Organska proizvodnja Hasanspahića: Naš dud zaradi ministarsku plaću (Foto)

U selu Vladačići kod Goražda, mladi bračni par vrijedno pokazuje kako se od vlastitog rada može lijepo živjeti.

U vrijeme kada su mnoga bh. sela pusta, kada se uglavnom kroz priču zagovara ruralni razvoj, postoje i ljudi koji svojim djelima pokazuju da život na selu ima perspektivu.

Na 850 metara nadmorske visine, u selu Vladačići udaljenom 35 kilometara od Goražda, mladi bračni par Rizalija i Melisa Hasanspahić, njihova kćerka Amila (17) i sin Enis (11), vrijedno demonstriraju kako se od vlastitog rada i truda može lijepo živjeti.

Proizvodnja organske zdrave hrane u okruženju netaknute planinske prirode, po tradicionalnim bosanskim receptima,  kojom se bave već godinama, svrstala ih je među najpoznatije poljoprivredne prozvođače u ovom dijelu BIH.

„Pokušavali smo da se pronađemo u nekom poslu poput ljekovitog bilja, stočarstva i pčelarstva, ali nismo uspjeli obzirom da smo daleko od grada, i onda smo se okrenuli poljoprivrednoj proizvodnji“, prisjeća se Melisa, koja je teško uspjela pronaći vremena za razgovor, obzirom da smo je zatekli u pripremi raznih prerađevina od voća i povrća koje proizvode na svom imanju i koji su izuzetno traženi u BiH ali i van njenih granica.

Sa prvobitnog plastenika od stotinu metara kvadratnih i jednog dunuma jagoda, sa kojim su počeli 2000. godine, Hasanspahići danas obrađuju oko 35 dunuma zemlje od koje je 600 metara kvadratnih pod plastenicima, tri dunuma su oranice, dok je ostalo pod autohtonim sortama voća.

Za njemačku ambasadoricu ‘presudio’ ajvar

Sa svojim proizvodima prvi put pojavili su se na sajmu „Dani jabuke“ u Goraždu, a ogromno interesovanje posjetilaca ih je, kažu, motivisalo da prošire svoju proizvodnju, da bi se 2010. godine prvi put pojavili i na sajmu „Bee fest“ u Sarajevu.

„Pažnju posjetilaca tog sajma posebno je tada privuklo slatko od duda. Ja u šali znam reći da naš dud „zaradi“ jednu ministarsku plaću“, kroz osmijeh priča Melisa i dodaje da je u početku bilo teško steći povjerenje kupaca jer se danas svašta prodaje pod ‘domaćim proizvodima’.

„Mi stojimo iza svojih proizvoda i garantujemo za njih. Svi nam kažu da čuvamo ovaj naš kvalitet i da ćemo samo tako opstati u ovom poslu, i mi se toga i pridržavamo. Imamo 30 vrsta proizvoda i oni se traže i van BiH, a posebno bih izdvojila ajvar i sokove od jabuka i krušaka, kao i pekmez od jabuka i krušaka jer sve je bez šećera.

Naravno tu su i ostali proizvodi koji idu u Hrvatsku, Austriju i druge zemlje. Posebno bih izdvojila i Njemačku čija nam je ambasada i organizacija Help najviše pomogla a, kako nam je rekla njemačka ambasadorica Ulrike Maria Knotz, ‘presudio’ je ajvar.”

Kako dodaje Melisa, kroz projekat su zadovoljili sve kriterije ove organizacije koja im je pomogla u plasteničkoj proizvodnji.

U Špajzu kupuju diplomate i stranci

Onda su otišli i korak dalje – otvaranjem prodavnice Špajz u Sarajevu gdje plasiraju sve svoje proizvode, a čiji su kupci zaposleni i u ambasadama SAD-a, Španije, Japana i drugi stranci.

“Tako da više nemamo potrebe izlaziti na sajmove“, pojašnjavaju Hasanspahići koji kroz registrovanu poljoprivrednu djelatnost „Okus prirode“ od prije četiri godine, redovno izmiruju i obaveze prema državi, od koje gotovo ništa nisu dobili.

„Više imamo podrške od međunarodnih organizacija nego naših institucija. U Bosansko-podrinjskom kantonu smo dobijali podsticaj, na koji svi imaju pravo. Više bi nam značila putna komunikacija, jer imamo četiri kilometra makadama, i električna energija, s obzirom da nemamo dovoljno napajanja. Kod nas nema ograničenog radnog vremena već radimo dok se neki proizvod ne napravi, jer nemamo hladnjače da bi se moglo ostaviti”, kažu.

“Za ovu proizvodnju nisu potrebne neke veće mašine i linije jer mi radimo na stari tradicionalni način, ali dobro bi nam došla bar neka mini hladnjača. Tako bismo mogli sačuvati sirovinu koju bi smo mogli prerađivati tokom cijele godine godine.

Ovako, preradimo koliko možemo stići, a ostatak propadne”, kažu ovi vrijedni ljudi uz napomenu da na selu uvijek ima posla, ko hoće raditi i da oni ne bi ovaj život  mijenjali za onaj u gradu.

Od prihoda sa svoga imanja mladi bračni par izgradio je kuću, školuje dvoje djece, a naredne godine planiraju i certificirati svoje prizvode.

Elma Geca, Al Jazeera

Previous Simbol Mostara: 9. novembra 1993. srušen Stari Most! (Video)
Next Skokom bez aplauza obilježena 22. godišnjica rušenja Starog mosta (FOTO)

You might also like

MADE IN BOSNIA-387

Iz Tuzle na tržište stižu zvučne kutije i audio sistemi domaće proizvodnje

Nakon više od 23 godine rada i iskustva sa muzičkom opremom kompanija Sar-light iz Tuzle započela je vlastitu proizvodnju zvučnih kutija i audio sistema pod brendom SAR. Kvalitet, dizajn, vrhunski

Ekonomija/Biznis

‘Posljednjih pola godine intenzivno radimo na razvoju letjelice i nalazimo se u završnoj fazi pripremanja prototipa’

OSTATI ILI NAPUSTITI BOSNU I HERCEGOVINU?   Kao mladi mašinski inženjer, koji će uskoro napuniti 24 godine, našao sam se na prekretnici koja bi oblikovala ne samo moju karijeru već

MADE IN BOSNIA-387

Srebrenik: Vatrogasci dobili novo vatrogasno vozilo – bosanske proizvodnje

Na prigodan način u Srebreniku je juče obilježeno uručenje novog  savremenog navalnog vatrogasnog vozila koje je Grad Srebrenik nabavio za potrebe Profesionalne vatrogasne jednice. Radi se o vozilu domaće proizvodnje