Alija Isaković

Alija Isaković

Alija Isaković (Bitunja kod Stoca, 15. januar 1932, – Sarajevo, 14. mart 1997), bošnjački kulturni pregalac – romansijer, pripovjedač, radio-dramski, televizijski i dramski pisac, putopisac, aforist, lekiskograf i historičar jezika i književnosti.

Pohađao je osnovnu i srednju školu u Bitunji, Stocu, Zagrebu, Crikvenici, Pančevu i Beogradu, a Filozofski fakultet – Jugoslavenske književnosti i „srpskohrvatski jezik“, u Sarajevu. Priredio je više djela muslimanskih pisaca i posebno prvu antologiju muslimanske književnosti „Biserje“ 1972. godine, prvi izbor bosanskohercegovačkih putopisaca „Hodoljublje“ 1973., zbornik radova „Hasanaginica, 1774-1974.“, anegdote Nasrudina-hodže 1984., te sa Hadžemom Hajdarevićem izbor iz časopisa „Behar“ 1900-1911. godine.
Nagrađivan je za prozno i dramsko stvaralaštvo, a pogleda li se sveukupno Isakovićevo djelo, možda i nehotice se nameće usporedba s jednim ključnim prethodnikom, Safvet begom Bašagićem. Ono što Bašagić bijaše na prekretnici vijeka, spiritus movens bosansko-muslimanskoga općega preporoda – to je Isaković ponovio na kraju vijeka. Kao izvorni pisac u više žanrova (roman, drama, putopis, pripovijetke) Isaković tek čeka na pravo vrednovanje, i slobodno se može reći da je njegovo djelo kao kreativnog autora pomalo zanemareno. No, već je sigurno da je Isaković ostvario kapitalna djela na dva područja:

kao antologičar i publicist,
Alija Isaković je doprinio ne samo reafirmaciji mnogih bošnjačkih pisaca, nego još više marginaliziranoj i potiskivanoj bošnjačkoj tradiciji pisane riječi. Budući da je pisao i publicirao u “zagušljivim” vremenima komunističkih pritisaka, pokazavši i ličnu građansku hrabrost, to su vrijednije njegove antologije i studije poput „BISERJE” – Izbor iz muslimanske književnosti; “Stvarnost”, Zagreb, 1972. godine i „O nacionaliziranju Muslimana”; “101 godina afirmiranja i negiranja nacionalnog identiteta Muslimana”; “Globus”, Zagreb, 1990., čime je otvorio puteve buđenju i osvješćivanju nacionalnoga bića Bošnjaka muslimana.

kao leksikograf,
Isaković je nezaobilazan u oblikovanju bosanskog jezika. Njegovi rječnici, „Rječnik karakteristične leksike u bosanskome jeziku“, Sarajevo 1993., te „Rječnik bosanskoga jezika“, Sarajevo 1995. godine, prekretnice su u bošnjačkoj leksikografiji. Zanimljivo je da je Isaković, koji nije bio profesionalni lingvist, ostvario fundamentalna djela na polju “rječnikopisanja”. Možda je tomu jedan od uzroka i to što školovani stručnjaci, dijelom iz karijerističnih razloga, a i nedostatne nacionalne kristaliziranosti, nisu bili sposobni za takvo ostvarenje.
Uz ovo treba napomenuti i da je najopsežniji i najkvalitetniji hrvatski jednojezični rječnik druge polovine 20. stoljeća isto stvorio ne školovani lingvist, nego književnik Julije Benešić. Uzme li se sve u obzir, nije sporno da je Alija Isaković jedan od utemeljitelja, a zasigurno najvažniji oblikovatelj i poticatelj moderne jezičke kulture Bošnjaka, što je osnova nacionalne kulture na svim poljima.

Za kraj, pročitajte poznati citat Isakovića:

“Zapamtite, ovaj rat je pobrisao i u prah samljeo sve što je bilo naše, pojedinačno i zajedničko, i ništa više neće biti onakvo kakvim bijaše. Niti onakvim kakvim zamišljasmo da je bilo… Niko izvan nas ovo ne razumije…”

(historija.ba/MiruhBosne)

Previous Jusuf Mehonić – Junak koji nije prihvatio okupaciju Sandžaka
Next Hasečić: Sa trga na kojem su se u Višegradu jučer okupili četnici, '92. je krenulo krvoproliće

You might also like

HISTORIJA

Tvrđave iznad Priboja čuvaju tajne starih vremena

  Grad Jagat iznad Priboja kroz historiju je bio u sastavu više država, a zbog strateške pozicije osvajale su ga srpske, turske, austrougarske i bosanske vojske Na području iznad Priboja

PISMENOST / KNJIŽEVNOST

Povodom Dana maternjeg jezika u Jajcu izložba ‘Bosanski jezik’

Izložba ‘Bosanski jezik’ bit će otvorena sutra u Jajcu, a upriličena je povodom Međunarodnog dana maternjeg jezika koji se u svijetu obilježava 21. februara. Višestoljetna tradiciju bosanskog jezika zajedno sa

HISTORIJA

Gdje su dvori bosanske kraljice Kujave Radinović?

Najstariji mještani jednog sela kod Kaknja, pozivajući se na tradiciju svojih predaka, tvrde da se pod obližnjim livadama krije tajni izlaz kroz koji je kraljica Kujava bježala u slučaju rata