Srebreničko zlato

‘Srebreničko zlato’ (autor Edi Matić)

Prije 25 godina imao sam priliku razgovarati s nekoliko žena silovanih u ratu u Bosni, tek pristiglih u Split.
Pitali su me tad neki ljudi: Jel bilo grozno?
Prije 4 godine imao sam priliku vidjeti u vijestima kako je srpskog premijera Vučića pogodio kamen u glavu prilikom posjete Srebrenici.
Pitali su me tad neki ljudi što mislim – je li to u redu, je li to lijepo – gađat kamenjem premijere.
Ne znam. Možda više znam o drugim ljepotama.

–

Lijepa si, Fatima…
A to crveno što se slijeva niz obraz
nije krv
To je ona maskara iz pariškog dućana mode
što je i žena unproforca u bijelom oklopnjaku
upravo pažljivo stavlja, pred izlazak u operu

Lijepa si, Fatima…
A ta velika, otečena usna 
nije od udarca kundaka
To je silikon u usni djevojke vojnika nad tobom
I ona ih je upravo, baš tako napućila 
ogledajući se pred nekim beogradskim izlogom

Lijepa si, Fatima…
A ti modri tragovi na bijelim butinama
nisu od nasilnika koji se gura među njih
To te je, lijepa Fatimo
stegnuo čipkani halter skupih najlon čarapa 
koje s mukom navlači supruga briselskog promatrača
dok izlazi iz hotelske sobe svog ljubavnika

Lijepa si, Fatima…
A nabreklii gležnjevi nisu od čvrstog stiska šaka
nakeženih pomagača tvog silovatelja
Baš takvi su, lijepa Fatimo, gležnjevi žena haških sudaca
dok im prodavači s mukom pridržavaju bijela stopala
da isprobaju nove cipele. Od antilope. Sa štiklama

Lijepa si, Fatima…
dok netko čupa zlato iz tvojih usta
i pretače ga u križ na debelom lancu
Lijepa si dok plačeš
dok umireš
klanjaš
sahranjuješ
Lijepa si dok učiš dženazu
Lijepa si dok stojiš pred onima koji te gledaju u čudu
Zašto si još živa, ako su oni davali drugačije komande?
Lijepa si dok bacaš kamen na to smeće
ravno u glavu