Borba Mehmeda Spahe za očuvanje bosanske cjelovitosti

.. Kad su u novembru 1920. održani u cijeloj Jugoslaviji izbori za ustavotvornu skupštinu koja će odlučiti o budućoj strukturi jugoslovenske države, Spahina stranka osvojila je gotovo sve muslimanske glasove u Bosni i Hercegovini i na taj način stekla pravo na 24 zastupnička mjesta u skupštini.

Budući da su glasovi tih poslanika, zajedno s glasovima šestorice muslimana izabranih u Makedoniji, mogli lahko donijeti prevagu u skupštini, ostali jugoslavenski političari nastojali su ih pridobiti za sebe.

Spahi je najviše bilo stalo do toga da ublaži udarac agrarnih reformi zadan muslimanskim zemljoposjednicima. Godine 1919. jugoslovenska je vlada ukinula kmetstvo i donijela zakon prema kojem kmetovske porodica stječu pravo vlasništva nad zemljom koju obrađuju. Spaho se svim silama borio da zemljoposjednici dobiju novčanu nadoknadu od države za svoju zemlju. Na kraju je država zaista isplatila na milione dinara, ali je općenito visina nadoknade bila ispod tržišne vrijednosti zemlje.

Ta je reforma pogodila otprilike 4000 muslimanskih zemljoposjedničkih porodica, od kojih su neke pale na prosjački štap. Zbog te njihove djelatnosti Spahu i njegovu stranku proglasili su njihovi kritičari predstavnicima stare feudalne klase, iako su zapravo samo šestorica od 78 kandidata na izbornim listama stranke 1920. godine bili zemljoposjednici, a pedeset dvojica bili su advokati, učitelji i drugi školovani ljudi.

Kako bilo da bilo, zemljoposjednici su bili tek neznatan dio muslimanskog naroda, a velika većina bijahu seljaci s nešto malo zemlje.

Druga stvar za koju se Spaho zauzimao u Ustavotvornoj skupštini bijaše da se očuva regionalno-administrativni identitet Bosne i Hercegovine. U tome je donekle uspio, iako je paradoksalno što je zauzvrat morao podržati posve centralistički ustav koji su predlagali srpski političari. (Taj je ustav poznat pod imenom “Vidovdanski ustav” zato što je izglasan 1921. na Vidovdan, dakle na godišnjicu bitke na Kosovu, 28. juna.) Međutim, alternative gotovo da nije ni bilo zato što je vođa glavne hrvatske stranke glupo povukao sve svoje poslanike iz skupštine.

I stoga, kad je cijeli jugoslovenski teritorij iznova podijeljen na 33 “oblasti”, granice Hrvatske nestale su sa karte, ali su granice Bosne i Hercegovine očuvane – zapravo je šest bosanskih oblasti tačno odgovaralo šest Kreise (ili okruga) u Austro-Ugarskoj, koji su se opet bazirali na sandžacima iz posljednjeg razdoblja osmanlijske vladavine.

Zahvaljujući Spahinim nastojanjima, Bosna i Hercegovina bijaše jedini konstitutivni element Jugoslavije koji je na taj način očuvao svoj identitet.

***

Iz knjige Noela Malcolma: Bosnia: A short history