OTVORENO PISMO EUROPI

OTVORENO PISMO EUROPI

Povijest je svjedokom da smo se, mi ljudi,  često (nakon velikih nesreća) pitali zašto neki pojedinci ili politički projekti (koji su donijeli velike nesreće) nisu zaustavljeni na vrijeme. Jedna linija odgovora slijedi neprepoznavanje dolazeće opasnosti, a druga šutnju građana na krilima koje su izrastali monstruozni režimi koji su pokretali ratove.

Međunarodna akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (Razred humanističkih znanosti i kulture) želi upozoriti da se Bosna i Hercegovina ponovno nalazi u epicentru tendencije povezivanja vjere, nacije, krvi i tla. Ukoliko se takvo što ne zaustavi neminovan je nastavak oružanih borbi između manipuliranih i osiromašenih nacija.

Da stvari izmiču kontroli pokazuje sve više incidenata u kojima se religijski osjećaj pretvara u nacionalni naboj i mržnju prema predstavnicima druge vjere. Na vrijeme treba upozoriti da mržnja izaziva mržnju, organiziranje jednih vojnih postrojbi povlači organiziranje drugih, te da je svako pretvaranje vjerskog blagdana u slavljenje učinjenih zločina – zazivanje novih.

(‘Slavljenička’ kolona u Prijedoru nažalost nije slavila Božji dan nego ubijanja za vrijeme agresije na BiH. Zagovaranje pucanja na džamije na sveti dan nije mogao doći iz duše vjernika, nego je dio projekta manipuliranja vjerom. Da stvari nisu očigledne čovjek bi se mogao zapitati kakve veze ima slavljenje Badnjaka s pjesmom Ne volim te Alija zato što si Balija (kako se pjevalo u Doboju). Želja da se dogode tri nove Srebrenice, te da se i Sjenica upiše u kartu istrebljenja nesrpskog stanovništva nije samo mentalno i estetski zaostala epska poezija, nego je upozorenje Europi i svijetu da se stotine tisuća (a možda i više) života ponovno stavlja na kocku.)

Moramo nažalost konstatirati: Na djelu su koordinirane pripreme za nove kristalne noći koje trebaju otvoriti vrata protjerivanju, silovanju, ubijanju, skrivanju tijela… Na djelu je koordinirani pokušaj uništenja duha bosanstva, onog najljepšega što je Bosna i Hercegovina mogla ponuditi Europi. Jer, ovo što se događa nisu ekscesi. Ovo je postala zloćudna politika ponovnog potencijalnog pretvaranje vlastitog naroda u ubojice sa ciljem prikrivanja vlastite uloge u korupciji i vlastitih interesa moći.

Dragi Europljani, kristalna noć bila je prototip uvođenja doba masovnih ubojstava i pokušaja istrebljenja nearijskog naroda. Povijest se ponavlja. Nakon jednog (dosuđenog) genocida obećavaju nam višestruki. Ponovno je oživjela ideja istrebljenja ljudi jedne vjere (i to vjere koja slijedi istoga Boga kao i kršćanstvo, vjere koja poštuje Isusa i koja hramove jednobožaca čuva kao svoje).  Naša šutnja bila bi odobrenje manipuliranim ljudima da pod krinkom obrane vjere i domovine brane korumpirani režim najvećeg političkog huškača početka 21 stoljeća. Ne budimo saučesnici u novim zločinima. Ne dopustimo da narod ratuje samo zato što nismo na vrijeme reagirali.

Razred humanističkih nauka i kulture Međunarodne akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine poziva Europu, USA, Rusiju, Kinu i sve intelektualce svijeta da spriječe malignu politiku ponovnog buđenja zla i novih nagovaranja na oružane sukobe. Civilizirana Europa i cijeli svijet moraju pronaći rješenje za necivilizirani govor mržnje vrha političke piramide secesionističke politike onog dijela Bosne i Hercegovine gdje je još uvijek najviše skrivenih masovnih grobnica nesrpskog stanovništva.

Apeliramo na savjest intelektualaca svijeta da dignu svoj glas protiv otvorenog poticanja nacističkih metoda u manjem bosanskom entitetu.  Uspostavljanje tog entiteta imalo je cilj  spasiti egzodus srpskog naroda nakon pobjede probosanskih snaga, no taj je entitet  postao odskočnom daskom za nastavak rata drugim sredstvima, odnosno za najave i moguće ponavljanja zločina nakon godina prividnog mira.

Rat u BiH nikada nije završen. Daytonski sporazum uspostavio je primirje. Ono je danas u pitanju jer su secesionističke provokacije već takvog karaktera da će sigurno izazvati reakciju, a onda je rat neminovan. A rješenje nije i ne može biti istrebljenje nekog od bosanskih nacija. Rješenje je u oduzimanju instrumenata za provođenje ‘secesionističke mržnje’.

Dragi Europljani, kad bi netko danas u Njemačkoj pozvao Nijemce na novo istrebljenje Židova – bio bi to skandal nad skandalima. Ne samo zato što je Njemačka danas svijetli primjer multikulturalnosti i sprečavanja bilo kakvog rasizma, ksenofobije ili antisemitizma – nego prvenstveno zato što bi razumu bilo teško shvatiti postojanje ostataka takve rasističke ideologije.

Kad bi se takvoj (nemogućoj) vijesti pridodalo da takav poziv dolazi iz njemačke policijske postaje, ta bi vijest više podsjećala na neki promašeni skeč iz inače sjajne serije  Alo-Alo. Nitko u takvo što ne bi povjerovao jer smo, ipak, u 21. stoljeću i u Europi…

A upravo nešto slično dogodilo u Policijskoj postaji u Priboju, u jugozapadnoj Srbiji uz ulazak u novu, 2022. godinu. Istina, nije se pozivalo na istrebljenje Židova, ali ipak pozivalo se na nove zločine koji bi u konačnici vodili istrebljenju jednog naroda.

Na snimci koja je došla u javnost jasno se razabiru stihovi:

“Srebrenice, tako si mi mila,

Dabogda se triput ponovila…“

Dakle policajci (zemlje ‘koja nije sudjelovala u agresiji’) zagovaraju trostruko ponavljanje srebreničkog genocida. Zazivaju Boga da im omogući trostruko veći zločin od onog koji je već tamo učinjen. Genocidu se ‘tepa’ i zaziva trostruko veći… Vjerojatno Srbi ni u ovim novim zločinima koje pjesma najavljuje, ‘ne bi sudjelovali’ (bili bi opet kamuflirani u bosanskohercegovačke pravoslavce), ali je interesantno da nove zločine obećavaju i Vukovaru u Hrvatskoj i Sjenici u Srbiji:

Oj, Pazaru, novi Vukovaru,

Oj, Sjenice, nova Srebrenice…

Na ulasku u 2022 godinu policijski službenici zemlje koja ‘nije bila dio agresije na BiH’ pjevaju dakle o novim zločinima: u Srebrenici, Vukovaru, Sjenici… Pjesmom zazivaju i najavljuju. Pjesmom se sokoli za junačka klanja i silovanja.  Ljudi zaduženi za održavanje reda i mira vesele su se ubijanju i istrebljenju nesrpskog stanovništva. Izvršna vlast na sliku i priliku nacističke ideologije čišćenja rase i masovnog istrebljenja svih koji nisu bili ‘čistokrvni’.

Da stvar ne bi prošla bez prisjećanja na silovanje muslimanki (čime se očigledno posebno diče veliki i hrabri srpski junaci) na ulasku u 2022 godinu zapjevao se i refren koji bi trebao posebno vrijeđati Bošnjake:

„Oj, Fatima, đe su ti dimije,

u četnika oko Ledenika” 

Hrabro, ratnički, snažno, junački, muški… četnici u ‘pjesmu’ stavljaju svoju sramotu. Sramotu predstavnika svog naroda. Sramotu Europljanina. Sramotu Čovjeka…

Teško je naravno naći riječi kojima bi se opisala svijest ovih ‘predstavnika izvršne vlasti u Srbiji’. Kakva se pravda (uz ovakvu policiju) može očekivati za nesrpsko (uglavnom bošnjačko/muslimansko) stanovništvo. Kakva se pravda može očekivati za nesrpsko stanovništvo u dijelu Bosne i Hercegovine u kojemu su ovakvi koljači-pjevači već bili na djelu?

Zamišljamo kako bi se osjećao Europljanin da dobije poziv za dolazak na saslušanje u policijsku postaju za koju zna da u njoj rade bivši kriminalci, novopečeni narkomani, članovi bandi ubojica, ljudi koji su se na razne načine ogriješili o zakon, a neki od njih (prema vlastitim ‘stihovima’)  pljačkali, silovali i ubijali. Vjerojatno se ne bih ugodno osjećao. Trebao bi dakle ići u kuću zakona kojom vladaju neljudi.

A srpski policajci, oni u Srbiji i oni u manjem bosanskohercegovačkom entitetu  (u pauzama pjevanja ovakvih pjesama) pozivaju bošnjačke svjedoke srpskih zločina da bi ih ispitivali o takozvanim zločinima Bošnjaka nad srpskim stanovništvom. Dakle nakon svih zločina, predzadnji čin je zastrašivanje svjedoka ispitivanjima u policijskim postajama. Ima li tome kraja, pitaju miroljubivi europski muslimani. Oni koji su Goethea inspirirali za Istočno-zapadni Divan…

Pretpostavljamo da duh europske kulture takvo što ne bi sebi dopustio. Dati zločincima da reguliraju pitanja zločina vjerojatno je najviši oblik hipokrizije ideja zakona, slobode i ljudske civilizacije.

Europski duh međutim kao da i nije baš tako čist kako bi se dalo naslutiti iz veličanstvenih umjetničkih djela najvećih i najljepših djela umjetnosti svih vremena i svih meridijana. Možda taj duh povremeno zna i zažmiriti i ne vidjeti da se u njegovu susjedstvu peku nove rakije mržnje, uzgajaju nove plantaže mitova i da bi pod okriljem zakona neki novi čuvari reda mogli krenuti u nove zločine.

Ekstremno orijentirani predstavnici bosanskih pravoslavaca, sljednici inače ljepote vjerske različitosti bosanskog naroda, sve češće uz granice Europe sade narkotike zla. Zadojeni idejama pljačke, silovanja i ubijanja, oni sve češće i otvorenije pjevaju  i o svojim koljačkim namjerama. U nemogućnosti da svoje epsko junaštvo ispolje na drugi način obećavaju čitavom jednom narodu da će ga istrijebiti.

A zašto i ne bi?

Entitet u kojemu su vršeni zločini je nagrađen. Zločinci su umjesto kazni dobili mjesta u represivnom sustavu. Umjesto s one, oni su završili s ove strane rešetaka. Umjesto da se srame – oni pozivaju svoje mučene sugrađane na sesije preventivne proizvodnje straha i mržnje.

I tako, povremeno, pod alkoholom ili u atmosferi potpuno čiste bjeline, prorade najskrivenije krvničke emocije. Maske se skidaju pa se hrabri maskirani zaljubljenici u zločin pojavljuju kao garanti njihovog izvršenja. Iz mitskih memorandumskih dubina propjeva stoljetna mržnja. Prigoda je to da se obećaju nova klanja i novi genocidi koji će se kasnije naravno negirati.

‘Stihovi’ koje su pjevali razulareni čuvari zakona u Priboju,  u svakom bi normalnom društvu te ljude odveli odmah iza rešetaka. Ali ne živimo u normalnom društvu. Živimo u ideološkoj laži da su ti policajci ugroženi, da spadaju u narod kojemu se ‘prišivaju’ kojekakve genocidne namjere.

Nije izgleda bitan narod koji želi pronaći preostale masovne grobnice genocida ‘koji nikad nije učinjen’, naroda koji nije ‘sveden na normalnu mjeru’, kojega se nije ubilo u potrebnim količinama. Treba rastjerati i pobiti ostatak Bošnjaka. Oni su nažalost jedini dokaz da je suživot vjera moguć. Kad njih više ne bude (kad Issa bude ubijen) – rajska vrata vjerskih ratova bit će širom otvorena. Samo, onda će se na području Bosne uzajamno klati sljedbenici Krista i Hristosa.

Europo naša, od Goetheovog divljenja  lažima Vuka Stefanovića Karadžića  da su pjesme koje mu je donio proizvod isključivo srpskoga duha, pa sve do laži ‘srpskoga sveta’ – traje tvoja kulturna šutnja. Goetheov Istočno-zapadni Divan najmanje je poznata Goetheova knjiga.

Šutnja Europe šalje glasnu poruku da je vjernika u Allaha u Europi ‘previše’, da Drugi vatikanski koncil predstavlja predstavu za naivne, a da je realitet – istrebljenje jedne vjere.

Europo Goethea, Mozarta, Pascala, Kafke, Bacha i sličnih ‘planinskih vrhova’ – osvrni se na zločine i nove najave zločina na tvom pragu.

Od kulture do praha ljudskih tijela, tako je malo….

Međunarodna akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine ujedinjuje znanstvenike i umjetnike svih vjera. Akademija vjeruje u snagu različitosti, onu snagu koja je stvorila Europu. Ne dopustimo uništavanje tako plemenite ideje šutnjom i nagrađivanjem zla!

Krajnje je vrijeme da se bonske ovlasti prestanu ismijavati i da se aktiviraju.

Za Razred humanističkih nauka i kulture IANUBIH-a Ak. prof. dr. Sead Alić

Previous Europarlamentarci traže da se kazni Varhelyi zbog ponašanja u Bosni
Next U Tuzli promovirana knjiga „Genocidna namjera Bratunac 1992.“ Ramiza Salkića

You might also like

RIJEČ

Mesić, Bogićević i Tupurkovski: ‘Koncept konstitutivnih naroda treba napustiti, a jedino rješenje za BiH je građanska država’

TROJICA BIVŠIH ČLANOVA Predsjedništva SFRJ predložit će raspuštanje daytonske BiH – što znači entiteta uspostavljenih oružjem i zločinima – te mirnu reintegraciju zemlje pod međunarodnim protektoratom, pišu mediji. Nacional ekskluzivno

RIJEČ

Kako je Osimov saigrač spalio sarajevsku Vijećnicu

Piše: Dragan Bursać Ko pali knjige, palit će i ljude. (Tomas Man) Priča je potpuno nevjerovatna, a opet istinita. Mladić, suvonjav i okretan, došao je te 1960. godine iz Bileće u

RIJEČ

Dinko Gruhonjić: Školski čas Fate Orlović

Hej, mladi ljudi iz “srpskoga sveta”, da li ste nekada bili u Konjević Polju i vidjeli kako izgleda? Ako vas je put nanosio ka Sarajevu, onom džadom “preko Romanije”, prošli