzija je praviti ih , ne nudim se nikome a ima 43 godine trenerskog rada ali imam veliku energiju i možda počnem ponovo da radim za neki klub ili nacionalnu selekciju. Svojim prijateljima iz  Podgorice biću na raspolaganju da budem vršilac dužnosti selektora ove selekcije. Crnogorce  ću voditi na Igrama malih zemalja, koje će se održati juna mjeseca na Islandu … inače sam i predsjednik Udruženja košarkaških trenera Crne Gore… to je to…

O tome mnogo ne razmišljam. Odložićemo za još neko vrijeme

Bilo je ugodno se družiti i razgovarati sa velikim a skromnim čovjekom kakav je  Bogdan Boša Tanjević…

Jusko BOJADŽIĆ

iBalkan.net/mb