Trenutak kada sam vidio ljiljane i obilježje ARBiH, jedan od najsretnijih trenutaka u mom životu

Trenutak kada sam vidio ljiljane i obilježje ARBiH, jedan od najsretnijih trenutaka u mom životu

Direktor Karađoz-begove medrese u Mostaru, hafiz Aid Tulek prisjetio se vremena djetiljstva, progona iz rodnog mjesta te puta do slobodne teritorije

-Bio sam svjedok svih tih teških trenutaka, kao dijete od 13 godina. I nakon mjesec dana, mi smo protjerani sa ostalim stanovništvom prema slobodnoj teritoriji. A najjužniji dio slobodne teritorije Bosne i Hercegovine bio je Blagaj i Vranjevići.

Oni su nas pokupili u kamione i doveli nas u mjesto Bunu, gdje smo sišli s kamiona i tada smo trebali pješke doći na slobodnu teritoriju, a to je otprilike 7-8 kilometara. Doslovno, tim putem je prošlo možda više od sto hiljada ljudi, izbjeglica iz južne Hercegovine. Morali smo preći liniju hrvatske vojske i međuprostor, i doći na liniju Armije Republike Bosne i Hercegovine – na slobodnu teritoriju.

Na tom putu patnje i ubijanja dešavalo se da granate padaju iza civila, snajperi su redovno ljude ubijali. I mi smo doslovno prolazili putem gdje su bili leševi ubijenih i umrlih ljudi koji nisu mogli doći do slobodne teritorije. Sve od svoje imovine što smo mogli ponijeti, to je bila jedna kesa. I došli smo na to područje. Kada smo krenuli prema slobodnoj teritoriji, oni su naravno počeli pucati za nama. Moj rahmetli dedo je meni govorio da njega ostavimo, jer on nije mogao hodati, vrlo sporo je hodao – da ja idem sa mojom majkom, sa nenom i sa bratom. Ali ja nisam htio, jer sam imao toliku ljubav prema njemu.

Moja majka i moj brat su otišli ispred nas a ja nisam htio da njega ostavim, da bude ubijen od strane hrvatskih vojnika. U jednom momentu je on mene tjerao da odem, jer nije mogao hodati. Čak i moja nena je otišla ali ja nisam imao hrabrosti da ga ostavim. I skoro cijeli dan sam njemu pomagao da mi dođemo polako, pješke do linije naše Armije.

I taj trenutak kada sam vidio svojim očima ljiljane, na obilježju naše Armije – to je jedan od najsretnijih trenutaka u mom životu.

Gdje su došli onda naši momci, njega uzeli i prevezli ga do mjesta gdje je mogao doći kamion, tamić, i da dođemo na slobodnu teritoriju. Mi smo onda došli na područje Mostara.

Emotivno prisjećanje na djetinjstvo hafiza Tuleka u emisiji Televizije 5, poslije 40. minute videa. https://youtu.be/WhAIfguoKF8

Previous Crna Gora: Predsjednik Opštine Bar izvinio se napadnutim mladim sportistima iz Sarajeva
Next Reisul-ulema u Ahmićima: Kao narod moramo uzimati pouku u onome što se dogodilo

You might also like

AGRESIJA|GENOCID|URBICID

Žrtve i svjedoci genocida: Sramna odluka Suda o puštanju na slobodu osumnjičenih za genocid

 Udruženje žrtava i svjedoka genocida i Pokret “Majke enklave Srebrenica i Žepa” ocijenili su sramnom odluku Suda BiH o puštanju na slobodu šest osumnjičenih za genocid nad Bošnjacima, nakon pada

ŽIVOT

Janja: Cvjeta uzgoj i prodaja dinje i lubenice

Ljeto je na izmaku, a sezona lubenice i dinje uveliko traje. Osim uvozne, na tržištu Bosne i Hercegovine mogu se naći i domaći proizvodi. Najveća proizvodnja lubenice i dinje je

NAŠI DANI

OBILJEŽAVANJE 23. GODIŠNJICE FORMIRANJA ARMIJE RBiH (FOTO)

  – Predstavnici organa i institucija državnog, federalnog, kantonalnog nivoa te brojnih boračkih udruženja danas su položili cvijeće na Šehidskom spomen-mezarju “Kovači” i na mezar Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Predsjedništva