Kako je Nino Raspudić skinuo palestinsku maramu i postao proizraelski lobista

Dug je politički put prošao dr. Nino Raspudić od protestnog nošenja palestinske marame oko vrata do otvorene podrške Izraelu i njegovoj politici, koju trenutno provodi u Pojasu Gaze i cijeloj regiji.

Raspudić, koji je ovih dana službeno ušao u ultradesnu stranku Most i preko reda postao član njena predsjedništva, svoje mjesto pod suncem hrvatske politike najprije je potražio na njenoj lijevoj strani. Simbolizirao je pripadnost ljevici, onima koji se brinu za ljudska prava, pa i prava Palestinaca, ali koji se ujedno brinu za dobrobit vlastite stražnjice.

Nema sumnje da je u tome uspio iako su mu trebale godine. Evo kako. Pomalo zaboravljene 2009. godine, tokom blokade Filozofskog fakulteta u Zagrebu, profesor talijanistike Nino Raspudić nastupio je 7. maja na tribini u organizaciji studenata.

Tada je izgledao kao da je upravo došao iz Pojasa Gaze – palestinska marama oko vrata, onakva kakvu je nosio pokojni Jaser Arafat, vođa Fataha, majica s oznakama Kube i knjiga lijevog teoretičara Noama Chomskog “Mediji, propaganda i sistem” vidljivo istaknuta na stolu.

Sve se to još može vidjeti na YouTubeu, kao i izjava dr. Raspudića da nije došao podržati studente, nego profesore jer i oni imaju pravo na rad. “Ja nisam protiv besplatnog obrazovanja, ali sam apsolutno protiv ove blokade”, rekao je Raspudić u opravi lijevog gerilca, razbijača protesta.

Šta danas govori Raspudić?

Ovih dana Nino Raspudić se u više navrata osvrnuo na stanje u Izraelu. U hrvatskom saboru podržao je govor izraelskog ambasadora koji je bio gost međuparlamentarne skupine Hrvatska – Izrael, dok je u kasnijoj izjavi u potpunosti podržao profesora dr. Borisa Havela, najpoznatijeg proizraelskog lobiste u hrvatskom javnom prostoru.

Jednostavno rečeno, Nino Raspudić skinuo je palestinsku maramu i nabacio kacigu IDF-a, oružanih snaga države Izrael. I to u trenucima kada je posve jasno da Gazi predstoji katastrofa u kojoj će poginuti deseci hiljada civila – djece, žene i staraca.

Ali dr. Raspudić nije uvijek tako razmišljao.

Zaboravimo li gerilski look iz 2009., možemo podsjetiti na njegov tekst objavljen u Večernjem listu u julu 2014. Pisao je vrlo toplo i s razumijevanjem upravo o Gazi.

Ovako je Raspudić pisao o djeci Palestine

Sjećajući se djetinjstva u Hercegovini, Raspudić piše: “Godinu prije, u vrtiću, imali smo završnu priredbu u kojoj me je zapalo recitirati pjesmu ‘Djeca Palestine’. Sjećam se da je govorila o palestinskom djetetu, mom dalekom prijatelju, kojem sam recitacijom poručivao da ne plače zbog rata i da ću mu ja biti i drug i mama i tata. Kako ću ja biti mama i tata nekome ko je mojih godina, koga i ne znam, nije mi bilo jasno, ali pamtim osjećaj tuge jer je dalekom djetetu teško i našu spremnost na pomoć. Sjećam se i da smo u više navrata skupljali pomoć za Palestinu i da je među nama vladao takmičarski duh ko će donijeti više.”

Osjećaj tuge za Palestinu dr. Raspudića potrajao je sve do juna 2020. godine, kada je, izgubivši sve šanse da ga na izborima kandidira neka ozbiljnija lijeva stranka, postao kandidat Mosta bez članske iskaznice. Kada je dobio prvo mjesto na izbornoj listi u zagrebačkoj izbornoj jedinici, dr. Raspudić je na Radiju 101 olako objasnio svoj odjevni stil: “Nešto što je bila zezancija oni sad objavljuju kao normalan outfit. To pokazuje HDZ-ovu propagandu.”

Sad ponavlja HDZ-ovske mantre o Izraelu

Ovih dana, kad smo već u pretkampanji za trostruke izbore, Nino Raspudić ponavlja HDZ-ovske mantre o Izraelu, osjećaj tuge za Palestincima odavno je zaboravljen i u javni govor vraća izjave dostojne vremena Herceg-Bosne.

“Potrebno je pogledati zločine islamističkih ratnika iz arapskih zemalja, koji su se tada nazivali mudžahedini, posebnoo u srednjoj Bosni nad Hrvatima. I na zarobljenim vojnicima i na civilima, uključujući ritualno odsijecanje glava. Sve ovo što danas gledamo na području Izraela mogli smo vidjeti u Bosni i Hercegovini početkom devedesetih godina”, rekao je dr. Raspudić prije nekoliko dana u hrvatskom saboru, gdje je citirao dr. Borisa Havela, kojeg je predstavio kao najvećeg stručnjaka za Izrael.

Boris Havel je, pak, ovih dana izjavio: “Hrvatima iz BiH džihadistički zločini nisu nepoznat prizor.” Nino Raspudić i Boris Havel pritom su zaboravili na Jokere, postrojbu Hrvatskog vijeća obrane i njena zapovjednika Paška Ljubičića, koji je zbog ratnih zločina u Ahmićima protiv muslimanskog stanovništva osuđen kao ratni zločinac. A u Haagu je zbog toga osuđen i Dario Kordić.

Stoga je neoprostivo odvratno podsjećati na zločine mudžahedina u BiH prije trideset godina ne spominjući “drugu stranu”. Opravdavati izraelska bombardiranja Gaze jednako odioznim zločinima uvezenih “islamskih ratnika” u BiH devedesetih godina prošlog stoljeća posve je promašena politika.

Palestinska marama vjerovatno je i dalje na dnu ormara

To je politika koja se koristi kad se drugo ne može reći – jer za masakr u Gazi nema opravdanja. Kao ni za jedan drugi genocid koji se ikad dogodio – od armenskog do Holokausta. Nino Raspudić, naravno, zna šta radi. Palestinska marama vjerovatno je na dnu ormara, da se nađe, Chomsky je još u kućnoj biblioteci, ali kako Most nastupa na idućim izborima kao krajnja prokatolička desnica, jasno je da treba sve manje biranim riječima udariti na muslimane.

Osjećaj tuge za palestinskim djetetom, vidimo, davno je prerastao u ambiciju za mjesto eurozastupnika, saborskog zastupnika ili čak ministra. Dug put Nine Raspudića od Palestinca po marami do neslužbenog izraelskog ratnog lobiste konačno je završio.

Pritom nije postao samo član predsjedništva antiimigrantskog Mosta nego i zagovornik politike HDZ-a i Andreja Plenkovića u slučaju Izrael.

Treba li nešto dodati? – piše Index.hr, mada bi mogli i ovom mediju prigovorili na sličnom ‘lijevo-desno’ putu, a kroz prizmu informisanja o ratnim temama, posebno aktuelnoj.