Dokumenti demantuju hrvatske političare: UN 1994. osudio neprijateljsko djelovanje Hrvatske prema Bosni i Hercegovini

Nakon Praljkovog samoubistva, hrvatska javnost se sablaznila. 
Naginjanjem prošvercane bočice cijankalija nagnula se percepcija hrvatske javnosti o ulozi hercegovačke šestorke i Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini devedesetih godina. Šok zbog incidenta u sudnici gurnuo je u drugi plan izricanje ostatka vrlo važne presude, piše Index.hr.

Jahanje vala naricanja za generalom

Ispravno protumačivši val spontanog, agresivnog i nekritičkog naricanja za (samo)otrovanim generalom, državni vrh zajahao je taj isti val i emotivnoj javnosti pokušao progurati kampanju pranja ruku koja bi trebala osporiti presudu o “udruženom zločinačkom poduhvatu”.

“RH smatra da se ovom presudom pogrešno aludira na ulogu državnog vrha u zbivanjima u BiH devedesetih godina. Smatramo da državni vrh u tim ratnim događanjima prema stavu vlade nije ni na koji način mogao biti povezan s onim činjenicama i interpretacijama kako su nastojale biti rastumačene i interpretirane u presudi iz 2013. godine”, važno je ustvrdio Plenković u svojoj prvoj reakciji na presudu hercegovačkoj šestorci.

“Niko neće pisati našu povijest”

Sljedeći dan oglasila se i Kolinda. Izdvojit ćemo neke njene izjave s presice:

“Kao predsjednica jasno i nedvosmisleno želim poručiti da se jučer u Haagu nije sudilo Hrvatskoj, Hrvatska nije bila agresor, već je najviše učinila za opstanak cjelovite BiH.”

“Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu napala je Miloševićeva Srbija i tzv. JNA i to su notorne činjenice. Hrvatska nije napala nikoga.”

“Hrvatska je uz SAD najviše učinila da BiH opstane kao suverena država. Hrvatska na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom među prvima je priznala samostalnost BiH.”

“Niko drugi pa ni Haški tribunal neće pisati našu povijest.”

Neumoljive činjenice

Utjecajni svjetski mediji nastavljaju se iščuđavati reakcijama predsjednice i premijera na presudu Haškog suda. Međutim, ovo nije prvi put da državni vrh, zanesen lažnim i opasnim folklorom, lažno tumači hrvatsku povijest.

Međutim, bez obzira kako premijer i predsjednica doživljavali ili revidirali devedesete godine, neumoljive činjenice još uvijek postoje i još uvijek ukazuju na ulogu Hrvatske u Bosni i Hercegovini. Ne postoji premijerska presica, ne postoji predsjedničina poslanica, kao što ne postoji nijedna prijetnja upućena medijima koja može pobiti jednu hladnu činjenicu.

Službeni dokument Ujedinjenih naroda pokazuje kako ipak nije istina “da se ovom presudom pogrešno aludira na ulogu državnog vrha u zbivanjima u Bosni i Hercegovini devedesetih godina”, kako tvrdi premijer Plenković.

Također, pokazuje i kako, bez obzira šta kaže premijer Plenković, državni vrh u tim ratnim događanjima ipak jest bio povezan s onim “činjenicama i interpretacijama kako su nastojale biti rastumačene i interpretirane u presudi iz 2013. godine”.

Pokazuje i kako Hrvatska ipak nije “najviše učinila za opstanak cjelovite BiH”, kako tvrdi predsjednica.

“Ozbiljna neprijateljska djela”

Podsjetimo, 3. februara 1994. godine održana je 333. sjednica Vijeća sigurnosti UN-a na temu “Situacija u Bosni i Hercegovini”.

Ovo je službena izjava predsjednika Vijeća sigurnosti, izrečena na toj sjednici:

“Vijeće sigurnosti je duboko zabrinuto jer je Republika Hrvatska angažovala elemente Hrvatske vojske (HV), kao i tešku vojnu opremu u središnjim i južnim dijelovima Republike Bosne i Hercegovine, kao što je opisano u pismu Glavnog sekretara iz 1. februara 1994. godine.

Vijeće sigurnosti strogo osuđuje Republiku Hrvatsku zbog ozbiljnih neprijateljskih djela protiv članice Ujedinjenih naroda, što predstavlja kršenje međunarodnog prava, Povelje Ujedinjenih naroda i bitnih odluka Vijeća sigurnosti, a posebno Rezolucije 752 (1992.), u kojoj je Vijeće zahtijevalo hitan prekid svih oblika uplitanja i puno poštivanje teritorijalnog integriteta Republike Bosne i Hercegovine.

Vijeće sigurnosti zahtijeva da Republika Hrvatska smjesta povuče sve elemente Hrvatske vojske (HV), kao i vojnu opremu, te da potpuno poštuje teritorijalni integritet Republike Bosne i Hercegovine.

Vijeće sigurnosti još jednom potvrđuje suverenost, teritorijalni integritet i nezavisnost Republike Bosne i Hercegovine te ne prihvaća i osuđuje prisvajanje teritorija silom ili ‘etničkim čišćenjem’, ko god ga počinio.

Vijeće sigurnosti zahtijeva od Glavnog sekretara da prati situaciju izbliza te da, u roku od dvije sedmice  od dana objavljivanja ove izjave, obavijesti Vijeće o napretku o potpunom i cjelovitom povlačenju svih elemenata Hrvatske vojske (HV), kao i vojne opreme, iz Republike Bosne i Hercegovine.

Vijeće sigurnosti razmotrit će druge ozbiljne mjere ako Republika Hrvatska smjesta ne zaustavi sve oblike intervenisanja u Republici Bosni i Hercegovini.

Vijeće sigurnosti ponavlja svoju izjavu od 7. januara 1994. godine, u kojoj je izrazilo svoju duboku zabrinutost zbog nastavljanja široko rasprostranjenih neprijateljstava u Republici Bosni i Hercegovini.

Vijeće sigurnosti još jednom poziva sve strane da prekinu neprijateljstva kroz cijelu Bosnu i Hercegovinu i da poštuju obaveze koje su preuzele te da se suzdrže od akcija koje bi dodatno povećale ili proširile sukobe. Sve pozivamo na pregovore u okviru Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji, kako bi se rješenje postiglo što prije.

Vijeće sigurnosti nastavit će pozorno pratiti situaciju”, piše u izjavi predsjednika Vijeća sigurnosti.

Dokument Vijeća sigurnosti UN