Stari bosanski grad – Maglaj

Stari bosanski grad – Maglaj

-Oblik srednjovjekovne utvrde poklapa se sa vremenom kada su se na tlu Bosne vodile borbe između mađarskog kralja Sigismunda i bosanskih kraljeva i velikaša (kraj 14. i prve dvije decenije 15. stoljeća).
Bosanski kralj Stjepan Ostoja izdao je povelju Dubrovčanima 15. januara 1399. godine ‘va slavnoj vojsci na Lišnici’.

Stari grad Maglaj nalazi se na lokalitetu Gradina, na magmatskoj stijeni koja se strmo ruši ka desnoj obali rijeke Bosne. Od krajnjih brežuljaka Ozren planine ova stijena je odvojena udolicom.

U srednjem vijeku Maglaj se nalazio u oblasti Usora. Pretpostavlja se da je u ranijem srednjem vijeku postojala župa nepoznatog imena u dolini Bosne na prostoru Žepča, Zavidovića i Maglaja. U prvo vrijeme osmanske uprave na tom prostoru je obrazovana nahija Maglaj. Od utvrđenih gradova koji su se razvili u političke centre, pouzdano se zna samo za Maglaj.

Nije tačno utvrđeno kada je grad Maglaj podignut, a arheološkim radovima unutar bedema tvrđave nisu potvrđene pretpostavke o postojanju nekog ranijeg fortifikacionog objekta. Ipak se pretpostavlja da je Maglaj mogao postojati kao župski grad još u vrijeme kad je „župski sistem bio aktivan“, tj. u 13.stoljeću.

Oblik srednjovjekovne utvrde poklapa se sa vremenom kada su se na tlu Bosne vodile borbe između mađarskog kralja Sigismunda i bosanskih kraljeva i velikaša (kraj 14. i prve dvije decenije 15. stoljeća).
Bosanski kralj Stjepan Ostoja izdao je povelju Dubrovčanima 15. januara 1399. godine va slavnoj vojsci na Lišnici. Rijeka Liješnica utječe u Bosnu jedan kilometar uzvodno od Maglaja, te većina historičara smatra da je to prvi, posredni spomen događaja oko Maglaja u srednjem vijeku.
Da li je tada utvrđenje u Maglaju bilo u izgradnji ili je bilo u rukama mađarskih vojnika ostaje nepoznato.

Prvi spomen Maglaja je u povelji kralja Sigismunda izdanoj 16.septembra 1408. godine pod Maglajem sub castro nostro Maglay. Pošto kralj Sigismund u povelji piše „pod našim gradom“, za pretpostaviti je da ga je zauzela mađarska vojska u novom pohodu u prvoj polovini septembra te godine.
Jedan kvart u Maglaju zove se Varoš. Po Anđeliću su naselja gradskog tipa (varoši) u periodu 14. i 15. stoljeća vršila ulogu privrednog centra, pa se i pored nedostajanja drugih podataka, mora pretpostaviti postojanje civilnog naselja ispod tvrđave u Maglaju.

Osmanlije su zauzele Maglaj 1476. godine čime je prestala postojati marionetska kraljevina, osnovana 1465 godine, kada su Osmanlije postavili Matiju Radivojevića za bosanskog kralja. Baveći se ranim osmanskim defterima sa teritorije Bosne i Hercegovine A. Handžić je zaključio da se ta osmanska marionetska tvorevina prostirala na teritoriji čiji su trougao pravila utvrđenja u Maglaju, Tešnju i Doboju.

To je ujedno bila teritorija koja se kao klin zabila uz razgraničenje između Jajačke i Srebreničke banovine. U nju su Osmanlije sukcesivno naseljavale vlaško stanovništvo iz Hercegovine i prije 1476. godine. Nakon pada Maglaja, Tešnja i Doboja pod osmansku vlast, podstaknuto je još masovnije doseljavanje vlaha u ova granična područja između osmanske i mađarske teritorije. Naročito brojno doseljavanje vlaha bilo je na području Maglaja.

Broj vlaških domaćinstava u maglajskoj nahiji iznosio je prije 1485. godine oko 800 domaćinstava. Stoga je nešto prije 1489. godine donesen poseban zakon o maglajskim vlasima. Njihova teritorija pripadala je hasu (domenu) bosanskog sandžak-bega.

“Nahija tvrđave Maglaj” NahiyeiI kale-i Maglay spominje se u osmanskoj vlasti prvi put 1485. godine. Uz nahiju spominje se selo Maglaj sa 32 porodice.

Teritorija nahije se protezala i na posjede koje su Osmanlije zauzele od Zavidovića do Tešnja, a sjeverno od Doboja.

Nahija Maglaj pripala je brodskom kadiluku, sve do druge polovine 16. stoljeća.
Između 1560. i 1584. godine osnovan je Tešanjski kadiluk kojem je pripala Maglajska nahija.

U 19. stoljeću Maglaj je postao samostalan kadiluk.
Već 1490. godine Obračunskiom muhasebe defter sadrži podatke o velikoj popravci pograničnih tvrđava u Maglaju i Doboju pod nadzorom mimara Ibrahima i Maglaju.

U ugovorima između Turske i Ugarske iz 1503. i 1519. godine Maglaj je, pored ostalih pograničnih gradova, ostao u granicama Osmanskog carstva u bosanskom sandžaku.

Godine 1697. pri pohodu Eugena Savojskog na Bosnu utvrđenje u Maglaju je predato austrijskoj vojsci bez otpora. U gradu je bilo 200 vojnika, dva bega i pet aga. Pri povratku iz Sarajeva, opet dolinom Bosne, krajem oktobra iste godine Austrijanci su minirali maglajsku tvrđavu.

Maglajska kapetanija je osnovana nakon Beogradskog mira sklopljenog u septembru 1739.
Prvi put se spominje u izvoru od 25. oktobra 1753. godine.

Kapetani Maglaja bili su iz dviju porodica čija prezimena nisu poznata. Ne zna se ni za imena kapetana iz prve porodice. Potomci druge porodice kasnije su nosili prezime Uzeirbegovići.
Po porodičnom predanju prvi kapetan je bio imam Kalauz Jusuf-pašine džamije koji je uzurpirao kapetansko mjesto. Zvao se Mustafa. Njegov sin Mahmud spominje se u dokumentima kao beg. Spominje se u jednom dokumentu iz 1788.godine. Mahmud-beg je 1799. godine imenovan kliškim sandžak-begom. Putujući na tu dužnost u Žepču je umro. Sahranjen je u haremu Kalauz Jusuf-pašine džamije u Maglaju. Naslijedio ga je sin Ibrahim Tahir koji je bio kapetan od 1799. do 1821. godine. Dao ga je pogubiti Ali-paša Dželalija.
Naslijedio ga je sin Emin kapetan, koji je bio pristaša Husein kapetana Gradaščevića i sa njim je pobjegao u Slavoniju. Kapetaniju nije izgubio jer je nakon provratka pristao uz carske reforme. Umro je 1837. godine na putu za hadž. U maglajskom utvrđenju još danas narod naziva južnu kulu (3) Kapetanovom kulom.

Od maglajskih dizdara poznati su Sulejman-aga (1790) i Mahmud Atif iz 1834/35. godine.

Godine 1782. grad je temeljitije popravljen. Austrijanci su, opet nakratko, uspjeli zauzeti Maglaj 1789. godine.

Prema popisu 1833. godine u utvrđenju su bila 2 mala topa i jedan veliki top (havan ili merzer), te 16 pušaka.
Do 1878. godine u tvrđavi u Maglaju je bila mala posada. Te godine tvrđava je napuštena.

Sahat-kula je sagrađena u sjevernom oboru Starog grada.

Graditeljska cjelina – Stari grad Maglaj u Maglaju proglašena je, 2005. godine, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Previous U Bihaću otvorena izložba i predstavljena knjiga „Pišem ti bosančicom“
Next Jugoslavija, mitska zemlja: Privid i statistika

You might also like

SEHARA

Mojoj dragoj BiH – nesuđena himna naše države

https://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=50EsiHXlIuE Pjesma “Mojoj dragoj BiH”, snimljena ratne 1992. godine, jedna je od najljepših pjesama posvećenih jedinoj nam domovini. Njen kompozitor je Ismet Kurtović, dugogodišnji frontmen nekadašnje rock grupe “Drugi način”.

HISTORIJA

Razlaz Tita i Avde Hume

Sjećam se jednog ručka, početkom 70-ih u Klubu u Tolstojevoj 2, na kojem smo bili Koča Popović, Avdo Humo i ja.  Piše: Ognjen Humo, Danas Koča je potpuno otvoreno govorio

NASLIJEĐE

Kurban-bajram u srednjebosanskom selu Vukeljići ima posebnu draž

Selo Vukeljići, udaljeno oko 13 kilometara od Fojnice, jedno je od najpoznatijih sufijskih mjesta u Bosni i Hercegovini. Tekija izgrađene u 18. stoljeću i danas jednako okuplja derviše iz cijelog