Kralj sevdalinke: Godišnjica rođenja Safeta Isovića

Safet Isović, čovjek koji je proslavio bosanski izvorni melos, rođen je 8. januara 1936. godine u Bileći.

O legendi sevdalinke, rahmetli Safetu Isoviću, dobri Vehid Gunić će između ostalog zapisati sljedeće.

– Sjajni pjevač i sazlija, danas i sam rahmetlija, Avdaga Vrabac nastupe je započinjao pjesmom: “Puhni vjetre malo s Trebevića, poselami Saju Isovića..”

Naš Sajo, kao intelektualac – pjevač, nije pjesmu samo pjevao, on je pjesmu donosio i gonetao. Tumačenje pjesme Safet je doveo do savršenstva, do one udžbeničke definicije lijepoga pjevanja koja podrazumijeva lahki ”…ugodni, neforsirani način izvođenja melodije, koji je u skladu sa muzičkim i umjetničkim zahtjevima djela koje se izvodi.”

Dakle, kada se taj Božiji dar spoji sa izrazitom muzikalnšću, sa lijepo obojenim glasom, sa smislom da pjesmu promišlja, pa ukrase i trilere, poput velikih šahista, smišlja po nekoliko tonova ispred onih koje donosi, ako, uz to, naslijedi ljepotu svojih pređa Isovića, onda se, eto, dobije jedan Safet Isović.

Pitali tako već spomenutog Avdagu Vrabca: koji je pjevač najbolji? Rekao je:

– Safet Isović.

– Pa, onda?

– Onda nema niko.

– Dokle tako?

– Sve do dvadesetog mjesta.

– A onda?

– Onda opet dođe Safet, pa ostali.

Safet je održavao velike koncerte od Beograda, preko Minhena, Ciriha i Čikaga do koncerta u glasovitoj Operskoj kući u Sydneyu, ali je tek, poslije bezmalo pedesetogodišnje pjevačke karijere, prvi pravi veliki koncert u Sarajevu, gradu njegove mladosti, gradu uz čije se ime vezivalo i njegovo ime, održao tek sredinom 2003. godine. Sarajevska Zetra te majske večeri bila je dupke puna.

Iako je bio užasnut pred nezaustavljivom najezdom novokomponiranog užasa iz našeg okruženja, Safet nije bio pretjerano zabrinut za sudbinu sevdalinke. I dalje je vjerovao u njenu budućnost. Govorio je:

– Sve što je više moderne muzike, sevdalinka će sve više dobijati na svojoj cijeni i vrijednosti. Danas je sevdalinka u krizi, jer jedan veliki broj pjevača koji pjevaju tu nekakvu pop-muziku ili folk-muziku ili ne znam kako se to sve zove, kažu: ‘Evo znamo mi pjevati sevdalinke ovako i ovako.’ Oni te sevdalinke pjevaju kako su naučili sa krivim tekstovima, sa krivom melodijom. Tu sevdalinka gubi. Međutim, treba poslušati prave izvođače kao što su Zaim, Himzo, Nada Mamaula, Zehra, Anđelija Milić, Danica Obrenić, i shvatiti da je sevdalinka, i kao muzička tvorevina, neprolazna.

A pravi izvođač, najbolji među najboljima, davno, prije bezmalo dvadesetak godina, i uspaničeno i dramatično u jednoj pjesmi pitao je i nas i sebe: