Druženje s prijateljem Đozo završava riječima: “Knjige su najljepši ukras stana, one su najveća vrijednost. Nauka, znanje i prosvjeta su najsigurnije bogatstvo jednog naroda i najmoćnije oružje u zaštiti slobode i dostojanstva i pojedinaca i naroda.” (2)
Husein-ef. Đozo se pita: „Zašto su muslimani uspostavili razliku između “kitaba” i knjige?“ U svijesti mnogih muslimana važnost i poštovanje spram kitaba (što između ostalog uključuje Kur’an kao Božije Objavu, ali i druge vjerske knjige) nije preneseno na savremenu knjigu.
Došlo je do određene konfrontacije i podjele nauke na vjersku i svjetovnu. Što bi značilo, vjerske nauke su u kitabima, a svjetovne u knjigama. Tu su začeci propadanja važnosti knjige u očima muslimanskih masa. Bilo je prilično kobno što nova savremena knjiga nije odmah prihvaćena kao kitab, kao izvor naučnih saznanja i potreba. Izostala je svijest koja je na kraju dovela do slabosti čitavog naroda, a ona se liječi i prevenira povratkom knjizi, nauci i obrazovanju.
Povratkom izvorima vjere i obrazovanju koje je bazirano na univerzalnim principima islamskog učenja muslimani imaju priliku da svijetla obraza zakorače u budućnost.
Izvor: Latić Džemaludin, Husein-ef. Đozo kao islamski modernist, objavljeno u: Život i djelo Husein-ef. Đoze – Zbornik radova sa naučnog simpozija, str. 143-145.
NEDIM BOTIĆ, preporod.com
