Ivica Kostelić na Bjelašnici – pravo mjesto, pravo vrijeme s pravim ljudima

Ivica Kostelić na Bjelašnici – pravo mjesto, pravo vrijeme s pravim ljudima

Ivica Kostelić, bivši skijaš iz Hrvatske, osvajač olimpijskih i svjetskih medalja, pobjednik Svjetskog skijaškog kupa, boravio je ovih dana u našoj zemlji – na planini Bjelašnici nadomak olimpijskog Sarajeva.

Na društvenim mrežama podijelio je svoje impresije, uz fotografije…

Slika može predstavljati 1 osoba, priroda i skija

PRAVO MJESTO, PRAVO VRIJEME S PRAVIM LJUDIMA – opet

-Proslog cetvrtka navečer igrao sam nogomet sa svojim sinovima na parkiralištu u Obertauernu, kad je dugokosi otkačeni tip izašao iz obližnjeg kampera. Bio je to skijas kojeg sam poznavao s prethodnog putovanja u Ober, Koni, jedan od rijetkih monoski freeridera na svijetu i sjajan momak. Pridružio nam se na nogometu u papučama i pitao me što radim sljedećih dana. Rekao sam da idem na Bjelašnicu i da je prognozirano 50 cm novog snijega i pitao ga da li bi se pridružio izletu. Odmah je rekao da.

Pozvao je prijatelja, fotografa/umjetnika/surfera/snowboardera Stefa i za dva dana smo se vozili kroz planinske doline Bosne i Hercegovine na putu za Sarajevo i skijalište Bjelašnica.

Dok sam se vozio kroz Bosnu, primjećujući usput mnoge džamije u selima, sinula mi je ideja. Trebalo bi napraviti fotografiju sa skijasem koji skače i džamijom u pozadini. Ali pronalazak džamije okružene s dovoljno snijega, prikladan pristup i doskok, suzili su izbor. Nije bilo snijega, bilo je +13°C i padala je kiša…Brinuo sam se da sam uzalud poveo svoje austrijske prijatelje.

Na Bjelašnicu su me pozvali organizatori “Children Speed ​​Campa” već treću godinu zaredom, da pomognem djeci i trenerima da prosire svoja znanja o osnovama pripreme za brze discipline. Jedinstveni događaj, privlači mnoge mlade natjecatelje i trenere te uključuje neke od bivših natjecatelja Svjetskog kupa – poput Kristiana Ghedine i Paole Magoni iz Italije. Paola je osvojila zlato na Olimpijskim igrama u Sarajevu 1984. i sada je posjetila olimpijska borilišta prvi put nakon 1984. Kristian, moj stari mentor u spustu, jedan je od najboljih spustasa u povijesti (još uvijek drži rekord staze na Lauberhornu!) .

Ali došao sam ranije jer je prognoza obećavala toliko svježeg snijega – i teta Holle se iskazala! Prvi dan je bio izuzetno pun događaja s izviđanjem linija, vožnjom motornim sanjkama s kojima smo zaglavili u velikim zapusima pa je uslijedilo otkopavanje istih. Koni se tijekom skijanja zabio u drvo, izgubio sam telefon u 20 cm snijega i čudom sam ga pronašao. Pojedinosti ovih priča još će se dugo prepričavati kao polulegende.Pravo trpanje pocelo je u nedjelju navečer, donoseći 70 cm svježeg, prvoklasnog prsica. Da, opet sam pogodio pravo vrijeme na pravom mjestu, ali imao sam i sreće što sam pronašao prave ljude: uz malu pomoć lokalnih freeridera, pronašli smo skrivene kutke i pomaknuli granice nepoznatog još malo dalje nego prije.

Zbog vremenskih i snježnih prilika ostali smo ispod granice sume tijekom sljedećih nekoliko dana. Teren, drveće i obilne snježne padaline jako su me podsjetili na Japan. Stef je odlično uspio uhvatiti ljepotu i sretan sam što možemo podijeliti toliki broj njegovih epskih fotografija.

Slika može predstavljati 1 osoba i na otvorenom

Treći dan bilo je vrijeme da se posvetimo našem “džamija jamu”. Lokalci su nam preporucili posjet džamiji iz 16. stoljeća, zaštićenom povijesnom spomeniku u malom, udaljenom selu Umoljani. Grupi lokalnih ridera svidjela se ideja i pomogli su nam da napravimo kicker. Morali smo improvizirati pristup i skakace je morao vući auto kako bi mogli ubrzati prije kickera. Nisam siguran da je to bilo sasvim legalno, ali seljani su to odobrili i nije bilo doslovno nikakvog prometa. Svi smo bili oduševljeni našim sessionom, a lokalni decki bili su oduševljeni sto su se mogli pridružiti ovoj jedinstvenoj akciji. Koni je bio kralj brda, Stef je opet napravio monumentalne fotografije. Krajem dana, lokalni dečki odveli su nas na kasni ručak u seosku kolibu gdje smo uživali u domaćoj hrani izravno iz pećnice.

Bosanci burek zovu pita ili Hrvati pitu zovi burek, ovisno kak se uzme.

Sjajan dan zaključen je još na Bjelašnici lijepom zabavom za sponzore, goste i trenere Speed ​​Campa. Svirao sam rock’n’roll s bendom. Kao i obično, svirao sam s ljudima koje nikad prije nisam upoznao, ali svi znamo da glazba govori sve jezike i spaja ljude. Dakle, svirka je bila odlicna i bila je to sjajna zabava.

Četvrti i peti dan cijedili smo posljednji sok iz planine, istraživali nove stvari i obećavali da ćemo se vratiti. Na rasporedu je bila i posjeta Sarajevu. Bio sam pozvan na sastanak sa gradonačelnicom Sarajeva Benjamina Karić rođ. Londrc i posjetio Olimpijski muzej. Nakon završnih ćevapa, došlo je vrijeme da krenem kući, s brojnim dojmovima i idejama koje su se motale po mojoj glavi.

Previous Velika ličnost naše prošlosti! Historijsko-dokumentaristički roman ‘Batonov ustanak’
Next Novi konvoj pomoći iz Bosne od 40 kamiona krenuo prema Turskoj i Siriji

You might also like

TURIZAM

Hercegovina: Pozitivna očekivanja za nadolazeću turističku sezonu

Predstavnici Turističkog klastera Hercegovine (TKH), koji čini 25 poslovnih subjekata iz sektora turizma u Hercegovini, uspješno su se predstavili na jednom od najvećih međunarodnih sajmova turizma ITB Berlin u Njemačkoj

BH RAZGLEDNICA

Krajina u organskoj proizvodnji i turizmu

  Razvojne ekonomske šanse USK najviše se ogledaju u iskorištenosti potencijala u poljoprivredi i sve više rastućem turizmu. Posebno su značajne poljoprivredne površine kao što su oranice i bašte na

TURIZAM

‘Best in Travel’: Mostar četvrti na listi preporučenih gradova za posjete turista u 2024.

Magazin specijaliziran za putovanja “Lonely Planet” objavio je ‘Best in Travel’ za 2024. U kategoriji gradova, najbolja mjesta na svijetu za posjetiti 2024. godine su: O Mostaru, Lonely Planet donosi