Jedan narod možete uništiti samo ako uništite njegovu kulturu

Jedan narod možete uništiti samo ako uništite njegovu kulturu

Piše: Suad Mahmotović

Potkraj 15. stoljeća na trgu Granade u Španiji spaljeno je dva miliona knjiga. Bilo je to po izričitoj naredbi kardinala Ximenesa de Cisnerosa (Francisko Jiménez de Cisneros, 1436 – 1517.) On je dobro znao da se “nevjernik” ne može istrijebiti dok se ne uništi njegova kultura.

Odmazda je vršena prema pisanoj riječi muslimana, ali i mnogim prijevodima sa grčkog i drugih jezika. Kršćanski vojnici su 1. decembra 1499. godine pod komandom peterice vitezova upali u 195 gradskih biblioteka i palače za koje se znalo da imaju vrijedne knjige. Oduzeto je i spaljeno sve što je bilo ispisano arapskim pismom.

Na zahtjev kršćanskih znanstvenika sačuvano je svega tri stotine rukopisa, uglavnom iz medicinskih i astronomskih oblasti. Nekoliko hiljada Kur’ana sa komentarima ispisanih u izuzetnoj kaligrafiji je izgorjelo. Plamen se uzdizao do neba, a okupljeni muslimani u suzama izgovarali La ilahe illellah, Muhammedun resulullah.

Međutim, suze nisu ugasile žestinu vatre zapaljene iz mržnje prema svemu muslimanskom. Jedan stariji čovjek je gledajući šta se dešava  nekoliko puta ponovio: “Davimo se u moru bespomoćnosti”.

Prema ediktu od 12. oktobra 1501. godine sve knjige “neistinitog” nauka koje su se nalazile u privatnim kućama moraju se dostaviti u roku od trideset dana. Ko god sačuva ili sakrije neku knjigu zbog toga će umrijeti i izgubiti svu svoju imovinu, piše Catherine Gaignard u knjizi Mavari i Kršćani u Granadi 1492 – 1570. godine.

Pet stoljeća kasnije, u noći sa 25. na 26. august 1992. godine, zapaljivim granatama sa četničkih položaja uništena je Sarajevska vijećnica u kojoj je bila smještena Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine.

Izgorjelo je dva miliona naslova.

Kanadski ministar prosvjete je tada rekao: “To je isto kao kada biste na nebu svjetske civilizacije ugasili dva miliona zvijezda”. Tri mjeseca ranije, 17. maja 1992. godine spaljen je Orijentalni institut u Sarajevu i u njemu 5.268 rukopisa neprocjenjive vrijednosti. Izgorjeli su rukopisi Kur’ana te djela iz filozofije, sufizma, teološke rasprave i mnogo drugih vrijednih artefakata. Izgorjele su i tapije – dokumenti o posjedu zemljišta  iz osmanskog perioda.

Jedan narod možete uništiti samo ako uništite njegovu kulturu.

Dobro su to znali oni koji su kidisali na ovu zemlju, njene vjerske, kulturne i historijske vrijednosti. Uništavali su džamije, turbeta, mezarja, biblioteke.

Kada su u Zvorniku porušene sve džamije, tadašnji ratni predsjednik Opštine je izjavio: “U Zvorniku nikad nije bilo  džamija”, o čemu piše Majkl Sels (Michael Sells) u knjizi Izgubljeni most, religija i genocid u Bosni. U Ripču pored Bihaća je ratne 1992.  godine na lokalitetu porušene džamije organizirana stočna pijaca.

Zato je važno da sačuvamo kulturnu baštinu: stare džamije, nišane, levhe i druge dokumente koji svjedoče našu prošlost na ovim prostorima. Kako dokazati da smo narod koji ima bogatu povijest ako i sami pomažemo neprijateljima ove zemlje  rušeći nišane stare nekoliko stotina godina? U haremu džamije u Velikoj Kladuši su porušeni nišani. Među njima i nišan muezina ove džamije zvanog Arap, star više od 130 godina. Kako dokazati višestoljetnu povijest ako nišane ofarbamo u bijelu boju i time trajno uništimo patinu na kamenu staru nekoliko stoljeća!?

Zbog svega navedenog je prevažna izložba “Pod nebom vedre vjere – Islam i Evropa u iskustvu Bosne”, ali i muzej Islamske zajednice u skorijoj budućnosti. Na taj način ćemo sačuvati sebe od  sebe, ali i drugih koji nam nikada nisu bili previše naklonjeni.

Izvor: Preporod.info

Previous Mi kao Bošnjaci imamo dužnost da govorimo za Gazu
Next Bronza za Pudar na Evropskom prvenstvu

You might also like

BAŠTINA

Obnova kule Zmaja od Bosne dovest će veći broj turista u Gradačac

Glavni izazovi s kojima se turistički radnici Tuzlanskog kantona susreću u razvoju turizma i pozicioniranju turizma na domaćem i međunarodnom turističkom tržištu jesu nedostatak  valoriziranih kulturno-turističkih resursa i nedostatka tržišno

RIJEČ

“SANDŽAKLIJE”, DONIO BIH VAM JA BOSANSKA BICIKLA, DA SAM ZNAO DA SE NA TO PALITE

Aneksija Sandzaka i posrbljavanje poturčenih – međusobno zavađenih – Bošnjaka Halalim im fabrike i aerodrome u Srbiji, i uz to još i vrijeđanje inteligencije, u ime svih nas koji puno

RIJEČ

Bio je samo jedan trenutak, historijski, kada smo mogli doživjeti palestinsku sudbinu

Piše: Emir Suljagić (politicki.ba) Eskalacija nasilja u Palestini, odnosno u Gazi, koje traje već desetak dana potaknula je debatu i kod nas, koja je vjerujem u najvećoj mjeri rezultat refleksija