Bolna sjećanja na stanovnike Ahatovića i Dobroševića ubijene u autobusu u Sokolini ne blijede

U mjestu Sokolina, kod Ilijaša danas je obilježena još jedna tužna godišnjica masakra počinjenog u autobusu, u kojem je svirepo ubijeno 48 Bošnjaka iz naselja Ahatovići, Bojnik i Dobroševići, i pogibije 18 šehida ubijenih u mjestu Ranovača.

Na ovom mjestu okupio se danas veliki broj porodica ubijenih, preživjelih boraca, logoraša, ratnih vojnih invalida, stanovnika Ahatovića, Bojnika i Dobroševića. Delegacije Općine Novi Grad Sarajevo i Općinskog vijeća Novi Grad, predvođene općinskim načelnikom Semirom Efendićem i predsjedavajućim Mirzom Selimbegovićem, Općine Ilijaš, Kantona Sarajevo, boračkih udruženja, OŠ “Mustafa Busuladžić” i političkih partija, položile su cvijeće na mjestu masakra i odali počast žrtvama.

Masakr u Sokolini je jedan od mnogobrojnih ratnih zločina počinjenih nad Bošnjacima tokom agresije na BiH od 1992. do 1995. godine. Okupljeni su se prisjetili ubijenih sugrađana, koji su 14 dana bili mučeni u logoru Rajlovac, gdje su prošli najgore torture koje ljudski um ne bi mogao ni zamisliti.

Četrnaestog juna 1992. godine neprijateljske snage naredile su zarobljenim mještanima Bojnika, Dobroševića i Ahatovića da uđu u autobus koji ih je navodno, trebao odvesti na razmjenu. Ali, tada je neprijatelj, umjesto na razmjenu, 56 nenaoružanih logoraša odvezao u Sokolinu, gdje su ih na najsvirepiji način ubili.

Neprijateljski vojnici naredili su zarobljenicima da legnu na pod autobusa, a onda su po dolasku u mjesto Sokolina, autobus zasuli granatama, bombama, mecima i drugim artiljerijskim naoružanjem. Od 56 zarobljenika osam ih je preživjelo, od kojih su trojica u međuvremenu preminula, a ostali su živi svjedoci užasnog žločina počinjenog u Sokolini.

Jedan od preživjelih je Elvir Jahić, imao je 19 godina kada je zarobljen i odveden u logor u Rajlovac, stopostotni je invalid. On se danas prisjetio tih događaja kazavši: “Na mojoj duši vječno će ostati ožiljci kao i oni od ranjavanja, jedno bolno sjećanje na ljude koji su u prosjeku imali između 20 i 30 godina, bila je to mladost jednog naselja, svi oni koji su pružali otpor agresoru i branili Republiku BiH osuđeni su na smrt”, kazao je Elvir.

Prisutnima se između ostalih, obratio načelnik Semir Efendić koji je kazao da je ovo mjesto svirepog zločina u kojem je na jedan nezamisliv, zvjerski način ubijeno 48 ljudi.

Istakao je da je važno znati kakvo zvjerstvo je u pitanju i da je velika razlika između agresora i onih koji su se branili, ali da živimo u jednom vremenu kada se pokušava sve izjednačiti kroz razne procese. “Nama se nažalost desio taj proces, i upravo takvi su ušli u institucije države i da zato država ne može koraka naprijed, kako će moći kad ste pustili one koji su ove ljude u autobusu pobili da uđu u institucije države pa da je oni prave. Jedina stvar koje možemo biti svjesni je ona ko je to radio, ko ga i dan danas slijedi, ko se i dan danas ne stidi tih zločina i ko bi ih ponovio, mi to sve vidimo u BiH, i između ostalog je važno da se sjećamo ovakvih mjesta, ovakvih stradanja, da znamo ko ih je učinio našem narodu i da naš narod nikada ne zaspi, onaj ko je to jednom uradio, uradit će to uvijek kad mu se god pruži prilika. Tu priliku mu nikada ne treba pružiti” naglasio je Efendić i dodao:

“Mi danas imamo i dženazu za pet žrtava ovog zločina i ako išta mi možemo uraditi danas, 30 godina poslije, je da se u ovakvom broju okupimo, da se prisjećamo tih događaja, da budemo budni da nam se oni nikad više ne dogode i da budemo dovoljno jaki da ne smiju nikad krenuti na nas. Vrlo je važno da se na ovim mjestima okupljamo, da se nikada ne umorimo, da sve naše generacije znaju za sve ove događaje i sve zločine koji su se dešavali nad stanovništvom Novog Grad i cijele BiH”.

Predsjedavajući Općinskog vijeća Novi Grad Sarajevo Mirza Selimbegović, kazao je kako je ovo jedno od obilježavanja sa velikim brojem ubijenih, ne stradalih, već zvjerski ubijenih.

“Većina njih su bili borci, bili su zarobljeni, bili su u logoru i nad njima su se provodile torture. Mi bi na sebe trebali preuzeti obavezu da se o ovom zločinu, a i o svim drugim mnogo više priča i mnogo više zna. Većina nas je na početku mislila da neće biti rata, da neće biti ovakvih dešavanja, ali bio je, i o njemu treba govoriti. Prva slika koja je otišla u svijet jeste ona slika iz Sokoline iz krvavog autobusa. Ne smijemo dozvoliti ni na bilo koji način da to zaboravimo”, istakao je Selimbegović.

Ubijenim Bošnjacima u Sokolini podignuto je spomen-obilježje, autobus u kojem su dovezeni i ubijeni još se nalazi na istom mjestu i svjedoči o nezapamćenom zločinu počinjenom nad nedužnim ljudima. Općina Novi Grad uradila je reparaciju i natkrivanje autobusa, kako bi se sačuvao od propadanja.

Nakon polaganja cvijeća i učenja Fatihe kod spomen-obilježja Sokolina, brojne delegacije odale su počast i žrtvama na mjestu masovne grobnice i spomen ploče u mjestu Ravne, gdje je proučena dova za šehide i poginule borce. Nakon toga položeno je cvijeće i na spomen-obilježju kod škole u Dobroševićima, a na brdu Ranovača odata je počast šehidima i poginulim borcima.

Na Šehidskom mezarju Ahatovići kod Sarajeva danas je klanjan dženaza-namaz i obavljen ukop pet stanovnika Ahatovića ubijenih 14. juna 1992. godine u masakru u Sokolinama, u općini Ilijaš.

Okupljeni predstavnici vlasti, udruženja žrtava rata i građani prisustvovali su posljednjem ispraćaju posmrtnih ostataka Salema (Avdo) Mujkića (1932.-1992.), Amira (Šerif) Durakovića (1960.-1992.), Ramiza (Bajro) Novalije (1946.-1992.) i Nedžiba (Atif) Gačanovića (1952.-1992.). Klanjan je i dženaza-namaz Šućriji (Ramo) Bečiću (1949.-1992.) koji je ranije ukopan bez klanjanja namaza.

Masakr u Sokolinama je ratni zločin počinjen nad bošnjačkim civilima i ratnim vojnim zarobljenicima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine.

Tog 14. juna 1992. godine srpske paravojne jedinice potpomognute snagama JNA ubile su 47 Bošnjaka iz naselja Ahatovići u sarajevskoj općini Novi Grad.