Rat u Gazi: Preživjeli prepričavaju mučna izraelska pogubljenja na terenu

U gradu Gaza, izraelski vojnici pucaju na Palestince iz neposredne blizine, ubijajući ih pred njihovim porodicama

Tri dana, Moemen Raed al-Khaldi ležao je ranjen i nepomičan između leševa ubijenih članova svoje porodice, pretvarajući se da je mrtav kako bi se zaštitio od pucanja izraelskih vojnika.

Izraelski vojnici su 21. decembra upali u kuću u kojoj se porodica Khaldi sklonila u sjevernoj Gazi i za nekoliko minuta pucali na sve prisutne.

Vojnici su izašli iz kuće misleći da su ih sve pobili, samo je Moemen ostao živ, krvareći danima prije nego što su ga komšije pronašle i odvezle u bolnicu.

Iz svog bolničkog kreveta u medicinskom kompleksu al-Shifa u gradu Gaza, ispričao je za Middle East Eye šta se dogodilo 21. decembra.

Khaldi i njegova porodica otišli su u kuću svojih rođaka u kvartu Sheikh Radwan na sjeveru grada Gaze nakon što su bili primorani da napuste vlastitu kuću.

‘Pretvarao sam se da sam mrtav’

Tog kobnog dana, nakon što je sunce zašlo, porodica je završila molitvu i zajedno ležala na podu, pokriveni ćebadima, kada su izraelski vojnici iznenada raznijeli ulazna vrata i upali u kuću.

“Svi u blizini su odmah ranjeni, uključujući dvije žene; moju nanu i još jednu trudnu ženu”, rekao je Khaldi.

Obraćajući se porodici na hebrejskom, izraelska vojska je naložila svima da se evakuišu iz kuće. Međutim, kako niko nije govorio hebrejski, članovi porodice nisu razumjeli naređenja.

“Vojnici nisu govorili arapski. Niko nije govorio hebrejski i nismo razumjeli šta govore. Dakle, moj djed je pokušao da prevede. Rekao je samo nekoliko riječi: ‘Slušajte šta vam vojnici govore i izlazite’ “, rekao je Khaldi.

“Vojnici su se okrenuli i pomislili da je to moj otac progovorio. Upucali su ga metkom i odmah je poginuo”.

Vojnici su zatim upucali sve ostale u prostoriji, uključujući Khaldija.

“Tada je stradao moj djed, a za njim moj amidža, zatim još dvojica muškaraca koji su se također sklonili kod nas, zatim jedan od vlasnika kuće. Nakon toga su ubijene moja nana i trudnica.”

Nakon što je upucan, zadobivši rane na nogama, Khaldi je nepomično ležao na podu, glumeći smrt kako bi spriječio dalju vatru vojnika.

„Štitio sam se tako što sam ostao na mjestu između amidžinih leđa i zida. U ovom položaju sam štitio glavu. Ostao sam tako tri dana praveći se da nisam živ. Za to vrijeme vojska je ulazila i izlazila iz kuće, uništavajući to mjesto, ali sam se pretvarao da sam [mrtav]”, prisjetio se on.

“Tri dana kasnije, ljudi su me zajedno sa članovima moje porodice mučenicima prebacili u bolnicu.”

‘Ubili su mamu, pa oca’

Izraelska vojska je 27. oktobra pokrenula kopnenu invaziju na urbana područja, ulice i gusto naseljena naselja u pojasu Gaze.

Nekoliko dana prije invazije, izraelska vojska počela je naređivati ​​stanovnicima grada Gaze i ostatka sjevernog pojasa Gaze da evakuiraju svoje domove i presele se u područja u južnoj dolini Gaze. 

Vojska je saopštila da Palestince koji nisu ispunili naredbe za evakuaciju smatra “teroristima”, a njene snage od tada koriste smrtonosnu silu protiv ljudi koji su odlučili da ostanu.

Dana 22. decembra, u istom naselju gdje je pogubljena Khaldijeva porodica, njegov šestogodišnji rođak Faisal Ahmed al-Khaldi preživio je sličan incident nakon što su izraelski vojnici ubili njegove roditelje ispred njega u kući njegovog daidže.

„Bili smo kod kuće i tenk je bio [stacioniran] kod vrata zgrade. Jedne noći su razvalili kapiju i upali unutra. Vrata [stana] mog daidže Muhameda bila su zaključana, razbili su ih i ušli u gostinjskoj sobi”, rekao je Faisal za MEE.

“Spavali smo, čuo sam njihovu [buku], pa sam pitao mamu: Kakav je ovo zvuk? Ona mi je rekla: Ovo su Izraelci. Čim je to rekla, pucali su na nju, pa su pucali na oca.”

Izraelski vojnici su tada naredili ostalim članovima Faisalove porodice da se okupe u jednoj prostoriji, ostavljajući djeci da ih posmatraju iz hodnika.

Faisala su pogodili geleri od metaka koji su ubili njegove roditelje, ali šok ga je spriječio da osjeti ranu u tom trenutku.

„Sakrili smo se u spavaću sobu mog rođaka Layana. Zatim smo krenuli prema vratima, nisam mogao hodati, stalno sam padao, pa me je daidža Muhamed nosio. Kada je to učinio, vojnici su naredili njemu i Layanovom djedu da skinu skinuli odjeću”, ispričao je on.

“Naredili su im da sjednu, a mi smo svi otišli u hodnik.

Nakon što su vojnici napustili kuću, porodica je otišla da se skloni u školu i tek tada je Fejsal osjetio bol u stomaku.

“Svukli su mi odjeću i saznali da sam ranjen i odvezli me u bolnicu”, rekao je on.

Pogubljen pred svojom djecom s invaliditetom

Sedmicu dana kasnije, samo nekoliko kilometara dalje, izraelski vojnici su pogubili 65-godišnjeg Kamela Mohameda Nofala, penzionisanog radnika Agencije Ujedinjenih nacija za pomoć i rad, pred njegovom ženom i odraslom djecom sa invaliditetom dok je “pokušavao da im objasni da njegova djeca nisu mogla razumjeti uputstva”, rekao je njegov rođak Jamal Naim za MEE.

“Izraelske snage su stigle u zgradu u kojoj je Kamel i njegova porodica živjeli i naredili svima da se evakuišu iz zgrade. Svi su sišli i okupili se na ulici ispred zgrade”, rekao je on.

“Bilo je 24 stanovnika, uključujući Kamela, njegovu 63-godišnju suprugu Fatimu Jamil Timraz i njihovo četvero djece, supružnike i njihovu djecu. Među njima je bilo najmanje devetero djece, najmlađe je imalo četiri mjeseca.”

Prema Naimovim riječima, troje Nofalove djece bilo je gluhonijemo, a četvrto je slabovido.

“Izraelski vojnici su grupi davali uputstva gdje da idu i šta da rade, ali Kamelova deca nisu mogla da razumiju jer nisu bila u stanju da pravilno čuju, vide ili komuniciraju sa snagama, pa su ih vojnici zatvorili”, rekao je.

„Kamel je govorio na hebrejskom, govoreći vojnicima da su njegovi sinovi Hussam (40), Ahmed (36) i Mahmoud (32) i njegova kćerka Wafaa (31) invalidi. Odmah su ga ubili. Ubijen je pred njegovom djecom i svima drugima.”

Naim je izvijestio da su izraelski vojnici nakon toga pritvorili Nofalovu djecu i ostale članove njegove porodice. Njihovo trenutno boravište ostaje nepoznato. 

‘Sve su pogubili’

Kada je izraelska vojska stigla do naselja al-Rimal u centru grada Gaze, gađala je nekoliko komercijalnih i stambenih zgrada. Stanovnicima, međutim, nije bilo dozvoljeno da se evakuišu.

Novinar Ahmed Davud, 38, još je bio u svojoj kući blizu palestinske raskrsnice kada je izraelski tenk gađao stan njegovog komšije i on je bio primoran da izbjegne.

“Napustio sam svoj dom nakon što je zapaljen obližnji stan. Napustili smo zgradu zajedno sa 30-ak ljudi, među kojima je bila i kćerka mog prijatelja novinara. Pokušavali smo da pobjegnemo, ali po dolasku na raskrsnicu dvije devojke su poginule”, rekao je on.

„Jedna od [djevojčica] je imala osam godina, bila je kćerka mog prijatelja novinara, a druga je imala 15 godina. Pogubili su ih pred našim očima. Da se nismo sklonili, i mi bismo bili među šehidima. “

Kada su vojnici otvorili vatru na stanare, jedni su se povukli u zgradu, a drugi su odlučili da odu na sigurnije mjesto.

“Tijelo kćerke mog prijatelja ostalo je na ulici. Ušli smo u nasumično odabranu kuću i četiri ili pet dana smo samo gledali [kroz prozor], pokušavajući da izvučemo tijelo. Opkolili su nas izraelski vojnici koji su pogubljivali svi u okolini”, rekao je on.

“Pet dana kasnije, spustili smo se i izvukli tijelo pod [izraelskim] kvadrokopterima”

Kada je pobjegao iz zgrade, neki od njegovih komšija ostali su u stanu. Kada su izraelski vojnici ušli u zgradu i pronašli ih, rekao je, pogubili su cijelu porodicu, prije nego što su kuću zapalili.

“Sve su ih pogubili, cijelu grupu… Sve su pogubili u tom kraju, nikoga nisu ostavili.”

– Mohammed Qreiqe iz Gaze doprinio je ovom izvještaju