‘Nigdje toliko duše kao u Bosni’ – Stefan Simić
Mladi srbijanski pisac o Bosni i našim ljudima…
Nigdje ali nigdje nisam sretao duševnije ljude nego u Bosni
Nekad kada ih čujem samo kako pričaju, duša mi se cijepa i plače
Od topline i miline
Svega onoga što su živjeli i prošli, a nisu odustali
Toliko nevinosti, čistote, nježnosti
Nisu svi takvi, naravno ali pojedini
Na ranu da ih staviš
I da bol odmah prođe
Život ih nije štedio ali ih nije ni porazio
Ostali su tragovi
Ali je to dušu učinilo beskrajnom
Šta je sve pokušavalo da ih rastavi, i dalje su zajedno
I sve te silne muke, samo su ih učinile još boljim, jačim
Da se nekad postidim pred njima
Kada shvatim koliko su veliki, a da toga nisu ni svjesni
Sjećam se razgovora sa jednom dragom ženom, majkom mog prijatelja
Iako nije pjesnik
Svaka njena riječ je čista poezija, ispunjena posebnom emocijom
Dok govori o sinu, mački, životu
Okean duše poteče iz nje
Da ne znaš da li da se smiješ od miline, ili da plačeš
Koliko toga dobrog isijava iz nje
Kao anđeo
A nije ni svjesna da je anđeo
Kako da ne voliš takve ljude
Koji imaju saosjećanja za sve
Nježnost
Ljubav
Blagost
Da se topiš u njihovom društvu
Kada vidiš koliko brinu
Da li ti je toplo, da ne ostaneš gladan
Kada ti se toliko posvete, da im je stalo i do najmanjih detalja
Samo da budeš sretan i ispunjen
Da sve bude kako treba
Koliko sam samo sreo takvih ljudi u Bosni
Nakon kojih se dugo osjećam oplemenjeno, blaženo, spašeno
Kao pomilovan božijom rukom
Koja živi u tim ljudima, i čuva ih od svega
Da kakav god da dođem, odem od njih bolji
A kada god treba da se vratim, kao da se vraćam sebi
Ljudi koji za sve brinu, iako o njima malo ko brine
Ljudi koji za sve imaju vremena, iako za njih ima malo ko
Takvi su u duševnom smislu najveći
I toliko se osjećam pročišćeno u njihovom društvu
Da nema šta ne bih uradio, samo da osjete koju zahvalnost osjećam prema njima
Što su takvi
I što su isto to prepoznali u meni
Nema ništa uzvišenije od duševnosti
I veliko hvala Bosni, što je to zadržala
I mnogim ljudima
Koji su mi tako ogrijali srce, dušu, i podsjetili me šta znači biti čovjk
Da ću im zauvijek biti zahvalan na tome
Oni su moji heroji, prijatelji, braća, sestre
I to nešto iskonsko što sam prepoznao u njima
Vječito će me pratiti i vraćati vjeru u ljude
Čak i kada njih ne bude
Nastaviće da živi u meni
Njihova blagost, ljubav, saosjećanje
To nešto što ima ponajviše u Bosni
Što treba da se prenese na cijeli svijet
Zato toliko volim Bosnu
Zato što uvijek najviše ljubavi pronađem u njoj
A možda i sebe
Kakvog ne pronalazim na drugim mjestima
Zato je za mene Bosna svijet
I čitav svijet tamo živi
U njenoj duši
You might also like
Sarajevo: Promovisana knjiga “Tuđmanov haški profil – Udruženi zločinački poduhvat na BiH”
U sarajevskoj Vijećnici danas je održana promocija knjige “Tuđmanov haški profil – Udruženi zločinački poduhvat na BiH”, autora Ive Komšića. Promotori knjige su bili historičar i profesor Univerziteta u Sarajevu
Salkan Delić ostvario dječački san: Kur’an na Brajevom pismu za slijepe u Bosni i Hercegovini
U Domu kulture u Srebreniku ovih je dana po prvi put u Bosni i Hercegovini promovisan kompletan Kur’an na Brajevom pismu. Salkan Delić, profesor Islamske vjeronauke, od rođenja slijep, najzaslužniji
Bošnjak čiji su komentari perzijskih klasika prevođeni na njemački i engleski jezik
Autori teksta: Dr. Munir Drkić, Dr. Namir Karahalilović • Ilustracija: Kraj Sudijevog komentara Bustana, prepisan iz autografa 1037/1628. godine u kojem je prepisivač naveo pravo ime autora (GHB, R-1630, fol.