Za razliku od država u kojima se stanovništvo žustro bori za bolja prava, te na svaku naznaku pada životnog standarda reaguje izlaskom na ulice, građanski bunt kod nas uglavnom je virtuelne prirode.
Iskazivanje nezadovoljstva na društvenim mrežama postaje sve dominantnije, a rijetki protesti na ulicama, čak i kada su bivali masovni i višednevni, gotovo da nisu dali efekta. Gdje je nestao građanski bunt?
“Jedna od najvažnijih poruka je čuvanje našeg zdravlja pod svaku cijenu. Samo želim što više da pruvčem pažnju da ih obavjestim koliko je opasno i da postanu svjesni opasnosti i da postanu svjesni da ima rješenja”, kaže nam Milica.
I dok Milica hrabro izražava nezadovoljstvo, svojim gestom pokazuje da je izuzetak koji potvrđuje pravilo. Njenu borbu svi pozdravljaju, ali niko joj se ne pridružuje.
Već nedjelju dana Milica Mićić svakoga dana protestuje u centru Bijeljine. Ova petnaestogodišnja djevojčica sa transparentom u rukama sama je izašla na ulicu zbog velike zagađenosti vazduha u svom gradu.
“Ono što je bitno za početak je da ljude osvijestimo, generalno sam mišljenja da sve svjetske dane koje obilježavamo trebamo ukinuti ako ćemo ih samo tim danima pominjati”, stava je aktivistkinja Helena Stojić.
Da razloga za bunt ima, ali da bunta nema, slažu se i sami građani.
Pokretači promjena i oni koje nosioci javnih funkcija vole nazvati “budućnost društva”, mladi, kažu da postoji nekoliko razloga što se sve manje mladih odlučuje na građanski bunt.
Građanski bunt u našoj zemlji polako postaje sve tiši, a reakcije i nezadovoljstvo građana na sve prisutnije probleme jedino se mogu vidjeti na društvenim mrežama. Put ka rješenju svih problema vide samo u odlasku iz zemlje.
Opširnije u prilogu BHRT:
