Mehdin Jakubović: Ne mogu mi oduzeti slobodu govora da pričam što sam preživio i da upozoravam generacije koje dolaze

Mehdin Jakubović: Ne mogu mi oduzeti slobodu govora da pričam što sam preživio i da upozoravam generacije koje dolaze

Mehdin  Jakubović je, zacijelo, ime koje je široko poznato i priznato ne samo diljem bosanskog Podrinja i Bosne i Hercegovine, nego i duž skoro svih Zemljinih meridijana na kojima danas žive i rade Bošnjaci.  

Rođen je 24.1.1971. godine u mjestu Stožersko, MZ  Skenderovići, opština Srebrenica. Od 1973. godine do izbijanja agresije na BiH, živio je u mjestu Burnice MZ Suha, opština Bratunac, imajući još kao dijete teška životna iskušenja koja su doprinijela da brzo sazrije i shvati zbilju života koji živimo. Osnovnu i srednju školu završio u Bratuncu.

Pripadnik AR BiH od početka do kraja agresije na BiH. Nosilac ratnog priznanja „Srebrni štit“. Preživio genocid u proboju iz Srebrenice 1995. godine. Nakon rata završio fakultet Odbrane i Sigurnosti na FPN u Sarajevu i stekao zvanje profesor Odbrane i sigurnosti. Na istom fakultetu je završio master studij i stekao zvanje magistara politologije usmjerenje Evropske integracije.

Idejni je tvorac Udruženja Prosvjetitelj-Muallim Srebrenica, koje je osnovano u Srebrenici 1993. godine. Inicijator formiranja Koordinacije bošnjačkih nevladinih organizacija BiH 2013. godine također u Srebrenici, sada Saveza bošnjačkih nevladinih organizacija BiH registrovanog na nivou BiH.

Pripadnik OS BiH, aktivni oficir u činu majora. Stručnjak za  borilačkie vještine. Instruktor za borilačke vještine nekada u  AR BiH i VF BiH. Porodičan i otac sedmoro djece. Trenutno povučen iz javnosti, kako ima običaj reči: danas se nalazi u društveno-političkom itikafu. Radi na analizi dosadašnjeg rada i djelovanja i pisanju memoarske proze i sjećanja iz vremena agresije na BiH, radi opomene i pouke generacijama koje dolaze.  Radi i na osmišljavanju novih ideja koje bi trebale doprinijeti općem interese Bošnjaka muslimana i općem dobru u društvu. Sve što čini, kaže, čini kao legalista, poštujući legalan rad i aktivnosti u skladu sa postojećim Zakonima države BiH i njenih entiteta, suprostavljajući se svakom vidu protuzakonskih radnji na svim nivoima i u bilo čemu.

Iako je doživio i na goloj koži osjetio golgotu Srebrenice i preživio genocid, ostao je dostojanstven i civilizovan čovjek bez mržnje u sebi prema drugom i drugačijem, ali bez dlake na jeziku, ne libeći se da stvari nazove njihovim pravim imenom. O čemu god i o kome god da se radi. Poziva se na duh istine, tolerancije i međusobnog uvažavanja, kako unutar svog naroda tako i u međunacionalnim i međukonfesionalnim odnosima. Smatra da se samo istinom, ma kakva ona bila i na koga se ona odnosila, može doći do istinskog zajedničkog života na ovim našim prostorima.

Sa Jakubovićem razgovaramo trećega dana ovogodišnjeg Marša Mira u kojem učestvuje i veliki broj članova velikog pokreta znanog kao Prosvjetitelj – Srebrenica, za kojeg je ime Mehdina Jakubovića, za mnoge, nezamjenjiv sinonom.

PodrinjeOnline:  Gopodine Jakuboviću, agresija na Bosnu i Hercegovinu Vas je zatekla kao dvadesetogodišnjaka u selu Burnice kod Bratunca, šta bi od vlastitih sjećanja na to krvavo proljeće ‘92. mogli danas izdvojiti što smatrate da moraju znati i generacije koj su rođene nakon početka devedesetih?

Jakubović: Najgori  zločin je prikrivati istinu, i da ti neko brani i da te procesuira i sputava i na razne načine podmeće i spletkari ako govoriš istinu, a pod plaštom da se time  narušavaju međunacionalni odnosi, podižu tenzije i narušavanje izgradnje mira,  tolerancije i suživota. Istine se ne treba bojati. Istinu treba govoriti. Ja sam već imao posljedica i udara na moj dignitet, obraz i ličnost samo zato što sam preživio genocid, što govorim i pišem o tome i što radim za opće interese Bošnjaka, upozoravajući na ono što je bilo i riječima i djelima doprinosim da nam se to nikada više ne ponovi, da ne budemo naivni.  A da na bazi istine i priznanja gradimo povjerenje i suživot na ovim prostorima, a ne gradeći prividni i opasni mir praveći se  da ništa nije bilo. Nemamo na to pravo. Moguće je da i za ovo što sada govorim budem ponovo imao posljedice, ali ja volim da me proganjaju drugi,  nego da me proganja moja savjest i da budem kukavica u sopstvenim očima i sopstvenom narodu.

Kada znaš da si u pravu i na putu istine nema te prepreke koja te može zaustaviti. Ne mogu mi oduzeti slobodu govora da pričam što sam preživio i da upozoravam generacije koje dolaze. Ne mogu ja graditi dobre međususjedske odnose, međukonfesionalne i međunacionalne, a da zaboravimo šta je bilo. Mnogi bi da mi tako sarađujemo, da se ne spominje šta je bilo, da se zataška, da generacije koje dolaze ne znaju šta je bilo, kao što ni ja i moja generacija nismo znali da je bilo 10 i više genocida nad Bošnjacima  kroz historiju. Radim ja i za interese države BiH i drugih naroda i općeg dobra za cijelo društvo. Ja na svom obrazu nemam mrlje, ni ratne ni posratne.

U ratu sam jednom neprijateljskom zarobljeniku prao krvavo lice i pitao ga supom, a on to nije mogao vjerovati. Razmijenjen je.  A našu su maloljetnu djecu masakrirali i da ne nabrajam te strašne scene koje se prepričavaju ovih dana kada se obilježava godišnjica genocida nad Bošnjacima.

Sarađivat ću i graditi dobre međunacionalne i međukonfesionalne odnose kada druga strana ne bude negirala genocid, kada priznaju i pokaju se  kada se ne budu vidjeli javno istaknuti  transparenti  „Nož žica Srebrenica“ i slično. Kada se ograde od takvih i od  zločinaca koji su u ime njih počinili genocid, kulturcid, itd. Mi koji smo preživjeli genocid nemamo pravo na šutnju.  Mi govorimo i u ime onih 8.372 žrtve koje nemaju mogućnosti pričati. Naivnost se skupo plaća. 

Bio sam nedavno u Njemačkoj u jednom od naših džemata koji svake godine organizuju Marš mira u tom gradu i pozvan sam kao osoba koja je preživjela genocid. Na toj manifestaciji bude i gradonačelnik i predstavnici drugih vjerskih zajednica, što je dobro. Dio onoga što sam rekao na toj manifestaciji sjećanja na genocid u Srebrenici mogao bi biti odgovor na Vaše pitanje.Rekao sam između ostalog sljedeće: Ponosan sam na sebe da sam preživio genocid, a da nisam opsjednut mržnjom prema drugim narodima i konfesijama. Zato sam ponosan na svoju vjeru islam koja me tome uči, na svoju bošnjačku naciju, na svoju državu BiH.

Bio sam ratnik, ali nisam činio zločine i ponosan sam na najbolju armiju na svijetu čiji sam bio pripadnik, Armiju Republike BiH. Sve što je potrebno za trijumf zla jeste da dobri ljudi ne učine ništa. Zaboraviti neću i ne smijem, oprostiti ne mogu i ne želim. Ko to smije i ima pravo učiniti u ime žrtava? Ne mogu oprostiti ni dželatima, niti onima koji su mogli, a nisu spriječili genocid nad mojim narodom, počinjen na očigled cijelog svijeta koji je nijemo posmatrao. 


PodrinjeOnline: Bili ste svjedokom pada Srebrenice 1995. godine i učesnik proboja ka Tuzli. Kada biste bili u mogućnosti da to učinite, koje biste slike iz tih dana zauvijek memorisali u kolektivno sjećanje Bošnjaka?

Jakubović: Svjedočenje o ovom periodu koji navodite može se opširno pročitati u intervju za magazin Diwan od prije par godina pod nazivom: Ratni put Mehdina Jakubovića, borca koji je preživio genocid u Srebrenici, a što se može naći na internetu. Ali, izdvojit ću neke slike i osjećaje koje nosim sa sobom i želim prenijeti i drugima: Osjećaj da su nas izdale snage UN i osjećaj veleizdaje cijelog svijeta oličenog u međunarodnim političkim i drugim organizacijama i asocijacijama. Zato se školujmo i trudimo da budemo u svim porama društvenog života, na svim nivoima društva, pa i svjetskog nivoa, da unaprijed znamo šta se iza kulisa valja.

Također izučavajmo svoju historiju, jer ko ne spozna svoju historiju osuđen je na njeno ponavljanje. Spremnost i da preventivno djelujmo, u svakom smislu te riječi, da nikada sebi više ne dozvolimo da nijemo posmatramo kako nas dušmanin kolje, i  uzdajmo u svoje sposobnosti i potencijale, a ne da se uzdamo u druge koje su nas prepustili na milost i nemilost dželatima. Također,  i osjećaj da naša strana možda ništa ne poduzima da nas spasi, sjećate li se posljednjeg javljanja rahmetli  Nine Ćatića, reportera iz Srebrenice i njegovog posljednjeg vapaja i traženje pomoći? Nakon toga muk je bio šest punih dana, dok nismo krvavom borbom i mukom ugledali slobodu. Malo je onih sa onu stranu slobodne zone koji su nam pritekli u pomoć. Razdvajanje porodica, muških glava od svojih najbližih, jedni prema Potočarima a drugi preko šume u proboj.

Prva žrtva od granata u mjestu Buljim. Ta žrtva je bio moj učenik iz Srebrenice od 13 godina. Slike ogromnog broja žrtava. Izrazi lica ljudi kao da je Kijamet nastupio. Izbezumljeni ljudi. Borba prsa u prsa. Izgladnjelost, nenaspavanost i strah. Brat rođenog brata gleda ili otac sina i obrnuto, a ne može mu ništa pomoći. Sebičnost nekih ljudi, cilj da samo oni prežive. Svjesno požrtvovanje pojedinaca da bi drugi preživjeli. Podvizi pojedinih junaka Bošnjaka. Razne fatamorgane koje čovjeka izjedaju iznutra. Slika borca koji svog mrtvog brata nosi 20 km kroz obruč…

PodrinjeOnline: Koliko mi je poznato, Vi ste jedan od ljudi koji učestvuje u organizuje ”Marša mira” još od prve godine njegovog održavanja. U retropsektivi: zamoliću Vas da se prisjetite samih početaka ovog simbolički, zaista, snažnog hodočašća i da čitaoce, u osnovnim crtama, upoznate sa specifičnostima organizacije Marša mira 2017? 

Jakubović: Važno je to sada  već manifestacija međunarodnog karaktera, koja ne samo da se održava na prostoru BiH od Nezuka do Srebrenice, već to uzima maha i realizuje se širom svijeta a posebno u bošnjačkoj dijaspori gdje naši džemati i bošnjačka udruženja u koordinaciji sa vlastima određene države, pokrajine  ili grada organizuju sjećanje na genocid u Srebrenici, a u okviru toga i marš mira simbolično nekoliko kilometara uz adekvatan program.

Marš mira koji se realizuje sada, ove i narednih godina, treba biti trajna kategorija koja  podsjeća na put koji je bio Put spasa do slobode, a za mnoge je to bila staza smrti.Marš Mira je važan i veliki događaj za one koji priznaju genocid, koji ne negiraju genocid, za one koji se stide šta je u njihovo ime počinjeno, one koji žele suživot, mir i toleranciju, one koji žele da okrenu novu, bolju i svjetliju stranicu međunacionalnih i međukonfesionalnih odnosa. Za njih je Marš mira, a za sve ostale koji negiraju genocid, koji ga imaju namjeru ponovo počiniti, za njih mi više nismo naivni, dosta je se razotkrilo od 1992. do sada.

Ja sam spreman da branim svoju  državu, vjeru i naciju. Ne pozivam na mržnju, osvetu itd. Ali nikada sebi neću dozvoliti nespremnost i naivnost. Pozivam da se pruži ruka iskreno pruženoj ruci, a da se ruka ne pruža licemjernoj ruci i da se ne nasjeda na lisičiju politiku. Sasvim je jasno šta je bilo na ovim prostorima. Znamo to mi, znaju i oni, a zna i međunarodna zajednica. Ne bih nikada nikog podstrekivao na bilo šta, ali bih svakom Bošnjaku rekao da ne bude naivan. Naivnost se glavom plaća. Pametnom je išaret dovoljan.

PodrinjeOnline: Smatrajući Vas jednim od svjesnijih Bošnjaka današnjice koji je, pak, u stalnom, živom kontaktu sa našim narodom, pitaću Vas: šta, po vašem iskustvu, jesmo a šta nismo naučili iz vlastite prošlosti?

Jakubović: Naučili smo da je bilo 10 ili 11 genocida, informativno.  Ali mi smo ga doživjeli na goloj koži  1995.godine, da li direktno ili indirektno. Nismo naučili da pamtimo i da preventivno radimo na tome da nam se ponovo ne desi. Mali je procenat osvješćenih Bošnjaka.Nije pamćenje da svake godine društvene mreže budu preplavljanje prisjećanjem na genocid, da se ne zaboravi Srebrenica, genocid… Također: Prijedor, Tomašica i razna i mnogobrojna stratišta širom BiH i nakog tih datuma ponovno zaborav i ponovno se uspavamo. Zapitajmo se šta smo uradili za Srebrenicu i druga stratišta Bošnjaka ikada do sada? Hoćemo li se nakon Marša Mira 2017. i dženaze u Srebrenici ponovo svega sjetiti opet par dana do Marša Mira i dženazu 2018. godine. Trebamo li šta uraditi za ta mjesta i naš narod koji tu živi između ovih datuma!? Šta ćemo uraditi za Srebrenicu 2020. godine, a šta za sve Bošnjake u manjem entitetu 2018. godine.  

Moja poruka Bošnjacima uoči 22. godišnjice genocida: Jedan od najboljih praktičnih odgovora na genocid i pokušaj istrebljenja jednog naroda je brakom, natalitetom, vjerskim i svjetovnim obrazovanjem svoje djece, učeći djecu ispravnoj historiji, sadeći u njima patriotizam, ljubav prema vjeri, državi i naciji, odgajajući ih da budu civilizovani i humani bez mržnje prema drugom i drugačijem. Spremne za suživot i toleranciju sa civilizovanim svijetom, a sposobne da očuvaju svoj identitet i svoje biće od bilo koje prijetnje i učiniti ih ponosnim na svoju vjeru islam, bošnjačku naciju i, uz to, ljubomornim na svoju državu Bosnu i Hercegovinu. Ključna stvar je: naivnost nam mora biti stran pojam jer se naivnost skupo plaća. Moramo se čuvati lisičije-lukave-pretvarajuće politike prema nama.

PodrinjeOnline: Jednom ste kazali kako su se Bošnjaci ”prvi puta u historiji vratili na prostor na kojem je nad njima izvršen genocid”. Imajuću u vidu tu činjenicu kao i to da, kao lider Udruženja ”Prosvjetitelj”, poznajete skoro svako bošnjačko mjesto na prostoru srednjeg Podrinja, kako ocjenjujete stanje našeg naroda na ovom prostoru danas?

Jakubović: Čujem i čitam kako neki analitičari sa Zapada i drugih dijelova svijeta, pa i domaći, kažu kako je taj narod izuzetno hrabar da se vratio na mjesto gdje je počinjen genocid i živi tamo kao da se to nije desilo. Imponuje ovo kada za naš narod kažu da je hrabar i nisu pogriješili. Međutim naš narod koji se vratio na svoja ognjišta ponovo je ostavljen na milost i nemilost i međunarodne zajednice i naše bošnjačke vlasti, suočeni su sa raznim iskušenjima i životnim problemima. 1995. godine međunarodna zajednica ništa nije uradila kao i naša strana da se spasi narod u Srebrenici, da se spasu životi, a sada ti isti malo rade, da taj narod, koji se tamo vratio, dostojanstveno živi i opstane na svom topraku i bude siguran.

PodrinjeOnline: Šta je, po vašem mišljenju potrebno za uspostavljanje stvarnog povjerenja među ovdašnjim narodima i gradnju sigurnije budućnosti?

Jakubović: Samo na istini se može graditi povjerenje. Samo na priznanju se može graditi povjerenje. Povjerenje se ne može graditi na negiranju genocida na ismijavanju  i provociranju žrtava na potpirivanju i prijetnji ponovnom genocidu. Naravno, nećemo se uplašiti, – rekao je Jakubović za Podrinje.Online 2017. (Cjelovit intervju)

Optužbe za ‘atentat

Aktivizam ovog Bošnjaka nije ostao nezapažen, bar ne od onih kojima su povratnici trn u oku. Tako je ovih dana preko određenih medija plasirana priča da je Jakubović planirao atentat na srbijanskog predsjednika prije pet godina u Potočarima! Podsjetićemo da je tada Vučić otjeran s dženaze i komemoracije žrtvama genocida u Srebrenici.

Ono što je vezano za taj događaj jeste i nezakonit boravak obavještajaca iz Srbije.

Tako su policajci Mladen Trbović i Milan Dumanović u oktobru 2016. izjavili za AJB da su bili među 18 policajaca poslatih u Srebrenicu kako bi tajno snimili komemoraciju.

Oni su kazali da smatraju da je raspoređivanje bilo nezakonito, jer Bosni i Hercegovini nije rečeno da oni rade kao policajci.

Trbović i Dumanović su uhapšeni u decembru 2016. godine. Obojica su dobili otkaz. Još uvijek im se sudi za “odavanje državne tajne”.

Trbović je zbog otkaza podnio tužbu protiv policije, a Upravni sud je ove godine presudio da je otkazom prekršen zakon.

Previous Istraživanje stare ceste na planini Konjuh
Next Bosanskohercegovačko selo može biti naš novi turistički brend

You might also like

MADE IN BOSNIA-387

Bosanska kompanija AS Holding na putu uspjeha: Imaju 4.500 zaposlenih i prihode veće od 300 miliona maraka

  Rusmir Hrvić je na čelu AS Holdinga, najveće bosanskohercegovačke prehrambene industrije koja upošljava oko 4.500 radnika. U novogodišnjem intervjuu za agenciju Patria  govori o poslovnom uspjehu tog giganta, značaju prelaska na korporativno

AGRESIJA|GENOCID|URBICID

Kisić o genocidu u Srebrenici: Zločin bio u cilju određene ideologije – “velikosrpske”

  Izabela Kisić iz Helsinškog odbora kaže da se u Srbiji zamagljuju činjenice o Srebrenici. “Srpske elite su učestvovale u tom zločinu, nije riječ samo o neposrednim izvršiocima, riječ je

INTERVJU

Posljednja lekcija akademika Filipovića: Čuvajte našu Bosnu!

Tokom posljednjih bezmalo 15-tak godina autor ovih redaka imao je priliku i čast intenzivno sarađivati sa akademikom Muhamedom Filipovićem, zasigurno jednim od najpoznatijih i najplodnijih bosanskohercegovačkih intelektualaca, istaknutim filozofom, teoretičarem, esejistom,