“Muslimanske rezolucije” objavljene na engleskom jeziku

Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka (IITB) i Centar za islam u savremenom svijetu (CICW) na Univerzitetu Shenandoah (Virginia, SAD) izdavači su nove publikacije pod naslovom “The Muslim Resolutions: Bosniak Responses to World War Two Atrocities in Bosnia and Herzegovina“ (Muslimanske rezolucije: bošnjački odgovori na zločine tokom Drugog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini).

Ove godine navršava se 80 godina od donošenja “Muslimanskih rezolucija” 1941. godine, kojima su bošnjačke elite osudile i ogradile se od ustaške zločinačke politike.

Tim povodom, Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka je 2020. godine u saradnji sa Centrom za islam u savremenom svijetu (CICW) započeo naučno-istraživački projekat s ciljem pronalaska i prevođenja “Muslimanskih rezolucija” na engleski jezik, kako bi ovaj važan segment bosanskohercegovačke prošlosti učinili dostupnim međunarodnoj akademskoj zajednici.

Urednici publikacije su dr. Hikmet Karčić, dr. Ferid Dautović i dr. Ermin Sinanović. Publikacija sadrži integralne prijevode svih poznatih “Muslimanskih rezolucija” – rezolucija bošnjačkih elita iz Prijedora, Sarajeva, Banja Luke, Mostara, Bijeljine, Tuzle, Zenice kao i dvije novootkrivene rezolucije iz Bugojna i Bosanske Dubice.

Institutovo novo izdanje će se uskoro naći u knjižarama, a kupovina će biti moguća i putem Amazon.com.

– Karčić: Primjeri kolektivnog osuđivanja zločina –

Jedan od urednika ove publikacije Karčić, u razgovoru za Anadolu Agency, podsjeća kako su povodom 80 godina od potpisivanja Sarajevske rezolucije odlučili sakupiti sve rezolucije u njihovom izvornom obliku i prevesti ih na engleski jezik, te ih time približiti stranoj publici.

Karčić također pojašnjava da su u publikaciji kroz određene tekstove eminentnih historičara nastojali dati historijski kontekst i analizu ovih rezolucija.

“U tadašnjoj Evropi koja je bila pod nacističkom okupacijom rijetki su bili slučajevi kada su ljudi kolektivno osuđivali zločine. U bh. slučaju, odnosno bošnjačkom slučaju, imali smo nekoliko važnih rezolucija. Otkrili smo i dvije rezolucije koje nisu bile poznate, a to su Bugojanska rezolucija o zaštiti Roma i Rezulocija iz Bosanske Dubice, koju je u Zagrebu pronašao historičar Adnan Jahić”, pojašnjava Karčić.

Naglašava kako sam broj rezolucija u tom periodu pokazuje da to nisu bili samo izolirani slučajevi, već neka vrsta opće prihvaćenosti osuđivanja prvenstveno ustaških zločina u NDH.

Ono što ističe kao ključan momenat u rezolucijama jeste pitanje komšiluka, odnosno zaštite svih manjina, gdje se spominju Srbi, Romi, Jevreji. Karčić dodaje kako rezolucije nisu identične, ali njihova tema je ista, a to je osuđivanje i distanciranje od zločina.

U publikaciji je objedinjeno ukupno deset rezolucija.

“Ono što je svakako bitno napomenuti jeste da su ljudi u tom trenutku stavili svoj potpis na jednu javnu osudu, i da su većinom te rezolucije bile upućene ili određenim dužnosnicima u NDH ili su bile javno objavljene”, kaže Karčić i nastavlja:

“U tom trenutku, kada nemate političko vodstvo, kada nemate nikakvu političku ili oružanu frakciju u NDH, staviti potpis i javno osuditi bilo šta u toj državi bio je jako hrabar čin.”

Dodaje također kako se u tim rezolucijama može vidjeti određena veza između bošnjačkih elita u tom trenutku sa muslimanima iz partizanskog vodstva. Prema njegovim riječima, tadašnje antifašističko opredjeljenje muslimanske uleme kasnije je bilo i određena referenca, što se vidi i kroz primjer Ibrahima Fejića, jednog od potpisnika Mostarske rezolucije, koji je nakon rata imenovan za reisu-l-ulemu.