‘Riječ bosanskih prvaka, koji su bili uvijek složni, bila je odlučujuća’

‘Oni su prividno priznavali cara – veli dr. Milan Prelog – kako im je to baš volja, ali čvrsto čuvaju svoju religiju i stare običaje, a svaki tuđi pa ma i kako moćan upliv odbijaju sa puškom u ruci’, uspoređujući ih u tome sa njihovim precima – patarenskom vlastelom, piše Ibrahim Džafčić 1925. te nastavlja.

-Skupština ajana koju je namjesnik Bosne jedan put godišnje, a po potrebi i više puta sazivao, odlučivala je o sudbini Bosne i Bošnjaka.

Ove skupštine bivale su većinom burne i često puta dotjerivali su do vrlo oštrih sukoba između bosanskih prvaka s jedne i namjesnika Bosne s druge strane, ako se je radilo samo o kakovim novotarijama carigradskim, a riječ bosanskih prvaka, koji su bili uvijek složni, bila je odlučujuća, usprkos sviju moljakanja i gdjekada prijetnja vezirevih.

Dok je god carigradska vlada ove odnošaje trpila i odobravala što su bosanski ajani zaključivali, bila je Bosna mirna i Bošnjaci pokorni.

Ako bi se tkogod sa strane htio uplićati u njihove unutarnje stvari, i pokušavalo se što učiniti, pa ma bilo i sa Halifine strane a protivilo bi se njihovim interesima, onda su se dizali sve kao jedan protiv sviju provođača tih pokušaja u Bosni.

Dizali su se složno i jednodušno i protiv silnog turskog sultana i svoga vrhovnog vjerskog poglavara jer nisu mogli dopustiti da tuđin drugi nad njima – autohtonom življu ovih zemalja – bespravno i samovlasno gospoduje i vlada.

Nisu mogli dopustiti da tuđin bude na račun njihov privilegisan, a da oni budu potisnuti u pozadinu, kao svoji na svome.

Foto: Politički aktivni Bošnjaci 1925. (JMO).

(MiruhBosne)