Prof: Bećirević: U Dodikovim reakcijama, koje vrlo često zvuče neuračunljivo, može se primijetiti i strah jer je i njemu jasno da stoji na ivici političkog ambisa

Edina Bećirević, profesorica Fakulteta za sigurnost u Sarajevu za RSE…

Da li Bosna i Hercegovina sve više postaje poprište sukoba velikih sila? Rusija je nedavno uputila diplomatsku notu da ne priznaje novog visokog predstavnika Christiana Schmidta i da ne namjerava s njim sarađivati. Rusija poručuje da oni koji to čine rade na vlastiti rizik jer po njenom shvatanju visoki predstavnik nema mandat Savjeta bezbjednosti. Rusiji se pridružila i Kina koja se takođe oglasila diplomatskom notom i rekla da ne priznaje Schmidta. Čini se da je to prvi put da Rusija i Kina politički i diplomatski zajedno nastupaju u Bosni i Hercegovini i to veoma oštro. Kakve to može imati posljedice na Bosnu i Hercegovinu?

Edina Bećirović: Moram priznati da izbjegavam formulaciju “poprište sukoba velikih sila” i da radije govorim o pozitivnim i negativnim stranim utjecajima ne samo u Bosni i Hercegovini nego općenito na području cijelog Zapadnog Balkana. Rusija u paketu sa Srbijom ohrabruje separatističke tendencije. Oni spriječavaju euroatlantski put Bosne i Hercegovine i daju potporu onima koji jačaju separatizam. Milorad Dodik je glavni nositelj tih aktivnosti. Rusija i Kina zagovaraju kraj mandata OHR-a i ne priznaju legitimitet novog visokog predstavnika. Nihov je cilj da ohrabre secesionističke snage i dokrajče Bosnu i Hercegovinu kao državu. U takvim okolnostima nije moguće zatvaranje Ureda visokog predstavnika.

Kao članica Vijeća za provedbu mira Rusija je već godinama na suprotnim pozicijama od ostalih članica. Nema akcije Vijeća usmjerene ka jačanju države Bosne i Hercegovine, a da je Rusija podržala. Rusija je uvijek protiv. Možda zato nije ni važno hoće li učestvovati u radu Vijeća i davati legitimitet visokom predstavniku.

Što se tiče Kine, koja se pridružila Rusiji u kampanji protiv novog visokog predstavnika, mislim da stav Kine nema značaja za funcioniranje OHR-a s obzirom da ona nije članica Vijeća za provedbu mira. Kina je povukla taj potez vjerovatno zbog toga što je Bosna i Hercegovina potpisala deklaraciju osude Kine zbog kampova u kojima drže više od milion pripadnika ujgurske muslimanske manjine. Tu deklaraciju je potpisala ministrica vanjskih poslova Bisera Turković, dok je Dodik je bio protiv potpisivanja.

Dok Rusija i Kina zauzimaju oštar stav, Dodik pojačava napade na visokog predstavnika i američkog ambasadora. Njegovi napadi na momente prelaze i u lična vrijeđanja. Da li se Dodik u to upušta zato što ga Rusi ohrabruju?

Edina Bećirević: Dodik je već davno prešao sve granice razumnog ponašanja. Mislim da je zbog njegovog nastupa u Savjetu sigurnosti Ujedinjenih naroda novembra prošle godine bilo neugodno i samim Rusima koji su mu organizirali taj nastup. Čak su i talibani nakon osvajanja Kabula bili umjereniji prema Amerikancima i članicama NATO-a od njega. Značajan broj autora se bavio takvim tipom liderskog stila. Među njima je najznačajniji psihijatar Vamik Volkan koji taj stil naziva narcističkim. Lideri sa narcističkim tendencijama vode računa samo o sebi iako se stalno pozivaju na interese naroda koji predstavljaju. Žele ostati na vlasti po svaku cijenu.

Dodik je očigledan primjer lidera čijom ličnošću dominiraju narcisoidne tendencije. Njegov prostački i arogantni stil je zapravo najdestruktivniji za bosanske Srbe. Recimo, zagovaranjem poricanja genocida on cijelom srpskom narodu nameće kolektivnu krivicu mada on to predstavlja kao odbranu nacionalnog interesa. Dodik je školski primjer narcisoidnog lidera koji nema apsolutno nikakvih inhibicija koje su neophodne u civiliziranom dijalogu. On poništava sve moralne vrijednosti. U njegovim reakcijama, koje vrlo često zvuče neuračunljivo, može se primijetiti i strah jer je i njemu jasno da stoji na ivici političkog ambisa.

Vrlo je simptomatično da Dodik želi da predstavi da nije sam pred tim političkim ambisom već da je zajedno s njim i srpski narod. To je velika opasnost. Jasno je da Rusija ohrabruje Dodika u njegovim destruktivnim stavovima. Koriste ga kao pijuna koji je najveći faktor destabilizacije Bosne i Hercegovine. Dovoljno je da pogledamo nekoliko posljednjih izjava ruskog ambasadora u Bosni i Hercegovini, ali i ambasadora Rusije u Srbiji, da bismo napraviti link između Dodikovih izjava i stavova ruskih ambasada u regionu.

Gospođo Bećirević, mislite li da bi nakon povlačenja iz Avganistana moglo da se smanji interesovanje američke administracije za Zapadni Balkan jer se ona sve više okreće domaćim problemima?

Edina Bećirević: Ne mislim, iako je povlačenje iz Avganistana na brzoplet način usprkos protivljenju saveznika iz Evropske unije bilo velika greška. Evropski zvaničnici nisu krili razočarenje tom američkom odlukom. Nevjerovatno je kako su Amerikanci ignorirali saveznike i odbili da uspore povlačenje. Saveznici su razočarani činjenicom da je američki predsjednik zapravo bio zainteresiran samo za dobrobit SAD i da je potpuno zanemario stavove saveznika.

Ali Bosna i Hercegovina je druga priča. Ne može se porediti sa Avganistanom osim kao lekcija o opasnosti saradnje sa korumpiranim liderima. Pokazalo da je korupcija vrlo ozbiljan sigurnosni problem. Saradnja sa korumpiranim liderima na Balkanu, koji koriste etnonacionalizam za homogenizaciju naroda i održavanje na vlasti, dovodi liberalnu međunarodnu zajednicu u neku vrstu kolaboracije sa vladajućim korumpiranim elitama. Mislim da će zbog toga u budućnosti vrlo ozbiljan fokus biti na borbi protiv korupcije.

Rusija i Kina su prepoznale Zapadni Balkan kao jednu od regija gdje bi mogle prodati svoj narativ o superiornosti autoritarnih modela vlasti nad liberalnim. Zapad bi se tome trebao suprotstaviti. Mislim da je prilika za takvu akciju Bosna i Hercegovina gdje Rusija pokušava da nametne svoj politički program kroz podršku etnonacionalističkom ekstremizmu i ekstremno desnim skupinama.

S druge strane, Bosna ima važan simbolički značaj u očima Zapada jer je intervencija u Bosni i Hercegovini 1995. godine igrala važnu ulogu u jačanju NATO saveza. To je i razlog zbog čega je Rusija toliko prisutna i aktivna u Bosni i Hercegovini. Mislim da bi Zapad i NATO nakon poraza u Avganistanu trebali iskoristiti šansu da se konsolidiraju u Bosni i Hercegovini i na području Zapadnog Balkana. Bitno je da oni ne potcijene utjecaj koji Rusija ima na regiju.

Avganistan i Bosna i Hercegovina se ne mogu porediti, ali možda će poraz Amerike i NATO saveza u Avganistanu biti razlog za njihov jači angažman u Bosni i Hercegovini i na Zapadnom Balkanu. Jer uspjeh u borbi s ruskim utjecajem u Bosni i Hercegovini mogao bi ojačati NATO savez.

Dupla retorika

Edina Bećirević: Christian Schmidt ima bezrezervnu podršku Berlina, ali i Brisela i Vašingtona. On ima i mnoge druge konekcije u Berlinu. Koliko sam razumjela, mreža njegovih kontakata je vrlo široka među svim političkim partijama. Njegova podrška u Njemačkoj ne ograničava se samo na podršku Angele Merkel, kako se to često predstavlja, i u tome je njegova snaga. Čini se da Christian Schmidt nije političar s kojim se je moguće igrati. Osim toga u pitanju je prestiž Njemačke u Evropskoj uniji i na Zapadnom Balkanu.

Mislim da je vrlo naivno od Dodika što je pristao na rusko-kinesku igru nepriznavanja visokog predstavnika. Što se tiče Vučiće ljubaznosti prema Christianu Schmidtu, to je dupla retorika. Koliko god je Vučićeva retorika, kada govori o Christianu Schmidtu i kad se obraća predstavnicima Zapada, pristojna i u okviru diplomatskih normi, ne smijemo zaboraviti da Dodik, kad šalje prijeteće i destruktivne poruke, često stoji pored Vučića. Vučićev uticaj na Dodika je jasan.

Mislim da bi Evropska unija i SAD trebale da Vučiću stave do znanja da ne može da sjedi na dvije stolice i da treba da se opredijeli. Euroatlantski saveznici bi trebalo da Vučiću pošalju vrlo jasnu poruku. Mislim da bismo u tom slučaju vidjeli promjenu i u ponašanju Milorada Dodika.

Srbija i Hrvatska

Mislite li vi da bi Vučić bio spreman da obuzda Dodika ako bi Zapad izvršio veliki pritisak na njega?

Edina Bećirević: Mislim da bi, samo Zapad mora biti vrlo odlučan u tome. Bosna i Hercegovina ne može izaći iz krize dok Dodik bude imao toliku moć destrukcije. Međutim, ne radi samo o moći Dodika. Kad analitičari iz zapadnih zemalja govore o malignom utjecaju na Bosnu i Hercegovinu, oni uglavnom spominju Rusiju, Kinu, Saudijsku Arabiju, pa i Tursku. Rijetko spominju maligni utjecaj Srbije i Hrvatske. Jako je važno da Srbija i Hrvatska prestanu Bosnu i Hercegovinu posmatrati u kontekstu dogovora Tuđmana i Miloševića iz Karađorđeva.

Potrebno je izvršiti izvršiti pritisak i na Hrvatsku, ne samo na Srbiju. U posljednje vrijeme vidjeli smo radikaliziranje retorike Zagreba i omalovažavanje Bosne i Hercegovine. Bitno je da države Kvinte jasno stave do znanja Srbiji i Hrvatskoj da čvrsto podržavaju jačanje državnih institucija Bosne i Hercegovine. Htjela bih još jednom naglasiti da je jako važno da se shvati da je Rusija ozbiljan faktor destabilizacije i da bi se Zapad trebao aktivnije suprotstaviti ruskom utjecaju na Zapadnom Balkanu. A za to je bitno imati vrlo ozbiljnu strategiju.

Dio borbe protiv ruskog utjecaja je i jačanje države u Bosni i Hercegovini i podržavanje njenog euroatlantskog puta. Do sada smo imali samo neke ad hoc reakcije Zapada na ruski utjecaj. Države Kvinte moraju ozbiljno shvatiti destruktivne vanjske utjecaje. Jer ne samo Dodik nego i drugi akteri destabilizacije svoju moć crpe upravo iz neusaglašene strategije liberalnog dijela međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini.

Bosna je otporna

U zaključku, mislite li vi da je ovo prelomni trenutak za Bosnu i Hercegovinu u kome se odlučuje da li će ona krenuti u pravcu raspada, podržanog prije svega od Rusije, ili će uz podršku Zapada krenuti u pravcu jačanja zajedničkih funkcija države?

Edina Bećirević: Moram priznati da je meni naprosto više neprijatno govoriti o prelomnim trenucima za Bosnu i Hercegovinu. U proteklih nekoliko godina nekoliko puta sam izjavila nešto slično – da je Bosna i Hercegovina na raskrsnici, da će krenuti ili putem integracije ili raspada. Tako da bih se sada uzdržala od te vrste procjene jer je Bosna i Hercegovina pokazala da je prilično otporna – neki kažu žilava – na napade izvana i iznutra. Dosta je promjena na lokalnom nivou.

Značajan broj privrednika shvatio je da tržište ne trpi etničke podjele. Prilično su se normalizirali odnosi među ljudima – i tu ne bih pravila razliku između mlađih i starijih generacija. Ljudi su shvatili da i bez formalnih političkih promjena može doći do normalizacije odnosa u svakodnevnom životu. Ja sam optimistična. Vjerujem da su u svakom dijelu Bosne i Hercegovine građani svjesni koliko su manipulirani od političkih elita i da su usprskos radikalnoj retorici pokazali nevjerovatnu otpornost na političku radikalizaciju.