Pogled na Pariz kroz bosanski prozor

Svi njegovi proizvodi napravljeni su od bosanskog drveta, u Bosni i Hercegovini

Ovogodišnji 24. međunarodni salon kulturnog naslijeđa u Parizu (Carrousel du Louvre) održan je u znaku evropskog kulturnog naslijeđa – kulturno naslijeđe, zajedničko naslijeđe.

Kao što je poznato, 2018. je proglašena godinom evropskog kulturnog naslijeđa.
Salon je, između ostalog, posljednji veliki događaj obilježavanja ove godine, a predstavio je 40-ak različitih zanata, preduzeća koja se bave umjetnošću, raznim materijalima, restauracijom zgrada, jednom riječju, očuvanju starih zanata u koje su ponekad ugrađena najsavremenija dostignuća. Jedan od izlagača na Salonu je i Bosanac Damir Dino Husejnović, i to već osmi put i već je poznat mnogim izlagačima.

Damir Dino Husejnović živi u Francuskoj više od 25 godina, jedan je od mnogih naših koje je rat gurnuo u svijet. Poslije završenog staža za dekoratera u Belgiji, lansirao je vlastiti Houseconcept, malo preduzeće sa grupom od 6 radnika, te uspio da nametne svoje znanje u vrlo konkurentnom poslu restauracije starih zdanja u Francuskoj.

Više od 80% zdanja u Francuskoj, izgrađenih u Haussmannovom periodu (Georges Haussmann bio je čuveni upravitelj pariške policije i ujedno gradonačelnik u 19. vijeku, koji je zaslužan za transformaciju Pariza, jer je Pariz u to vrijeme još imao izgled kao u srednjem vijeku), danas je na listi zaštite kulturnog naslijeđa. U stvari, Dino radi na restauraciji mnogih značajnih objekata u Francuskoj, na izmjenama prozora i vrata, sa posebnom tehnikom.

Svi njegovi proizvodi napravljeni su od bosanskog drveta, u BiH, u Vitezu ili u Kiseljaku, a po principu starih francuskih prozora. Idealna kombinacija dviju kultura i umijeća!

A evo kako je Dino Husejnović uspio da se nametne ovom rigoroznom tržištu.

– Prije 10-ak godina javio sam se na javni konkurs restauracije Ambasade Obale Slonovače, jednog vrlo lijepog zdanja, takođe klasiranog kao naslijeđe. I uspio dobiti taj posao. A onda su došli drugi projekti i poslije, naravno, svojim radom steknete izvjesno poštovanje i ljudi vas angažuju. Važan je kvalitet. Ja se bavim uglavnom unutrašnjom i vanjskom stolarijom, i to slijedeći znanje i materijale poznate 300 godina, smatra Dino.

– Riječ je o prozorima i vratima koje isključivo pravimo od bosanskog drveta, u bosanskoj radionici u Vitezu, ugrađujući ih u stare francuske forme i sa francuskim načinima zatvaranja. Houseconcept ima svoju prijavljenu marku kao menuiserie patrimoine. Ono što radimo je jedan precizan posao, skidamo stare kvake sa francuskih prozora ili vrata, ručno ih čistimo, “umivamo” i potom ugrađujemo u prozore ili vrata napravljene od bosanskog kvalitetnog drveta, na kojem ne vidite ni šavove, kao da su napravljeni u jednom jedinom komadu. Vrlo sam ponosan na ovaj posao koji je i estetski i etički, poštuje kulturna naslijeđa dviju zemalja, kaže Dino Husejnović i dodaje da posao nije uvijek lak, da iziskuje mnogo napora, putovanja i rada, ali ga radi sa ljubavlju.

Napomenimo samo neke objekte na kojima je radio Houseconcept. Druga rezidencija Marie Antoinette u Versaillesu, pavillon d’Armenoville, u 16 arondismanu (17. vijek), passage Choiseul, u srcu Pariza, upisan na listu istorijskih spomenika, radovi koji još traju jer obuhvataju kompletnu vanjsku stolariju, te mnoge privatne vile i stanovi i u Parizu, na Azurnoj obali.

Izdržljivost i kvalitet ovih prozora, tačnije stakla na prozoru, potvrđeni su i francuskim certifikatom o protivpožarnoj izdržljivosti. Testovi na izdržljivost pokazali su otpornost na požar u trajanju od 45 minuta, što premašuje francuski standard od 30 minuta. Ta protivpožarna stakla su teška 390 kg i 6 ljudi ih treba podići i montirati.

Na kraju nameće se i pitanje da li je ovaj salon bitan i neophodan za stvaranje kontakata, na šta Dino odgovara da je, za njega lično, od svega važnija prezentacija rada, a i bosanskog “savoir-faire”, te da samo jedan klijent može donijeti itekako važne projekte za budućnost.

Izvor: mojabih.oslobodjenje.ba