Nepokolebljiva podrška političara i medija: Njemački marš ka neliberalizmu u ime odbrane Izraela

Stav Njemačke prema ratu u Gazi je jasan: “U tako teškim vremenima, postoji samo jedno mjesto na kojem možemo biti: na strani Izraela”, rekao je kancelar Olaf Scholz tokom nedavne posjete toj zemlji.

Ali umjesto da ovu podršku smjesti u kontekst trenutnog sukoba, Scholz je ukazao na historijsko naslijeđe njemačkog nacističkog režima, koji je ubio šest miliona Jevreja. U posebnom obraćanju naciji, izjavio je: „Naša vlastita historija, naša odgovornost koja proizilazi iz Holokausta, čini našom trajnom dužnošću da se zauzmemo za postojanje i sigurnost države Izrael. Ova odgovornost nas vodi.”

Idući dalje, on je njemačke demonstracije protiv napada izraelske vojske na Gazu predstavio kao proslavu terorističkih akata koji su dali “slobodnu ruku mržnji [prosvjednika] prema Izraelu i našim jevrejskim sugrađanima”, spojivši tako antisemitizam s kritikom izraelska vlada.

Ali da li sećanje na prošlost krije sposobnost sagledavanja sadašnjosti? Dok je njemački vicekancelar obećao da “Jevreji moraju biti u mogućnosti da žive slobodno i sigurno”, ignorira se nedavni porast antimuslimanskog rasizma.

Samo nekoliko dana nakon što je izbio rat, dok su stotine hiljada ljudi izlazile na ulice širom svijeta, Njemačka je zabranila demonstracije koje su podigle svijest o patnjama Palestinaca. Dok je ubistvo nevinih Izraelaca bilo razumljivo oplakivano, ubijanje nevinih Palestinaca je jednostavno odbačeno.

Dana 7. oktobra, na dan napada palestinskih boraca, Scholz je na društvenoj mreži X izrazio „solidarnost s Izraelom“, zajedno sa slikom Brandenburške kapije osvijetljene bojama izraelske zastave.

Ali do dana današnjeg, nekoliko sedmica nakon što je Izrael pokrenuo kampanju masovnog bombardiranja desetina hiljada civilnih Palestinaca, nisu date slične izjave o empatiji u vezi s Palestincima koji su ubijeni.

Ova jednostrana pozicija, uobičajena među zapadnim vladama, dobro je prikazana u riječima jordanskog kralja Abdulaha, koji je rekao: “Poruka koju arapski svijet čuje je da su životi Palestinaca manje važni od izraelskih.” Ovo svakim danom postaje istinitije usred genocida u Gazi.

Ljudska prava pogažena

Samo nedozvoljeni činovi protesta u Njemačkoj, kao što je projekcija riječi “Smjesta zaustaviti genocid u Gazi” na Bundestag u Berlinu, mogu se suprotstaviti ovoj jednostranosti. A stvari ne idu dobro za one koji to pokušavaju učiniti, a njemački ogranak Amnesty Internationala nedavno je primijetio: „Opće zabrane propalestinskih demonstracija upitne su iz perspektive ljudskih prava. Sloboda okupljanja važi za sve koji sada žele da demonstriraju.”

Takvo zalaganje za ljudska prava očigledno nije dobro prihvaćeno u hodnicima moći, gdje političari i mejnstrim mediji i dalje namjeravaju spojiti propalestinski aktivizam s podrškom terorizmu.

Pratite Bliski Istok Eye uživo izvještavanje za najnovije o izraelsko-palestinskom ratu

Jednog pro-palestinskog demonstranta u Sjevernoj Rajni Vestfaliji kojeg je napao proizraelski demonstrant policija je kasnije ispitala zašto je držao zastavu Palestine. U zvaničnom upitniku pitali su i: „Koja je vaša politička pozicija? Imate li problem sa ljudima izraelskog porijekla?”

Ovo odjekuje sveukupnim državnim diskursom, u kojem se slogani poput “Slobodna Palestina” smatraju “ne bezazlenim pojanjem, već borbenim pokličem međunarodno aktivne terorističke bande”, prema Hrišćanskoj demokratskoj uniji (CDU).

Kriminalizacija propalestinskog aktivizma proširila se na zabranu Samidouna, grupe koja se zalaže za palestinske zatvorenike i navodno ima veze s Narodnim frontom za oslobođenje Palestine, koji je u nekim zemljama označen kao teroristička organizacija.

Da li je Njemačka na putu ka neliberalnoj demokratiji u ime odbrane demokratije?

Makartijska klima cenzure, potiskivanja i zastrašivanja uticala je na ljude u mnogim različitim segmentima njemačkog društva. Državni zvaničnik bio je primoran da prijevremeno napusti funkciju zbog objave na društvenim mrežama koja je kritikovala Izrael, dok je zaposlenik Jevrejskog muzeja u Berlinu otpušten jer je govorio o aparthejdu na okupiranoj Zapadnoj obali.

Čini se da je njemački “antiteroristički” nagon podržan rastućom histerijom, kao što je Scholz nedavno rekao za Der Spiegel: “Konačno moramo deportirati ljude u velikim razmjerima” o izbjeglicama u zemlji. Drugi su dali slične komentare, uključujući šefa CDU-a Friedricha Merz, koji je rekao: “Njemačka više ne može primati izbjeglice. Imamo dovoljno antisemitskih mladića u zemlji.”

Odgovor na aktuelne debate, čini se, je stroža politika azila. “Moramo im oduzeti prostore, zatvoriti njihove džamije, njihove kafiće i klubove i zaplijeniti novac koji bi inače bio iskorišten za teror u svijetu”, rekla je Karin Prien, potpredsjednica CDU-a.

U Berlinu škole sada mogu zabraniti kefiju i palestinsku zastavu, čime se pokušava kontrolirati društvo, dok je izraelska zastava i dalje sveprisutna u reprezentativnim institucijama.

Čini se da Njemačka vlada kroz strah. Ovo je prijeteći razvoj događaja – ne samo zbog ograničenja slobode govora i okupljanja, već i zbog širenja društvene kontrole i nadzora. Da li je Njemačka na putu ka neliberalnoj demokratiji u ime odbrane demokratije? – pita se kolumnista Middle East Eye.

Izraelski Haaretz pak ističe da ‘Štampa na njemačkom jeziku poziva na nepokolebljivu podršku Izraelu tokom rata u Gazi‘.

-Njemačka i dalje raspravlja o tome šta učiniti u vezi s antiizraelskim demonstracijama koje se održavaju u Berlinu i drugdje. Pravni reporter Tageszeitunga Christian Rath napisao je: „Sa liberalnim pravom demonstracije dolaze slogani… dijametralno suprotni politici njemačke vlade. Takve slike, međutim, ne slabe njemačku odbranu Izraela. Umjesto toga, oni jačaju kredibilitet Njemačke u njenoj globalnoj odbrani osnovnih prava.”

Na ovu temu piše i DW.