Čas historije na Nišićkoj visoravni: Sjećanje na komandanta Nesiba Malkića

Danas je na lokalitetu Crna Rijeka u općini Ilijaš,održana manifestacija obilježavanja 23. godišnjice od pogibije dijela komande 210. viteške oslobodilačke brigade.

Manifestaciju su organizirale boračke organizacije općine Živinice uz svesrdnu pomoć općinske uprave Živinice, Medžlisa islamske zajednice Živinice kao i Vlade Tuzlanskog kantona te Saveza boračkih udruženja Tuzlanskog kantona.

Pored organizatora, na obilježavanju  jednog od najtužnijih događaja iz bliže povijesti općine Živinice, bila je prisutna rodbina naših šehida, zatim  saborci i prijatelji kao i predstavnici Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.

Na samom početku,proučen je jasin pred duše bosanskih i živiničkih šehida, od strane uleme, a zatim je Enes Gurda, jedan od petorice teško ranjenih članova komande 210. viteške oslobodilačke brigade, evocirao uspomene na kobni događaj koji se desio na Nišićkoj visoravni, na lokalitetu Crna Rijeka u općini Ilijaš, tog 25.oktobra 1993.godine.

Prigodnim riječima nevelikom skupu, ispred boračke službe općine Živinice, obratio se njen rukovodilac Halid Hadžić.

Fahrudin Skopljak,ministar za boračka pitanja Tuzlanskog kantona,u svom emotivnom izlaganju istakao je imperativ da se junačka djela i časne ličnosti iz naše historije moraju čuvati u kolektivnom pamćenju kako nova pokoljenja Bosanaca i Hercegovaca ne bi doživljavala sudbinu svojih predaka.

Na samom kraju današnjeg obilježavana godišnjice pogibije komandanta 210.viteške oslobodilačke brigade Nesiba Malkića i njegovih saboraca i saradnika Nermina Fočakovića, Nevresa Šišića,Fikreta Andelića i Seada Paravlića, prisutne delegacije položile su cvijeće na spomen obilježje i odale dužnu počast najhrabrijim sinovima naše općine i naše domovine.

Vrijedno je istaći učešće Mješovite srednje škole Živinice i Gimnazije Živinice kao i  akademskog glumca Elmira Krivalića u današnjem  programu  obiilježavanja jednog od najznačajnijih datuma za općinu Živinice ali i za državu Bosnu i Hercegovinu.

HEROJ OSLOBODILAČKOG RATA

Nesib Malkić rođen je u Gornjim Dubravama (Živinice) 05. jula 1961. godine. Bio je aktivno vojno lice. Poginuo je na dužnosti komandanta 210. brdske brigade prilikom izviđanja u rejonu Crne Rijeke kod Olova 25. oktobra 1993. godine. Brigada kojom je komandovao, nakon njegove pogibije dobila je naziv “210. viteška brigada Nesib Malkić”.

Bio je nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan od 1993. Posthumno je odlikovan Ordenom heroja oslobodilačkog rata 1994. godine.

NAPUŠTANJE JNA

Živinice su bile jedna od prvih općina u Bosni i Hercegovini čiji su građani krajem 1991. godine masovnim protestima iskazali otvoreno nezadovoljstvo prema JNA zbog njihovog odnosa prema građanima i blagonaklonosti agresivnoj politici Karadžićeve Srpske demokratske stranke  – a i njenih paravojnih formacija. Prilikom jednog protesta verbalno su napali pripadnike JNA uzvikujući: “Nije ovo Srbija!”

Prema kazivanju Nesibovog zemljaka i prijatelja iz vremena službe u JNA, a kasnije i saborca Salkana Butkovića, Nesib Malkić bio je čovjek koji je imao izrazit patriotski naboj u sebi.

“Period 1991–1992. godine bio je veoma buran za sve nas koji smo bili u situaciji da moramo odlučiti da li da napustimo JNA  – koja je do tog vremena slovila kao vrlo jaka i organizirana armija. U toj situaciji prelamanja Nesib Malkić pokazao je odlučnost i ispred svega stavio svoj narod.” (Salkan BUTKOVIĆ, major ARBiH)

“Napustili smo sve privilegije. Sve što su nam nudili, bacili smo pod noge. Shvatili smo svoju obavezu da branimo svoj narod i svoju državu.”   (Enes GURDA, oficir ARBiH)

Prilikom pomjeranja snaga JNA početkom 1991. godine, Nesib Malkić sa svojim privatnim autom napušta kolonu vozila Jugoslovenske armije i stavlja se na raspolaganje općinskom štabu Teritorijalne odbrane Kladanj. Raspoređen je na dužnost komandira čete TO Živinice, a ubrzo postaje i načelnik Općinskog štaba TO Živinice. Dolazak Nesiba Malkića značio je veliko moralno ohrabrenje za nenaoružane pripadnike malobrojnih patriotskih snaga koje su se spremale da, bez obzira na sve, pruže odlučan otpor okupaciji Bosne i Hercegovine.

BORBENA DJELOVANJA BRIGADE

Odbranom Tuzle, Kalesije, Kladnja, Banovića, Lukavca, Gračanice, Srebrenika, Gradačca i Živinica uvezana je relativno prostrana slobodna teritorija u ovom dijelu zemlje. Ipak, 210. brigada Armije RBiH, koju je ustrojio Nesib Malkić tokom rata nikada nije mirovala. Jedan ili dva bataljona ove brigade uvijek su bili na zadatku.

“Ponajmanje smo branili državu na svojoj općini; 75 % naših zadataka bilo je na prostoru drugih općina. Bili smo na svim ratištima u zoni i na mnogim van zone 2. korpusa. Nema na kojem nas ratištu nije bilo…”  (Husein JUSIĆ, saborac i nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan)

Tokom borbi na području Brčkog jednom prilikom, prema kazivanju oficira iz Malkićeve komande, general Sefer Halilović, prvi načelnik Generalštaba Armije RBiH, pisao je sa suzama u očima: “… Ne mogu vam narediti, znam da činite sve, ali učinite šta je još moguće…” (Nusret ČERKEZOVIĆ, oficir ARBiH)

Načelnik Generalštaba Armije Republike BiH general Rasim Delić u jednom svom govoru u Krajini rekao je da je 210. brigada najbolja brigada za ofanzivne i defanzivne zadatke.

ČOVJEK S NEVJEROVATNOM ENERGIJOM

“U tom ratnom periodu nije bilo struje. Dugo je noću radio. Svi mi ukućani, nekad i rahmetli majka držali smo zapaljenu trijesku nad njegovom kartom. Neprestano je bio posvećen planiranju vojnih djelovanja. Još nas dvojica braće bili smo u njegovoj brigadi. Nismo imali nikakvih povlastica. Čak nas je i preskakao, kad bi dijelio cigare i slično, da ne bi drugi borci zamjerili.” (Fadil MALKIĆ, brat)

“Analizu djelovanja brigade vršio je sa svim borcima i komandantima. Od pripreme zadatka do završetka. Nikada nijednom borcu nije uskratio odgovor.

Možete misliti bataljon od 40 do 500 prisutnih ljudi, a on nikada nije ostao dužan odgovor niti jednom vojniku. Ostajao je s ljudima dok je bilo pitanja, dok je bilo nejasnih stvari… Bio je uzor u predstavljanju i vođenju ljudi.” (Nusret ČERKEZOVIĆ, oficir ARBiH)

“Sa svojim vojnicima pričao je s potpunim poštivanjem i uvažavanjem. S ciljem zaštite života svojih vojnika uvijek je vršio temeljite pripreme i izviđanja ratišta.” (Zahir MUŠIĆ, major ARBiH i nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan)

“Nijedan borac njegove brigade nije došao tamo gdje već nije bio njihov komandant. Izviđanje terena vršio je s komandantima bataljona. Nakon toga bi komandanti bataljona na terenu vršili pripremu s komandirima četa da se za svakog vojnika odredi mjesto i da svaki vojnik zna svoj zadatak prije početka akcije.” (Nusret ČERKEZOVIĆ, oficir ARBiH)

“Kad bi neko pao u neku malodušnost, on je bio taj koji je rekao: ‘Hej, polako napravit ćemo mi nešto što će vrijediti, što neće biti lako pregaziti…’” (Salkan BUTKOVIĆ, major ARBiH)

(MiruhBosne/tv živinice/heroji.ba)