Porodica Mihalj od zaborava otrgla izgled stare posavske kuće

U odžačkom dijelu Posavine tokom posljednjeg rata sve su kuće bile uništene, neke i u cjelosti. Nakon povratka krenula je obnova i nova gradnja, tako da se danas rijetko viđaju kuće kakve su nekada bile. Ipak, porodica Mihalj iz Vrbovca od zaborava je otrgla izgled stare posavske kuće.

Božo Mihalj iz sela Vrbovac kod Odžaka dane pandemije odlučio je skratiti tako što je od kuće svoje pokojne bake napravio pravu etno-kuću koja sadrži gotovo sve predmete koji su koristili ljudima u tom vremenu. Kuća starije podsjeća na život koji su prije živjeli, a mlađe generacije podučava kako su živjeli i čime su se služili njihovi preci.

„Ideja je da se očuva starina, jer to je kuća stara možda 200 godina. Moja pokojna baka je živjela u njoj. Kada je ona umrla, kuća je bila napuštena, propadala je i onda je došla ta nesretna korona, odlučili smo da je obnovimo pošto se nije moglo hodati nigdje“, priča nam Božo.

Kuću najbolje zna Ruža Mihalj, koja se u njoj rodila. Međutim, Ruža nam govori kako je kuća tokom svoga postojanja čak promijenila i lokaciju. Osim što je ovakva kuća simbol ovog dijela Posavine, još jedan značajan simbol je da su u njima živjele mnogobrojne porodice.

„Othranjena sam u ovoj kući, samo što nije bila ovdje. Bila je kilometar dalje, sad su tu šume, kuće su bile po stranama. To je bila velika kuća, vjerovatno ju je moj pradjed pravio. Živjelo je u njoj po dvadeset članova porodice“, prisjeća se Ruža.

Obnova kuće vršila se po tradicionalnim principima, stoga ne čudi da je za njenu obnovu trebalo i mnogo vremena. S obzirom na to da je ovaj kraj u potpunosti stradao u ratu, stare predmete je bilo nešto teže naći, no vlasnik ovog imanja i to je uspio.

„Trebalo je godinu i po da se to obnovi. Sve je bilo okapalo, pootpadalo blato unutra, krov je kompletno mijenjan, crijep pran, sve je to ručno rađeno, nabacivana je ta glina s piletinom. Trebalo je dugo vremena, a ustvari nisam ni žurio. U međuvremenu sam skupljao stare stvari“, kaže Božo.

Radosna je baka Ruža jer je njen sin obnovio i uredio njenu rodnu kuću. Kaže kako često prošeta do kuće i prisjeti se prijašnjih vremena, koja se u mnogo toga razlikuju od današnjice.

„Kako mi nije drago, da se srušila bilo bi mi žao. Srušila bi se sama da nije tako obnovljena. Bilo bi mi žao, ovako malo prošetam, sjednem. Bila su to vesela vremena, a bilo je i naroda i omladine. Sad omladina tipka, tipka. Ali dobro je.“

Predmeti koji se u ovoj kući mogu pronaći svjedoče kako su prije svi poslovi iziskivali više truda i vremena. Nekada je za izradu jedne košulje trebalo i nekoliko dana, a danas je naručimo online u nekoliko klikova. Ako uloženi trud čovjeku pričinjava sreću, ne čudi onda što su ljudi prije bili znatno sretniji nego danas.

(federalna.ba/MiruhBosne)