Pečaćenje Tucakovića džamije u Neumu je isključivo političko pitanje, na potezu su političari

Piše: Hasan Eminović

U jeku intenzivne administrativno-pravne korespondencije između predstavnika Islamske zajednice (IZ) u Hercegovini sa nadležnim službama Općine Neum viješću da je džamiji pridodana munara i da su općinske vlasti u pratnji policije izvršile pečačenje džamije proglasivši je nelegalnom u javni diskurs uključila se i cjelokupna bosanskohercegovačka javnost.

Mediji su u naslovu krivo prenijeli  da se radi o bespravnom izgrađenom objektu, što nikako iz daljeg teksta nisu mogli zaključiti.

Izbrisani vjekovi

Tucakovića džamija u Rabranima, malom idiličnom selu 31 kilometar udaljenom od morske obale, tamo je postojala nekoliko stoljeća.

Jedna je od nekoliko džamija koje su postojale u sedam muslimanskih klekskih sela (zbirka rukopisa J. Krauter, Ottenfels, 268) još sredinom XIX stoljeća, što upućuje na zaključak da je izgrađena prije izvršenog popisa. Posljednji put njena obnova je završena 2001. godine, a 9. februara tim povodom je organizirana i kraća svečanost. Tada je obnovljeno i 14 kuća raseljenih Bošnjaka.

I poslužila je svojoj svrsi.

A kako vrijeme čini svoje, kao i na svakom drugom objektu, građevinske strukture su dotrajale, iz godine u godinu sve više gubile na svojoj funkcionalnosti, pa su mještani odlučili adaptirati je i prilagoditi sadašnjim vjerskim potrebama.

Dakako, kako to priliči civiliziranom svijetu, zatražili su dozvole od nadležnih općinskih službi. Sve što su zatražili bilo je djelimično proširenje njenih gabarita na još dodatnih kvadratni metar ili dva i podizanje montažne munare u visini od 15 metara.

Općinske vlasti upregle su sve svoje sile da im to ne dozvole i da im ne izdaju pravosnažna rješenja. Insistirali su da ona mora ostati onakva kakva je bila. Da bi paradoks bio veći, 31. januara 2023. počela je  izgradnja potpuno nove zgrade Općine.

Istini za volju, ona stara bila je nedolična i s pravom su je mediji nazvali barakom. Dakle, Općina gradi novu zgradu u vrijednosti od tri miliona KM, a Tucakovića džamija mora ostati onakvom kakva je bila prije stotinu i više godina. Da ti pamet stane!?

Javnosti je ostalo nepoznato da li su prilikom rušenja stare zgrade smještene na lokalitetu Polača vršeni i arheološka istraživanja, jer još od ranije postoje indicije da je baš na tom mjestu nekada bio stari harem.    

Munara u Rabranima

Kako god je postojala potreba za izgradnjom nove zgrade Općine, jednako tako ukazala se potreba i za izgradnjom nove džamije u Rabranima.

No, Islamska zajednica se odlučila za mnogo skromniji poduhvat – adaptaciju postojeće zgrade kojoj je u svakom slučaju trebalo pridodati i munaru kao vidljiv znak da se u tom vjerskom objektu obavlja džuma namaz.

Već od ranih 2000-tih godina IZ je suočena sa akutnim problemom organiziranja džume namaza u tom dijelu naše zemlje gdje ljetuje ogroman broj vjerničke populacije iz svih krajeva Bosne i Hercegovine. I potpisnik ovih redova nebrojeno puta je pokušavao objasniti poznanicima, a među njima je bilo i visokih zvaničnika IZ koji su iz zdravstvenih razloga, na preporuku ljekara, dovodili svoju djecu na obale Jadranskog mora, gdje i kako mogu obaviti džumu.

Najčešće bezuspješno.

Institucije IZ u Hercegovini pogotovo su bile izložene toj vrsti pritisaka, a Muftijstvu se to redovno “knjižilo” kao odgovornost.

Aktuelni muftija Salem-ef. Dedović je ovaj akutni problem u saradnji sa višim i nižim nivoima IZ pokušao riješiti potpuno legalnim, administrativno-pravnim putem, uz dobru volju i široko razumijevanje općinskih vlasti, zahtjeva džematlija Rabrana za dostojanstvenim osjećajem tokom vršenja vjerskih obreda i izbjegavao je javne polemike putem medija.

Strpljivo je argumentirano pravo na vjerske slobode i pravo da vjernicima, bilo onim lokalnim ili onim koji ljetuju u Neumu, bude omogućeno izvršavanje vjerskih obaveza, bez ikakvog pokušaja politizacije i uvlačenja političkih ideologija u cijeli kontekst.

S tim u vezi, izgradnja munare se nametnula samo kao vidljivi znak u prostoru, što je svojstveno svim sakralnim objektima, kao orjentir i putokaz slobode i mira. Čini se da je baš taj vidljivi znak najviše sporan općinskoj administraciji. Uz brojne druge izgovore da ne izdaju pravosnažno rješenje pozivali su se i na činjenicu kako nije urađen Regulacionih plan naselja Rabrani i kako iz tih razloga ne mogu izdati dozvolu. Kao da je odgovornost izrade Regulacionog plana na Islamskoj zajednici, a ne na Općini i kao da oni nemaju ništa sa osiguranjem ravnopravnog tretmana vjerskih zajednica na svom području.

Politički zvaničnici više nemaju pravo na šutnju

U službenim aktima u vezi sa navedenim slučajem moguće je naći i kvalifikacije kako u Rabranima nema bošnjačkog stanovništva mlađeg od 60 godina, što implicira zaključak da u dogledno vrijeme ni njih neće biti, pa shodno tome ni džamija nije potrebna. 

Valjda je to bila ideja vodilja općinskim vlastima da ne izdaju potrebne saglasnosti Cestama Federacije da dio puta od magistrale do sela Rabrani bude u širini od šest metara kako je to učinjeno na ostalim priključnim putevima.

Očigledno je da iza svih spomenutih odluka Općine Neum stoje politički motivi i političke odluke, a ne nikako primjena zakonskih propisa o vjerskim slobodama i pravima.

Stoga se kao nužan zaključak nameće da su pitanje adaptacije i uređenja Tucakovića džamije općinske vlasti  učinile političkim pitanjem. Zato, muslimani ne samo u Hercegovini, već i u cijeloj zemlji očekuju od svih izabranih političkih zvaničnika, pogotovo onih koji su podršku dobili od bošnjačke populacije, na svim nivoima, da se shodno nadležnostima dužnosti koje obavljaju aktivne uključe u ovaj proces.

Ne, oni više nemaju pravo na šutnju!

(Preporod.info)