U Dejtonu imovina nije predata entitetima (Zemljišna karta RBiH iz 1992. godine)

U Dejtonu imovina nije predata entitetima (Zemljišna karta RBiH iz 1992. godine)

Što se tiče državnog posjeda, odnosno vlasništva, jasno je da ono obuhvata cijeli državni teritorij tj. državno zemljište, javna dobra, rudnike, naftna polja, planine, rijeke, drumski, željeznički, morski i vazdušni saobraćaj itd. Pravni titular tog cjelokupnog državnog vlasništva, odnosno teritorija je država, a općine su samo nosioci prava korištenja.

Institu za geopolitiku, ekonomiju i sigurnost (IGES) posjeduje kartu čiji je izdavač Republička uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove iz Sarajeva, a koja je izdata 1992. godine. Karta je napravljena po narudžbi tadašnjeg državnog vrha Republike BiH pri čijoj izradi su korišteni isključivo zvanični podaci i dokumenti, temeljeni na međunarodnom i domaćem pravu i pravnim propisima koji tretiraju državnu imovinu.

Upravo ova karta sa pratećim uputama i pojašnjenjima, pored ostalih dokumenata i drugih mapa, korištena je tokom mnogih ratnih pregovora. Prema svjedočenjima direktnih učesnika pregovora u Dejtonu, tadašnji predstavnik agresorske strane Slobodan Milošević je pokušavao ubijediti bosanskohercegovačke pregovarače da prepuste entitetima vlasništvo nad državnom imovinom. I pored velikih pritisaka i prijetnji nastavkom rata, to mu nije pošlo za rukom, jer bi podjelom državne imovine bila podjeljena država Bosna i Hercegovina. Stav tadašnjih pregovarača u ime Republike BiH bio je jasan i nepokolebljiv smatrajući da svaka predaja državne imovine entitetima, pa čak i jednog njenog dijela u ruke nižih nivoa vlasti, predstavlja reduciranje ili gubitak same državnosti!

Sve do danas državna imovina je sačuvana što su potvrdile i konačne presude Ustavnog suda BiH u korist Bosne i Hercegovine. Pošto se nije uspjelo silom u ratu, zatim nezakonitim knjiženjima na niže nivoe vlasti, trenutno se pod ucjenama i prijetnjama odlučivanje o imovini pokušava prebaciti na politički nivo kako bi se glasanjem u Parlament BiH imovina oduzela od države i prenijela na entitete. Stoga se postavlja pitanje zašto se ponovo želi pregovarati o nečemu što je Dejtonom definisano, ili Dejtonski sporazum služi kako kome zatreba?

U nastavku je prepisani tekst sa Zemljišne karte Republike Bosne i Hercegovine iz 1992. godine gdje je jasno navedena definicija državne imovine, zatim njen sastav, kao i površine koje zauzimaju državna i privatna imovina:

Zemljišna karta sa nacionalnom strukturom Republike Bosne i Hercegovine

Zemljišna karta Republike Bosne i Hercegovine sa nacionalnom strukturom pruža informaciju o općedruštvenoj (državnoj) svojini i njenom prostornom položaju, te naseljenost stanovništva po općinskim područjima i na nivou Republike.

Teritorija Republike Bosne i Hercegovine ima ukupnu površinu od 5.119.683 hektara. Općedruštvena (državna) svojina čini 53,26% ili 2.726.971 hektara, a u svojini građana 46,74% ili 2.392.712 hektara.

U strukturi površina općedruštvene svojine dominantna je površina pod šumom 1.789.307 hektara (34,95% od ukupne površine Republike), pod pašnjacima se nalazi 572.856 hektara (11,19% od ukupne površine).

U svojini građana obradive površine čine 1.470.318 hektara ili 28,72% od ukupne površine Republike.

Razmještaj općenarodne (državne) svojine na teritoriji Republike značajan je sa stanovišta korištenja prirodnih resursa i uticaja države na raspolaganje ovako značajnim površinama.

Dosadašnje karte bavile su se pitanjem naseljenosti stanovništva teritorije Republike zanemarajući prostor općedruštvene (državne) svojine koji čini više od polovine površine Republike.

Drugi segment karte je prostorna naseljenost stanovništva teritorije Republike. Za predstavljanje ove komponente karte korišteni su statistički podaci popisa stanovništva iz 1991. godine po naseljenim mjestima.

Gradska područja su predstavljena grafički s obzirom da je na malim prostorima koncentracija velikog broja stanovnika i da prostor gradskih rejona čini općedruštvena (državna) svojina. Tako npr. na gradskim područjima 12 gradova (Sarajevo, Banja Luka, Zenica, Tuzla, Mostar, Bihać, Brčko, Bijeljina, Prijedor, Doboj, Bugojno i Trebinje) živi ukupno 1.044.450 stanovnika, od čega 110.214 Hrvata, 454.908 Muslimana (Bošnjaka op.a.), 295.437 Srba i 183.891. ostalih.

Što se tiče državnog posjeda, odnosno vlasništva, jasno je da ono obuhvata cijeli državni teritorij tj. državno zemljište, javna dobra, rudnike, naftna polja, planine, rijeke, drumski, željeznički, morski i vazdušni saobraćaj itd. Pravni titular tog cjelokupnog državnog vlasništva, odnosno teritorija je država, a općine su samo nosioci prava korištenja. Prema međunarodnom pravu državni teritorij odnosno državni posjed, pa i bosanskohercegovački, pripada ukupnom broju njenih građana bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku, rasnu, socijalnu i drugu pripadnost. Dakle, u Bosni i Hercrgovini ne postoji bilo čiji pojedinačni nacionalni posjed, pa shodno tome ni bilo čiji pojedinačni nacionalni državni teritorij.

Ovako koncipirana zemljišna karta pruža uvid u teritoriju Republike Bosne i Hercegovine, naseljenost stanovništva po nacionalnosti, te zajednički prostor općedruštvene (državne) svojine.

IGES

Previous Živinički „Kavgico“ oživljava bivšu fabriku „Napco beds“ u Petrovu (Bosansko Petrovo Selo)
Next Bingo izdvojio 4,7 miliona KM za podršku uposlenicima: Po 500 KM za 7.910 uposlenika

You might also like

BAŠTINA

U Ustikolini pronašli srednjovjekovno oružje korišteno u odbrani Bosne

Članovi Udruženja „Kulturna baština Bosansko – podrinjskog kantona“ pronašli su „bombard“ – top kojim se srednjevjekovna Bosna branila od napada Osmanlija. Bosna je bila prva srednjevjekovna država na Balkanu koja

BH RAZGLEDNICA

Bihać: Top sa sokolačke kule nakon osam decenija opet puca najavljujući iftar

  Tradicija oglašavanja iftarskog vremena putem ramazanskih topova u Krajini je utihla nakon Drugog svjetskog rata. Novije generacije su već navikle da se iftare uz kandilje i ezane sa minareta

HISTORIJA

VRATAR NA ŽEPI

Vratar se u izvorima ne spominje izričito, ali je sigurno postojao u srednjem vijeku kao grad u rukama Pavlovića. To potvrđuju sudačke stolice u utvrđenju. U ruke Turaka pao je