Obilježena 23. godišnjica stradanja Bošnjaka u Stupnom Dolu kod Vareša

U jutro, 23. oktobra 1993, pripadnici specijalne postrojbe Maturice iz sastava brigade HVO-a Josip ban Jelačić iz Kiseljaka, ubili su 38 civila. Među njima 17 žena i petero djece.

Najmlađa ubijena je bila dvoipogodišnja Sabina Likić, a ubijeni su i trogodišnjaci Indira Žutić i Enis Likić. U ovom stravičnom zločinu, 11 osoba su žive zapaljene i izgorjele u jednoj od kuća.

Spaljeno je 58 kuća i mjesna džamija. Istog dana, u Varešu je zarobljeno oko 450 muškaraca Bošnjaka, a šest osoba je ubijeno.

Uz obilazak mezarja stradalih u Stupnom Dolu, Pomenićima, Dabravinama, Hodžićima i Budoželju u Varešu, položeno je cvijeće na spomen-česmu, te održan marš mira Trasa spasa Stupni Do 23. 10. 1993 – 23. 10. 2014. Dan ranije, članovi Udruženja logoraša 23. oktobar 1993. Vareš okupili su se u sali Mješovite srednje škole Nordbat-2, održan je i mimohod sjećanja, obilazak mezarja žrtava u Varešu – Glavica, te upriličena komemorativna sjednica u sali Općine Vareš.

Aktuelni predsjedavajući Općinskog vijeća Zdravko Marošević, inače predsjednik HDZ-a BiH Vareš te novoizabrani načelnik Općine, danas je odao počast žrtvama. Nagrađen je aplauzom prisutnih.

– Vi ste zaista ovdje u Stupnom Dolu žrtve. Taj dan se desio najveći zločin, zločin u ime nekoga. Nažalost, ti su radili u ime mog naroda… A ja vam kažem da takvi zločinci ne pripadaju nikome, oni ne pripadaju ovozemaljskom životu, oni ne pripadaju Bogu, oni pripadaju sami sebi, kazao je Marošević.

On je dodao da u Stupnom Dolu trajno ostaje mrlja i da će se on uvijek pitati zašto, da je ostavljen trag na kompletan Vareš, ali i na druge narode, “posebno moj narod, jer oni su rekli da rade u ime nas”.

Još aktuelni načelnik Avdija Kovačević je rekao da su se okupili na mjestu na kojem je čovječanstvo palo na ispitu čovječnosti i ljudskosti, na kojem su zvijeri u ljudskom obliku izvele jedan od najkrvavijih zločinačkih pirova u sveukupnoj historiji općine Vareš i Bosne i Hercegovine.

Za zločine u Stupnom Dolu Haški tribunal je osudio Ivicu Rajića na 12 godina, a Kantonalni sud Zenica Dominika Ilijaševića Comu na 15. Rajić koji je osuđen po priznanju krajem 2011. je nakon odležane dvije trećine kazne pušten iz zatvora, dok je Ilijašević, koristeći vanzavodsku pogodnost, iz zatvora u Mostaru pobjegao u Hrvatsku i tamo živi u mjestu Vir kod Zadra. Miroslav Anić, zvani Firga, pred Sudom BiH osuđen je na 15 godina zatvora.

Izvor: Oslobođenje