Mustafa Imamović: Život posvećen čarobnoj zemlji Bosni

Mustafa Imamović: Život posvećen čarobnoj zemlji Bosni

 

Mustafa Imamović preselio je na bolji svijet 23. januara 2017. godine, a iza sebe je ostavio brojna djela kojima će se moći služiti svi oni koje zanima historijski put Bošnjaka i njihove domovine Bosne i Hercegovine

Od prvog spominjanja Bosne pa sve do danas veliki je broj onih koji su pisali o bogatoj historiji i značajnom kulturnom naslijeđu naše domovine. Bilo je, naravno, i onih drugih, koji su se na sve načine trudili da svojim perom falsificiraju historiju i ospore kontinuirano postojanje države Bosne. Razni režimi koji su upravljali našom domovinom radili su sistematski na skrivanju činjenica, što je za Bošnjake imalo velike posljedice, od kojih se oporavljaju čak i danas. Ipak, falsificiranje i prikrivanje činjenica u konačnici nije uspjelo, a razlog tome jeste jasno definiran stav većine bošnjačkih historičara koji su svoje djelovanje usmjeravali na promoviranje istine o Bosni i Hercegovini i njenom narodu. Jedan od onih koji su u velikoj mjeri doprinijeli promociji istine bio je i Mustafa Imamović, istaknuti historičar države i prava. Na bolji je svijet Imamović preselio 23. januara 2017. godine, a iza sebe je ostavio brojna djela kojima će se moći služiti svi oni koje zanima historijski put Bošnjaka i njihove domovine Bosne i Hercegovine.

OD GRADAČCA DO YALEA

Mustafa Imamović rodio se 30. januara 1941. godine u Gradačcu, u kojem je završio osnovnu i srednju školu. Studentske dane Imamović provodi u Beogradu, gdje je na Pravnom fakultetu diplomirao, magistrirao, a kasnije i stekao zvanje doktora. Osim što se za vrijeme studiranja u Beogradu isticao od ostalih kolega po postizanju rezultata, Imamović je i nakon diplomiranja pokazivao sklonosti detaljnom izučavanju prava i pratećih disciplina u okviru ove nauke. Njegovo interesiranje okupirala je i politička historija Bosne i Hercegovine, kojoj će u nastavku karijere posvećivati najviše svog vremena.

Imamovićev konstantan rad i izučavanje nauke veoma brzo primijetili su njegovi profesori, te je angažiran na univerzitetima u Beogradu, Rijeci, Mostaru, Novom Sadu i, naravno, u Sarajevu, u kojem je dugo godina bio profesor Historije države i prava. Ono što je posebno značajno istaknuti jeste Imamovićev rad na više univerziteta u Sjedinjenim Američkim Državama, od kojih treba spomenuti angažman na čuvenom Univerzitetu Yale (New Haven). Posebno je interesiranje Imamović pokazivao za politički razvoj Bosne i Hercegovine u periodu nakon okupacije naše zemlje od Austro‑Ugarske. Za svoje djelo Pravni položaj i unutrašnji politički razvitak BiH 1878–1914, koje govori o političkoj situaciji u našoj zemlji za vrijeme vladavine Austro-Ugarske, nagrađen je republičkom nagradom “Veselin Masleša”. Osim spomenutog djela, treba spomenuti još Agrarno pitanje u programima građanskih političkih stranaka u Bosni i Hercegovini do 1911. godinePitanje političkog predstavljanja domaćeg stanovništva u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske upraveZemaljski štatut u ustavnoj historiji Bosne i Hercegovine te Ustav Bosne i Hercegovine (uvodna studija u knjizi Bosanski ustav), u kojima Imamović detaljno piše o državno-pravnom statusu Bosne i Hercegovine u vrijeme Austro-Ugarske.

Osim pisanja o historiji naše domovine u toku austrougarske okupacije, svoju je pažnju Imamović posvetio i bošnjačkim intelektualcima u emigraciji. U svom djelu Bošnjaci u emigraciji Imamović se bavi djelovanjem istaknutih bošnjačkih intelektualaca u dijaspori okupljenih oko lista Bosanski pogledi, čime ujedno dokazuje i da se u svom pisanju ne ograničava samo na austrougarski period već inspiraciju pronalazi u svim dijelovima naše bogate historije. Potrebno je spomenuti i njegova istraživanja o historijatu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, koja su pretočena u sljedeća djela: Pravni položaj i organizacija Islamske zajednice u Jugoslaviji 1918.-1941. godine, Vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji između dva svjetska rata i Pregled razvitka Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Mustafa Imamović svoje radove objavljivao je u različitim časopisima, a neki njegovi tekstovi prevedeni su na engleski, njemački, španski, albanski, turski, arapski i perzijski jezik. Osim o historiji Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije, napisao je i djelo posvećeno islamskoj revoluciji u Iranu – veoma značajnom događaju u historiji ove zemlje – pod nazivom O iranskoj revoluciji.

MAJCI HURKI I OCU TEUFIKU

Među brojnim knjigama i člancima koje je tokom svoje dugogodišnje karijere objavljivao Mustafa Imamović, djelo Historija Bošnjaka treba posebno izdvojiti. Razlog za to jesu uvodne riječi kojima Imamović započinje ovu izuzetno opširnu i značajnu knjigu:

“Za ovu sam se knjigu pripremao još od rane mladosti, vođen znatiželjom, ali i onim Kantovim kategoričkim imperativom da čovjek mora djelovati tako da načela njegove volje mogu u svako doba postati općim zakonom. Želio sam se jednostavno orijentirati u svijetu, a uslov za to je bio da saznam ko sam, odakle sam, gdje sam i kuda idem. Samo pisanje ove knjige počeo sam u najtragičnijim momentima za bošnjački narod, osjećajući da je to u tim trenucima moja dužnost prema vlastitom narodu i čarobnoj zemlji Bosni.”

Upravo iz ovih riječi Mustafe Imamovića možemo shvatiti koliko je za njega bilo važno da napiše knjigu koja će čitaocima ponuditi pregled historije Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda. Naravno, uslijed dugogodišnje vladavine komunističkog režima na ovom prostoru, nisu ni bili stvoreni optimalni uvjeti za pisanje ovako značajnog djela o Bošnjacima koje jezikom prilagođenim široj čitalačkoj publici daje uvid u historijske procese koji su se odvijali u našoj domovini. Kako Imamović kaže u uvodnim razmatranjima, prilikom pisanja Historije Bošnjaka, sebi je za glavni cilj postavio rekonstrukciju povijesnog puta bošnjačkog naroda, što niko do tada iz različitih razloga nije uspio u potpunosti učiniti.

“Cilj je ove historije da rekonstruira povijesni put Bošnjaka, ali da pritom ne bude njegovo puko opisivanje, nego da, uz hronološku konstrukciju, često opore svakodnevice, istovremeno bude i nauka o čovjeku ovog prostora općenito, a o bosanskomuslimanskom posebno. Ona će istovremeno biti pokušaj da se otkriju i razjasne neki od nepromjenljivih i univerzalnih principa ljudske prirode. Neko je u nauci već primijetio kako je jedan od paradoksa historije da su oni narodi koji su iza sebe ostavili monumentalna djela materijalne kulture, kao dokaz i potvrdu svog postojanja, vremenom uglavnom iščezli, dok su oni narodi koji su oblikovali i ostavljali ideje i kulturnopolitičke ciljeve preživjeli i ostali u povijesti. Društvo ili narod bez ideja nema historije. Ova će se historija, ne zanemarujući bošnjačku materijalnu kulturu i njene spomenike, uglavnom nastojati baviti idejama kojima su se Bošnjaci u svojoj povijesti rukovodili i koje su im omogućile da kao narod prežive i opstanu svoji na svome.”

Izuzetno važan uspjeh, jedan od najznačajnijih u svojoj akademskoj karijeri, posvetio je svojim roditeljima, majci Hurki i ocu Teufika, koji su, za razliku od brojnih bošnjačkih porodica, shvatili važnost obrazovanja Bošnjaka muslimana i u onom, kako mnogi znaju reći, “nezgodnom vaktu”. Podržali su ga i usmjeravali prema što kvalitetnijem obrazovanju, a da su bili u pravu, potvrđuju njegova brojna djela i značajna akademska karijera.

Kao univerzitetski profesor aktivno je učestvovao u reformama obrazovanja, a u intervjuu za Stav, objavljenom u martu 2015. godine, otvoreno je govorio o negativnim posljedicama koje može izazvati hiperprodukcija kadra zbog propusta u definiranju uvjeta pod kojima se mogu osnovati privatni fakulteti. Značajan doprinos dao je i učešćem na mnogim naučnim konferencijama, a rado je bio viđen i u ulozi promotora značajnih naslova koji tretiraju historijske i pravne teme. Imamovićevim odlaskom na bolji svijet akademska zajednica ostala je bez izuzetnog stručnjaka koji je svoju akademsku karijeru posvetio otkrivanju činjenica o svojoj domovini Bosni i Hercegovini.

Izvor: Stav

Previous Bosnaplod vraća stari sjaj
Next Predstavljen olimpijski tim Bosne i Hercegovine (VIDEO)

You might also like

HISTORIJA

BOSNA U VRIJEME BANA KULINA (II) – Križarska opasnost

Jasno je da Kulin nije bio nikakav ugarski vazal, nego, za razliku od svog prethodnika bana Borića, nije bio ni politički povezan sa ugarskim kraljem. Iz knjige Mustafe Imamovića ‘Historija

HISTORIJA

Naseljavanje Vlaha i Arbanasa u Bosni: Preseljavanje Vlaha iz Hercegovine

Nakon raspada Zapadnog rimskog carstva početkom druge polovine V vijeka, na današnjem području Rumunije ostala je historijska oblast Vlaška, koju su pretežno naseljavali Vlasi. Pošto su ostali bez vojničkih plaća i lena, mnogi

HISTORIJA

U Zenici obilježeno 827. godina od nastanka Povelje Kulina bana

Povelja govori o uređenoj državi koja je imala pisarsku radionicu, zvaničnu kancelariju vladara. Povelja govori i o bosanskom jeziku, jer je pisana na bosančici, i danas smo imali priliku da