Nema nikakve zapreke niti pokuđenosti da se ljudi žene i udaju između dva Bajrama. 
Arapi su u predislamskom dobu (džahilijjetu) smatrali da onaj ko se oženi u mjesecu ševvalu, da taj brak neće valjati i da će tu doći do nesloge i razdora.
To praznovjerje je demantovao sam Pejgamber, s.a.v.s., svojom praksom, kada se oženio sa Aišom, r.a., koja kaže: “Poslanik, s.a.v.s., me je zaručio u mjesecu ševvalu, a također je stupio sa mnom u brak u mjesecu ševvalu, pa koja je od žena više postigla kod Poslanika, s.a.v.s., od mene.” (Muslim) Aiša, r.a., je smatrala da je mustehab/pohvalno da žene stupaju u brak upravo u mjesecu ševvalu.
Imam Nevevi u komentaru ovog hadisa je rekao: Iz ovog hadisa se razumije da je mustehab/pohvalno da se muslimani žene, udaju i stupaju u brak u mjesecu ševvalu i na to su podsticali učenjaci u svojim fikhskim djelima. Njihov dokaz za to je bio navedeni hadis od Aiše, r.a., jer je ona sa ovim željela da ukaže na neosnovanost ovog čina kod ljudi prije islama.
Znameniti komentator Kur’ana Ibn Kesir je u svom poznatom historijskom djelu El-Bidaje ve-n-nihaje spomenuo ovaj Aišin hadis, a zatim je rekao: Poslanikova ženidba Aišom, r.a., u ovom mjesecu je dokidanje onoga što su neki ljudi smatrali da je pokuđeno, a to je sklapanje braka između dva bajrama, iz bojazni da taj brak neće opstati.
Iz ovoga što je prethodilo da se zaključiti da je pesimizam i smatranje pokuđenim sklapanje braka između dva Bajrama vid sujevjerja koje može, ne daj Bože, ljude odvesti u širk/nevjerstvo. Pejgamber, s.a.v.s., je zabranio sujevjerje (kada su u pitanju ptice, crne mačke koje prijeđu preko puta i slično) i na to upozorava riječima: “Sujevjerje je širk/nevjerstvo.” (Ebu Davud)
Molim Allaha, dž.š., da nam ukabuli naš post, pomogne nam u činjenju dobrih dijela, a onima koji se ožene i udaju da svaki hajr – dobro i berićet, da im se srca slože i naravi podudare u budućem zajedničkom životu, u din-i-islamu.
Fuad Sedić
