DerStandard podsjeća da RH i Srbija po Dejtonskom sporazumu nemaju pravo da se miješaju u politička dešavanja u Bosni

Strah od dalje diskriminacije uoči novih pregovora u Bosni – piše austrijski list DerStandard u naslovu.

Nakon neuspjeha u Neumu, u četvrtak će se ponovo raspravljati o ustavnim reformama. Venecijanska komisija ne navodi koje modele podržava.

U Sarajevu će u četvrtak biti nastavljeni pregovori o izmjeni ustava i izbornog zakona Bosne i Hercegovine. Nedavno su pregovori u Neumu propali krajem januara. Uoči novog kruga, lider hrvatske nacionalističke stranke HDZ Dragan Čović sada tvrdi da će Venecijanska komisija Vijeća Evrope podržati njegove prijedloge. HDZ je predložio formiranje izbornih jedinica prema etničkim kriterijima ili korištenje birača.

Ovim modelima HDZ želi osigurati da ubuduće hrvatskog člana tročlanog Predsjedništva mogu birati uglavnom Bosanci i Hercegovci koji sebe opisuju kao Hrvate. Jer trenutno je moguće da će i drugi Bosanci i Hercegovci glasati za hrvatskog člana. Kao rezultat toga, političar lijevog centra i proeuropski orijentirani Željko Komšić trenutno je u državnom Predsjedništvu, a ne pristaša desnog nacionalističkog HDZ-a. Mnogi Hrvati smatraju da je to nepravedno, iako je u skladu s ustavom. HDZ dugi niz godina pokušava svoje političke zahtjeve prenijeti u europske institucije.

-Međutim, sada nije moguće razjasniti da li se Venecijanska komisija zapravo slaže s modelima HDZ-a, jer, unatoč velikom interesu građana BiH i njihovoj žudnji za transparentnošću, ne daju nikakve informacije o tome koji modeli za promjenu izbornog zakona i ustava razmatrala je i usvojila Venecijanska komisija, iako ostaje nejasno na čiju je inicijativu Komisija postupala u ovom slučaju.

Kada je STANDARD nekoliko puta upitao, portparol Panos Kakaviatos je odgovorio: “Razgovori Venecijanske komisije su povjerljivi i Komisija generalno ne komentariše pitanja koja su izvan okvira objavljenih izjava ili izjava. Tako da za sada nema komentara. Dijelimo s vama da li i kada će mišljenje biti objavljeno.” O pozivanju na željenu transparentnost procesa u interesu građana Bosne i Hercegovine, Kakaviatos kaže: „Razumijem želju za informacijama, ali Venecijanska komisija jednostavno ima pravila povjerljivosti u svom radu. Ona jednostavno tako funkcionira.”

Nije po standardima

Odlazeći američki ambasador u Bosni i Hercegovini Eric Nelson dodao je konfuziju rekavši da je predložene modele HDZ-a odobrila Venecijanska komisija, ali da ne zadovoljavaju standarde. Cilj rada Venecijanske komisije trebao bi biti provođenje standarda Vijeća Evrope o jednakim pravima za sve građane.

Bosanskohercegovački politikolog Suad Arnautović, koji je član izborne komisije, kaže da najnoviji prijedlozi HDZ-a nikako ne bi doveli do provođenja presuda Evropskog suda za ljudska prava, koji je u nekoliko presuda naveo da je bosanskom ustavu potrebno da se promijeni, da se okonča diskriminacija Jevreja, Roma ili drugih manjina i onih građana koji se ne žele definisati kao “etnički”.

Generalni sekretar Vijeća Europe je političar HDZ-a

Arnautović pojašnjava i da bi prijedlozi HDZ-a diskriminirali one građane koji se etnički ne definiraju čak i više nego što je to već slučaj. Najnoviji prijedlog karikira presude Evropskog suda za ljudska prava i Evropske konvencije o ljudskim pravima, rekao je Arnautović za STANDARD. Svodi cijeli izborni proces na volju etničkih grupa i entiteta. “To je model pun etničke isključivosti i pun predrasuda i straha od drugih”, analizira Arnautović.

Venecijanska komisija je stručno tijelo i dio Vijeća Evrope i savjetuje zemlje o ustavnim pitanjima. Od 2019. godine generalna sekretarka Vijeća Evrope je Marija Pejčinović Burić, i sama Hrvatica iz Hercegovine. Kao političarka HDZ-a, bila je hrvatska ministrica vanjskih poslova i stoga pripada sestrinskoj stranci bosanskog HDZ-a. Unatoč ponovljenim upitima Vijeću Europe o tome je li gospođa Pejčinović Burić i dalje članica HDZ-a na novoj funkciji, STANDARD nikada nije dobio odgovor iz press ureda Vijeća Europe.

Utjecaj iz Zagreba

Nakon neuspjeha pregovora u Neumu, sada se sve strane trude da ne budu odgovorne. Nakon pregovora u Neumu, Angelina Eichhorst iz Evropske službe za vanjske poslove brzo je posjetila hrvatskog premijera Andreja Plenkovića (HDZ) u Zagrebu, kao da Hrvatska ima pravo glasa u unutrašnjoj politici u Bosni i Hercegovini. S obzirom na pregovore, mjesecima je jasno da Eichhorst promovira zabrinutost HDZ-a. To bi moglo imati veze i s činjenicom da hrvatski predstavnici lobiraju unutar institucija EU za svoje etno-političke brige u susjednoj državi i očito su uspjeli uvjeriti neke druge Evropljane u EU.

Hrvatska nema nikakvo pravo da se miješa u politička dešavanja u Bosni i Hercegovini. Ovo je također sadržano u Dejtonskom mirovnom sporazumu. Prvi član ugovora kaže da će “strane bez rezerve prihvatiti suverenu ravnopravnost ostalih” i da će se suzdržati od bilo kakvih mjera protiv “političke nezavisnosti Bosne i Hercegovine”. U to vrijeme, 1995. godine, ugovorne strane su bile Hrvatska i Jugoslavija (sada je pravni sljedbenik Srbija). Razlog za ovaj odlomak je bio očigledan: upravo zato što su se Srbija i Hrvatska masovno miješale u unutrašnju politiku Bosne i Hercegovine, pa čak i htjele da unište državu i podijele je među sobom, mir je bio i može se samo ako prestanu s tim.

-S obzirom da je Hrvatska članica EU od 2013. godine, Unija više ne može vršiti pritisak kada je u pitanju obuzdavanje nacionalista u Bosni i Hercegovini. Naprotiv: države koje su već u EU mogu ostvariti svoj uticaj, posebno ako druge države EU nisu toliko informisane ili ih pitanja ne zanimaju.

Neravnopravna situacija između Hrvatske i Bosne i Hercegovine podsjeća na vrijeme prije ulaska Češke u EU 2004. godine. Tada su nacionalisti u Austriji povezivali ulazak u EU sa zabrinutošću oko nuklearne elektrane Temelín. Uslijedile su blokade granica, protestni marševi, a FPÖ je pokrenuo referendum “Veto protiv Temelína”. Mešanje Austrijanaca u češku unutrašnju politiku izazvalo je veliko neraspoloženje među susJedima. Ali nacionalistički Austrijanci su smatrali da imaju prednost.

-Zanimljivo je da predstavnici EU danas očito promoviraju miješanje Hrvatske. Pozivanje na suverenitet i političku nezavisnost Bosne i Hercegovine u mirovnom ugovoru posebno je relevantno za pravo Bosne i Hercegovine da bira svoj politički sistem. Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu manjina, već su u ustavu ukorijenjeni kao “konstitutivni narod”. Intervencija Hrvatske stoga nije u pomaganju progonjenoj manjini u susjednoj državi, već radije o potkopavanju suvereniteta jedne države. Naravno, to se u Hrvatskoj uopće ne vidi.

U ostatku EU, s druge strane, ima diplomata i političkih donositelja odluka koji smatraju da HDZ-u treba “nešto dati” da bi on kasnije odustao od politike blokade. Međutim, u dosadašnjoj politici HDZ-a nema naznaka da bi i ova pretpostavka mogla biti tačna. Mogućnosti blokade i veta desetljećima su bile osnova da HDZ osigura vlast u institucijama.

Oko 15 posto građana

Hrvati su dobro zastupljeni u Bosni i Hercegovini, ponekad čak i prezastupljeni. Najveća hrvatska nacionalistička stranka, HDZ, nedavno je osvojila gotovo 15 posto glasova u Federaciji i devet posto u cijeloj državi, ali čini gotovo trideset posto vlasti Federacije i četvrtinu delegata u drugom dom parlamenta. Na državnom nivou tri od deset ministara pripadaju stranci. U javnim institucijama – primjerice na televiziji – brojne ključne pozicije rezervirane su za Hrvate. Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2013. godine, više od 15 posto građana Bosne i Hercegovine izjašnjava se kao Hrvati. Neki nacionalisti među njima i dalje žele da stvore “treći entitet”, odnosno zasebnu teritoriju za Hrvate, u Bosni i Hercegovini.

U toku rata (1992. do 1995.) nacionalisti su proglasili svoju nezavisnu “hrvatsku” regiju u Bosni i Hercegovini, koju su nazvali Republika Herceg-Bosna i koja je kasnije trebala biti pripojena Hrvatskoj – želio je i tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman ovo Strukture “Herceg-Bosne” nastavile su postojati i nakon rata i nastavile su se podržavati iz Hrvatske. Stoga je cilj EU u to vrijeme bio obvezati Hrvatsku da pomogne reintegraciju ovog područja, koje su potkopale kriminalne strukture, u državu kao cjelinu. Zahtjevi koje je Vijeće EU postavilo u aprilu 1997. godine, prije tačno 25 godina, zadržali su svoju aktuelnost do danas: Hrvatska treba pružiti “dokaze o kredibilnom pritisku na bosanske Hrvate da raspuste strukture Herceg-Bosne i da počnu uspostavljati i funkcionirati Federacije”, navodi se tada. Ispunjavanje ovih odluka bila je osnova za prijem Hrvatske u EU.

-Danas, međutim, nacionalistički Hrvati u Bosni i Hercegovini prijete da će obnoviti ove strukture Herceg-Bosne ako ne ostvare željene političke ciljeve. To se dogodilo nedavno nakon neuspjelih pregovora u Neumu. HDZ u Mostaru svakako može računati na podršku sestrinske stranke u Zagrebu.

Odnosi između Hrvata i Bošnjaka su zategnuti od međusobnog rata (1992. do 1994.). U mnogim zajednicama događaji se ne obrađuju, već se često guraju pod tepih. Ova tabu prošlost – ratni zločini su počinjeni na obje strane – danas ima tendenciju da znači da se ljudi izoliraju jedni od drugih, a ne promoviraju aktivan suživot. U posljednjim pregovorima, također, fokus nije bio na onome što im je zajedničko, već su se umjesto toga pokušale stvoriti podjele (npr. etnički definirane izborne jedinice).

-Predsjednik HDZ-a Dragan Čović, pronicljivi strateg, i za vrijeme rata bio je direktor firme Soko. U dokumentu koji je potpisao iz 1993. godine, bošnjačkim prisilnim radnicima kompanije naređeno je izlazak iz zloglasnog logora Heliodrom, mjesta gdje su zatočenici redovno bili zlostavljani i mučeni. I sam Čović kaže da se uvijek ponašao časno i da u ratu niko nije radio za novac. Čović je dugi niz godina politički saveznik sa separatističkim bosanskim Srbima nacionalistom Miloradom Dodikom i njegovom strankom SNSD, koji žele da unište državu Bosnu i Hercegovinu. Ova politička veza sada je ponovo ojačana nakon što su pregovori u Neumu propali.

S druge strane nacionalističkog političkog spektra nalaze se one snage koje žele stvoriti evropsku ustavnu državu u kojoj se svi tretiraju jednako kao građani i štiti njihova kulturna raznolikost. S obzirom na poslijeratni ustav i nedostatak većine za takav model, to je vrlo teško postići. Ove progresivne snage ni pod kojim okolnostima ne žele dozvoliti dalje etničko razdvajanje u Bosni i Hercegovini. Te buržoaske snage često ne čuju ni međunarodni predstavnici, jer su stranci često uhvaćeni u etnologiju koja je postala dominantna u ratu.

EU i SAD žele dogovor

Trenutno ne samo EU nego i SAD podržavaju “dogovor” između bošnjačkih nacionalista (SDA) i hrvatskih nacionalista (HDZ) jer smatraju da bi takav sporazum – analogno Washingtonskom sporazumu iz 1994. – poboljšao cjelokupnu situaciju mogao da se opusti. Ovu političku liniju prvenstveno postavlja savjetnik u američkom State Departmentu, Dereck Chollet, koji je nakon rata napisao knjigu o Dejtonskom mirovnom sporazumu. Međutim, zemlja se modernizovala i integrisala u evropske strukture od 1990-ih.

Mogući dogovor SDA i HDZ-a o promjeni ustava već je zacrtan za 2020. godinu. Tada se zapravo radilo samo o statutu grada Mostara, koji je bio podijeljen od rata, da bi se tu ponovo mogli održati izbori. Ali zapravo, dogovor koji su osmislile SAD i EU uključivao je još jedan sporazum, čiju provedbu sada očito traži HDZ. Tada je šef SDA Bakir Izetbegović potpisao sporazum o “legitimnom predstavljanju”, terminu političkog lobija koji je koristio HDZ da osigura kandidata HDZ-a u Predsjedništvu države. Budući da je Izetbegović tada pristao, sada se na njega može vršiti pritisak sa više strana. Mostarski izborni dogovor je prilično povoljan za SDA, zbog čega su možda tada potpisali sporedni sporazum.

Ostaje da se vidi da li je trenutna pregovaračka strategija EU i SAD poslužila približavanju različitih strana. (Adelheid Wölfl iz Sarajeva, 08.02.2022.)