Godišnjica Markala: ‘Da barem priznaju i pokaju se, onda bi se moglo oprostiti, međutim oni neće, pa kako i mi onda da oprostimo’

Polaganjem cvijeća, minutom šutnje i učenjem Fatihe odata je počast Sarajlijama koje su na današnji dan, prije 25 godina, ubijeni na Markalama.

Tog dana kod sjevernog ulaza u sarajevsku Gradsku tržnicu ubijeno je 43 građana, a 84 je ranjeno.

Minobacačka granata kalibra 120 milimetara, ispaljena sa agresorskih položaja iz pravca Trebevića, eksplodirala je kod ulaza u Gradsku tržnicu što se smatra jednim od najstravičnijih zločina koje su srpske vojne, policijske i paravojne formacije počinile u opkoljenom Sarajevu.

Porodice, prijatelji i sugrađani danas su se prisjetili tragično ubijenih Sarajlija.

– Na ovom mjestu prije 25 godina izgubio sam oca, Mehu. Svake godine dolazimo obilježimo da se nikad ne zaboravi. Može li se oprostiti, ne znam. Jer vidite, Haški tribunal osudi, oni to ništa ne priznaju. Da barem priznaju i pokaju se, onda bi se moglo oprostiti, međutim oni neće, pa kako i mi onda da oprostimo. Ako bi pokazali ljudskost i dostojanstvo, kao što smo bili prije rata, poštovali jedni druge, zajedno živjeli, radili, u školu išli. Ali nema tu ljudskosti. Teško je svih ovih godina. Moj otac je bio čovjek koji je bio zdrav, nikada nije bio bolestan. Došao je na pijacu da se namiri i nažalost nikada se više nije vratio- kazao je Ahmed Zećo.

Cvijeće su položile brojne delegacije, predstavnici, federalnih, gradskih, kantonalnih, te općinskih vlasti.

Počast žrtvama odao je i predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić.

– Ne smijemo zaboraviti ono što se dešavalo, prije svega mislim na žrtve i njihove porodice, jer je to naša ljudska dužnost. To moramo da pamtimo. Ljudi koji su tada bili u Sarajevu dobro se sjećaju tih scena i ne može se to iz glave izbaciti. Svaki put kada svane taj dan počinjete se sjećati šta se dešavalo. Ovo je mjesto u kojem je u jednom trenutku poginulo toliko civilnih žrtava, a koji su samo pokušavali da prežive, ništa drugo. Nije riječ o nekim vojnicima, o borbenoj aktivnosti, nego o masakru građana, koji nažalost nije bio jedini. Sarajevo ne zaboravlja svoje žrtve- istakao je Komšić.

-Damir Malagić jedan je od onih koji su preživjeli masakr kod Tržnice 1995. imao je samo 15 godina.

“Izgubio sam dvojicu drugova. Tu sam radio u ratu, prodavao svijeće. Došla su mi dva druga – Adnan i Dario, pozdravili smo se u Tržnici, ispratio sam ih do vrata. Oni su izašli, ja sam ostao. Obojica su poginula”, prisjetio se Malagić.

I danas, nakon toliko godina, sjećanja su svježa i teško je.

“Mene je detonacija bacila u zrak. Svijeće su se rasule. Izašao sam na vrata. Vriska i galama. Ruke i noge vise. To su scene koje ostaju trajno u sjećanju čovjeka. Tužno je što na obilježavanje dođe malo ljudi”, rekao je Malagić.

Predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992.-1995. Fikret Grabovica izjavio je danas u Sarajevu da su emocije pomiješane.

“Od beskrajne tuge da smo na mjestu gdje je počinjen jedan od najtežih zločina tokom opsade grada, jedan od najtežih dana u toku agresije na ovaj grad, zaista posebno tužno se osjećam jer ovako mali broj prisustvuje ovakvim obilježavanjima. Ne razumijem i ne mogu da shvatim da naši građani nemaju svijest koliko je značajna kultura sjećanja, a i ovo je dio kulture sjećanja”, pojasnio je Grabovica.

U masakru koji se dogodio 28. augusta 1995. godine smrtno su stradali: Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus-Đukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglić, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žiga.

Na Markalama je godinu dana ranije, 5. februara 1994. godine također počinjen masakr kada je, u padu granate ispaljene sa srpskih položaja na prepunu gradsku pijacu, ubijeno 68 građana Sarajeva, a njih 144 ranjeno.

Izvor: Faktor/AA