Milorad Dodik, Član državnog Predsjedništva i predsjednik stranke SNSD lagano gubi tlo pod nogama.
U ponedjeljak se njegova stranka vratila u državni parlament, nakon dužeg bojkota, da bi smijenila ministra odbrane Bosne i Hercegovine Sifeta Podžića. Neuspješno!
Danas je Dodik doživio debakl i u entitetskom parlamentu. Sazvao je posebnu sjednicu da bi stavio veto na odluke Predsjedništva Bosne i Hercegovine, ali ni tu nije imao potrebnu većinu nakon što su zastupnici opozicionih partija napustili sjednicu.
- Narodna skupština RS nije potvrdila da su po interese tog entiteta štetne odluke državnog Predsjedništva. Riječ je o otvaranju Ambasade Azerbejdžana u Sarajevu; otvaranju kancelarije ambasade Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini u Banja Luci; o davanju agremana ambasadorima Bjelorusije i Dominikanske Republike za Bosnu i Hercegovinu; prihvatanju Sporazuma između Vijeća ministara i Vlade Turske o uzajamnoj zaštiti i razmjeni tajnih podataka koji se odnose na Sporazum u oblasti odbrambene industrije; pokretanju postupka za vođenje pregovora radi zaključivanja Sporazuma između Vijeća ministara i Vlade Pakistana o saradnji u borbi protiv međunarodnog kriminala, terorizma, nezakonite trgovine drogom i organizovanog kriminala; pokretanju postupka za vođenje pregovora radi zaključivanja Sporazuma o bezbjednosnoj saradnji između Vijeća ministara i Vlade Turske, koja je usvojena na sjednici Predsjedništva BiH 18. oktobra, te Odluka za pokretanje postupka za vođenje pregovora radi zaključivanja Ugovora između BiH i Hrvatske o dopunama ugovora o graničnim prelazima.
Dodik je, kako stvari stoje, na tankom ledu. Žestokom retorikom, odlascima u Beograd i Zagreb, neke stvari nastoji uveličati i dati dodatni značaj svojoj ličnosti. Da je sve nesigurniji dokaz su i stalne njegove šovinističke uvrede na račun Bošnjaka koje naziva muslimanima, svađe (sa Sarajevom i opozicijom), žalopoljke kako mu djeca ne rade…
Na njegove provokacije ne treba nasjedati. Ne treba pristajati na kompromise koje nudi politički davljenik, bez obzira ko izvana to podržao. Prema antibosanskim i anticivilizacijskim političarima te politikama koje su suprotne standardima EU – ne smije se ustuknuti. Ustupci takvima, pored toga što su jasna nepravda, izrazito su štetni po samu državu Bosnu i Hercegovinu. Jedinstvo svih kojima je ova država na srcu više je nego neophodno, kao i mudri potezi političara, intelektualaca… Pored unutrašnjeg zajedničkog i jasnog djelovanja – prema vani – glas za Bosnu i Hercegovinu treba biti jak u svim svjetskim centrima moći.
