Koje će čedo braniti Zapad – Dodika ili Trojku?

Istina je da Trojka nije na vlast stigla na tenkovima zapadnih sila, kao nekad Milorad Dodik, ali jeste na krilima uputa i podrške zapadnih diplomata u BiH.

Piše: Almasa Hadžić, politicki.ba

Kada je u januaru 1998. godine Milorad Dodik prvi put izabran na čelo Vlade Rs, oni koji su podigli ruke za njegov izbor – SDA, Stranka za BiH, SDP i HDZ, a i oni koji su ove natjerali da to učine – visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, američke i druge evropske diplomate u našoj zemlji, smatrali su svojim političkim bingom, a samog Dodika umjerenjakom i sigurnim inplementatorom Dejtonskog sporazuma.  

Prethodno je Dodik bio u SAD-u kako bi od tamošnjih zvaničnika dobio blagoslov za svoj izbor, da bi u noći kad je izabran za premijera na raspolaganje mu bio stavljen transporter američke vojske i sva druga logistika, kako bi se sigurno vratio u Banju Luku. 

Kada ga je sa te pozicije na narednim izborima “pomeo” SDS, zapadne diplomate su se ponovo zaigrale. 

Sa premijerske funkcije smijenjen je Pero Bukejlović, a na njegovo mjesto, opet, predložen Milorad Dodik. 

Svi se dobro sjećaju “roditeljskog” sastanka u Doboju na kome su, u organizaciji predstavnika međunarodne zajednice, prvenstveno OHR-a i Ambasade SAD učestvovali predstavnici bošnjačkih stranaka koje imaju zastupnike u NS Rs na čelu sa Sulejmanom Tihićem na jednoj i Milorad Dodik i njegovi saradnici na drugoj strani. 

Stranci predložili – ovi prihvatili. Uz podršku poslanika SDA, SBiH, SDP-a, zatim Dodikovog SNSD-a, PDP-a i djela SDS-a u februaru 2006. godine, Milorad Dodik ponovo dolazi na čelo Vlade Rs. 

Od tog povratka na političku scenu Rs do danas, Milorad Dodik je nezaobilazni faktor političkog odlučivanja u BiH koji je, kako duže traje, izrastao u “svijetli primjer” diplomatskog promašaja Zapada u Bosni i Hercegovini.

Danas se “zapadno čedo” zvano Milorad Dodik, “otelo” onima koji su ga donijeli na ovaj svijet i godinama ninali (baš kao što danas ninaju Aleksandra Vučića!) zatvarajući oči pred svim njegovim, kako privatnim, tako i političkim kriminalima, ucjenama, uvredama i negiranjima svega pozitivnog što je politički Zapad u njemu želio vidjeti, da bi im ovaj na kraju pokazao “srednjak” ma šta to značilo. 

Oni su ga stvorili, hranili a, vrijeme će pokazati da li su u “tovljenju” ovakvog Dodika, neke zapadne diplomate i svjesno učestvovale.  

Političko čedo Zapada je i sarajevska Trojka.  

Nasilu ustoličena akcijom zapadnih diplomata bez presedana – suspenzijom Ustava na 24 sata – Trojka se našla licem u lice sa Miloradom Dodikom,  javnim zagovaračem razgradnje Bosne i Hercegovine i njenih institucija, sa kojim su, obećavala je njihova histerična želja za vlašću, trebali “spašavati državu” . 

Istina je da Trojka nije na vlast stigla na tenkovima zapadnih sila,  kao nekad Milorad Dodik, ali jeste na krilima uputa i podrške zapadnih diplomata u BiH, koji su, očigledno, politiku Trojke zamišljali kao politiku davanja u kojoj će “starija braća” prvi birati.  

Počelo je na toj premisi, ali je pitanje hoće li tako i završiti.

Nakon sastanka u Konjicu na kome su se verbalno sukobili Milorad Dodik i pojedini predstavnici Trojke, s pravom se nameće pitanje kome će od  ta dva “čeda” leđa (sa)čuvati njihovi zapadni mentori. 

Milorad Dodik je, i prije nego što je Christian Schmidt donio odluku o stavljanju van snage odluka o Ustavnom sudu BiH  koje je donijela Narodna skupština Rs, najavio referendum o daljoj “sudbini Rs”, ustvari o otcjepljenju od Bosne i Hercegovine, gdje će, ne treba sumnjati, ishod referenduma biti onakav kakav on želi.

Iz Trojke su, bez obzira na Dodikovu najavu o referendumu, na sve uvrede, psovke, ponižavanja i mržnju koju demonstrira prema svojim koalicionim partnerima, odnosno “bošnjačkoj reprezentaciji”, onako jadno i samoponižavajuće, Dodika  ponovo pozvali da razgovaraju. 

Ne treba sumnjati da su to uradili uz blagoslov i podršku zapadnih ambasada u BiH i njihovih diplomata. 

Da li to diplomate rade da bi pomogli da bh. političari državu izvedu  “na zelenu granu” ili to rade da bi državu i dalje držali s omčom oko vrata, jer čvor koji su prije 25 godina svezali dovođenjem Dodika na vlast ne znaju, a možda i ne žele,  raspetljati. 

Kako god, Zapad će se morati opredjeliti između dva svoja “čeda”. Dodik ih uporno tjera na to!