Iz Njemačke u Tešanj: Vratio sam se jer me nešto vuklo, jer se kod kuće osjećam najljepše
Svima koji dođu u Tešanj u samoj čaršiji, podno tešanjske Kule, za oko odmah zapne lijepo uređena zgrada koja izgledom podsjeća na davno prošla vremena.
U prizemlju se nalazi kultni ugostiteljski objekt „Kahva“, omiljeno mjesto u Tešnju za druženje i kahvenisanje.
Stariji će se sjetiti da su u „Kahvi“ 1979. godine snimani kadrovi popularne serije „Tale“. Danas je to mjesto ponovo oživjelo, dolaze i mladi i stari da na miru popiju bosansku kahvu, popričaju i odmore se.
A u „Kahvi“ porodični biznis razvija 27-godišnji Tarik Panjalić, uz podršku majke Vedinete i petero zaposlenika. Zgrada „Kahve“ inače je vlasništvo Medžlisa Islamske zajednice, a Panjalić ju je, nakon što je završena obnova zgrade, u proljeće ove godine, uzeo pod zakup. U objektu od 140 kvadrata, osim kahve, pripremaju se i tradicionalni bosanski specijaliteti.
Tarik nam je ispričao, piše Avaz, da je ostavio posao na kruzeru u Njemačkoj i odlučio se vratiti u svoj Tešanj.
– Zajedno s majkom, krenuo sam raditi ono što najbolje znam, a to je ugostiteljstvo. Vratio sam se jer me nešto vuklo, jer se kod kuće osjećam najljepše. Imao sam lijep posao u Njemačkoj, a rad na kruzeru bio je pravi izazov, obišli smo cijeli svijet. Bio sam i šef kuhinje, ali puno se radilo, nekada i po 18 sati dnevno. Mjesecima nisam dolazio kući. Zbog svega toga na kraju sam se odlučio na povratak u Tešanj – kaže Panjalić.
U „Kahvi“ zatičemo četvoricu Tešnjaka Osmana Mujčića, Ismeta Dizdarevića, Muju Šišića i Fajku Hadžimehića. Oni su tu „kao inventar“, dođu, popiju bosansku kahvu, popričaju o svemu, pa prošetaju do Ferhat-begove džamije. Kažu da za njih u Tešnju nema ljepšeg mjesta od „Kahve“.
You might also like
Kako su Bošnjaci cijeli rat čuvali srpsko selo kod Goražda
Zamislite ratno Goražde u potpunom okruženju. Zamislite desetke hiljada ljudi koji su se slili u enklavu sa jednom jedinom željom – preživjeti po svaku cijenu četničke ofanzive i zastrašujuću silu
Posjeta uoči ramazana: Ajka Lokmić, najstarija u Bosni, ima 109, a Selma Hadžagić 100 godina
Poštovati stare ljude i brinuti o njima znači pružiti im pažnju i dostojanstvo kakvo zaslužuju. Iako u današnjem društvu često nedostaje senzibiliteta prema starijim osobama, Općina Stari Grad Sarajevo i
Djeca žrtava genocida na Maršu mira: “Oca nisam upoznao, to činim kroz priče njegovih saboraca”
Iz Nezuka je jutros krenuo Marš mira, a u koloni su Damir Cvrk i Alen Suljić. Njih dvojica putem dužim od 100 kilometara idu ka Potočarima, mjestu gdje su se