Javni poziv političkom establišmentu Prijedora i svim probosanskim subjektima u Prijedoru za imenovanje ulice “Dr. Esad Sadiković.”

Kultura sjećanja za bolju budućnost Prijedora.

IGK: Javni poziv političkom establišmentu Prijedora i svim probosanskim subjektima u Prijedoru za imenovanje ulice “Dr. Esad Sadiković.”

Ostali ste nijemi na naše zahtijeve za podizanje spomenika ubijenoj djeci Prijedora, podizanje spomenika civilnim žrtvama genocida u Prijedoru, obilježavanja koncentracionih logora smrti i proglašenja 20. jula danom žalosti. Pruža vam se još jedna prilika da konkretnim postupkom pokažete volju za bolju budućnost Prijedora.

Institut za istraživanje genocida Kanada vas poziva da jednu prijedorsku ulicu imenujete ulicom “Dr. Esad Sadiković.” Ime prijedorske legende treba krasiti ime jedne ulice u gradu koga je doktor toliko volio, koji je bio grad zato što je u njemu bio doktor Eso, čovjek koji je aplauzom ispraćen u smrt u koncentracionom logoru Omarska.

Nekada svjetski poznati intelektualac, humanista, član međunarodne ekipe “Ljekari bez granica”, nosioca UN-ovog plavog pasoša, specijaliste za uho, grlo, nos, nadasve čovjek, koji je u svojoj duhovitosti bio toliko bezgraničan da je i u posljednjim trenucima života nasmijavao ljude, zaslužuje bar ulicu u svome gradu.
Danas u maloj Skopskoj ulici u naselju Raškovac u Prijedoru, na samo 50 metara dijagonalno od kuće dr. Ese, vrišti bjelina njegovog nišana. Šehid Sadiković Hasiba Esad nijemo svjedoči o zločinu elitocida kao sastavnom dijelu genocida.
Predlažemo da ta mala Skopska ulici u naselju Raškovac u Prijedoru se preimenuje u ulicu “Dr. Esad Sadiković.” To je najmanje što možete uraditi za njega.

Eso je simbol neuništive bosanskohercegovačke države. Esina krivica je bila njegova humanost, veselost, liječnički poziv kojim je pomogao na hiljade drugih ne pitajući ni ko su ni šta su, njegova stručnost i zvanje eksperta Ujedinjenih Nacija. Eso je bio čovjek pun ljubavi prema svemu što se zove život. Koji su to monstruozni likovi i umovi iskazivali svoju nemoč i ljudsku bijedu ubijajući Esu? Zločinačka želja za likvidacijom Ese, kao paradigme stradanja svih intelektualaca Prijedora i BiH i likvidacijom svega što on i oni personoficiraju, samo je dokaz bijede i ništavnosti projektan. Zato Eso treba biti svrstan u heroje kako bi on i poslije svog nestanka moga vršiti svoju jedinstvenu i neponovljivu misiju koju mu je sudbina i historija dodjelila. Jer Eso, bard prijedorske čaršije, ali i svih bosasnkohercegovačkih čaršija je oličenje renesanse bosanskohercegovačkog čovjeka.

Prijedor za uvijek ostaje mjesto stravičnog zločina genocida i simbol stradanja bosanskohercegovačkog građanina, društva i države. U Prijedoru se zaokružuje i dovršava barbarski pohod ekspanzionističkog režima koji je ognjem i mačem pravio Veliku Srbiju. Da li smo nakon genocida svjesni šta nam se desilo i šta nam se dešava? Da li imamo snage da mislimo u postgenocidnoj egzistenciji? Kakav će odgovor na pitanja biti zavisi od odnosa političkog establišmenta Prijedora prema ovim ljudskim zahtijevima. Ako ste za zajedničku bolju budućnost grada Prijedora imenujte jednu ulicu po čovjeku koji je još za svoga života postao simbol i legenda Prijedora.

Institut za istraživanje genocida Kanada {IGK}