PRILIKA ZA POVRATAK NA PRAVI PUT Reforme u SDA moraju biti što dalje od očiju stranaca i boraca za lični interes, je li vrijeme za mlade lavove?

Piše: Rasim Belko

SDA je u opoziciji. Iako formalno pobjednička stranka na izborima SDA se nije uspjela izboriti sa diplomatskom ofanzivom sa Zapada. U blokovskoj podjeli unutar bošnjačkog političkog bića SDA nije uspjela izboriti se sa blokom koji su predvodile SAD, a činile stranke sarajevske trojke (SDP, NiP, Naša stranka), te HDZ i SNSD.

Stoga je izborni rezultat ove stranke zapravo ostao pirova pobjeda, ali sve što se između izbora i oktroisanja vlasti u FBiH dešavalo stvorilo je priliku toj stranci da se u narednim izbornim ciklusima vrati kao apsolutni pobjednik. Jer, SDA je više od stranke, a kako to svojevremeno za Patriju reče Jahja Muhasilović, profesor međunarodnih odnosa i geopolitike: “Ukoliko želite da obespravite Bošnjake i svedete ih na neku puku statističku činjenicu, onda dvije tačke na koje ćete udariti su Stranka demokratske akcije i Islamska zajednica u BiH”.

I posve je jasno da vanjski udari na SDA neće stati. Jer, cilj njenog nasilnog uklanjanja iz aktuelnih političkih tokova daleko je od ostvarenog. A on je u konačnici podjela BiH. SDA kao pokret koji je predvodio odbranu BiH i kao stranka koja je ostala dosljedna toj odbrani, mora biti razbijena ili pak reformisana na način da snage odane tom zapadnjačkom planu preuzmu kormilo.

SDA je definitivno nosilac političke volje Bošnjaka, a ko u to sumnja neka sagleda ko one koji se danas u vlasti predstavljaju kao Bošnjaci više hvali – Bošnjaci ili drugi narodi i politički lideri izvan BiH.

Zato je reforma SDA zapravo nacionalno pitanje Bošnjaka, a svaka promjena na čelu te stranke mora biti strateški planirana i osmišljena. Ta promjena ni u najmanjem procentu ne smije odražavati težnje i kalkulacije onih koji su poništili glas Bošnjaka da bi oktroisali vlast. Oni su svoje rekli.

A upravo oni su zapravo najveći zagovornici reformisanja SDA. I nema sumnje da bi to reformisanje po zapadnjačko – američkom modelu podrazumijevalo da na čelu SDA bude kadar poput Elmedina Konakovića, poslušni lik čije su mogućnosti daleko ispod onog što mu se daje. Takav bi, nesumnjivo, u konačnici, SDA predao pod kontrolu sila koje oktroišu s ciljem podjele zemlje.

Bošnjaci to sebi ne smiju dozvoliti, dva Konakovića bila bi uvertira u kraj. I ma koliko je SDA bila grešna prema vlastitom narodu i državi u prošlosti, njeno bivstvovanje u obimu i obliku u kojem jeste i dalje je očito bedem koji će zapadnjaci i njihovi ovdašnji partneri morati preskočiti da bi ostvarili ciljeve. I zato svaka reforma Stranke demokratske akcije mora biti daleko od utjecaja ambasada SAD, Velike Britanije, Njemačke i sličnih.

No, ta reforma još više od SDA mora udaljiti samodopadne i samoproklamovane lidere koji se isturaju s namjerom nametanja kao neki spasioci i mesije na čelu te stranke. A svi ti, ma ko oni bili, koji se nameću zapravo imaju samo jedan cilj – lični interes.

S takvima bi se SDA još teže vratila među narod – gdje pripada i mora biti. A kuloarske i medijske priče već pojedince isturaju. Imena su posve nebitna, bitna je činjenica da je SDA zrela za ozbiljnu reformu, ali daleko i od zapadnjačkih i od samoprozvanih favorita.

U oba slučaja to bi bio poraz ideje s kojom je SDA nastala – odbrana BiH! A niko više i ne spori da rat u našoj zemlji nije završen, pa tako nije prestala ni potreba postojanja odbrambene političke snage. Naročito nakon što su neki među nama pokazali pravo lice!

Stranka demokratske akcije stoga mora prestati okupljati kadrove koji jedino vode brigu o žiro računima, u državi i van nje. Mora prestati i sa forsiranjem isluženih kadrova, koji decenijama bitišu kao glumci statisti i na račun toga se bogate, ne ostavljajući ni najmanji trag svog rada za državu, narod, stranku…

I sam vrh SDA mora shvatiti važnost trenutka u kojem se nalazi država, a skupa s njom i Bošnjaci. Ukoliko je nit opstala s originalnom idejom, onda im je jasno da vodeća bošnjačka stranka na čelu mora imati mlade lavove, diplomatski pokretljive na sve koordinate svijeta, odane ideji države i spremne na beskompromisnu borbu.

Ta beskompromisna borba zahtijeva da to budu i potpuno čiste biografije. Jer, SDA afere, bile napuhane ili ne, omogućile su stvaranje narativa koji je uveliko kompromitovao tu stranku i ugrozio njen ugled među narodom.

Ova država nikada nije imala problem sa manjkom patriotski orijentisanih, a opet sposobnih i obrazovanih kadrova, koji su spremni stati na čelo političkih snaga koje moraju nastaviti biti bedem do konače pobjede i očuvanja Bosne i Bošnjaka.

Stoga bi možda bilo vrijeme da se paralelno s reformom SDA okrene i ka reorgranizaciji, pa da njeno Predsjedništvo čine mladi kadrovi s prostora cijele države. Do sada je praksa bila da su tu oko vrha uglavnom oni koji gravitiraju Sarajevu, što je očito omogućilo rasparčavanje stranke i slabljenje njene snage.

Zato sadašnji vrh SDA predvođen Bakirom Izetbegovićem nema pravo na kalkulacije s reformisanjem. Jer, sve što više budu čekali, vremena i šanse bit će manje. SDA treba novi elan i nadasve čistoću kadrova, jer će tako poništiti najjaču udarnu iglicu kojom je napadaju i strani i domaći – korupciju.
Reforme su teške, mnogima i bolne, ali mnogo je bolnije ostaviti Bošnjake bez države.  

“Jer je narod bez države kao porodica bez krova koja živi pod kišom. Ne želimo biti narod koji nema državu”, tako je nekada govorio osnivač i predsjednik SDA Alija Izetbegović. I poručio: “Mijenjajte ljude, ne mijenjajte stranku”.

Ove poruke dovoljno govore, ne treba im tumačenje!