Emir Medanhodžić: Svijest o državi je kroz kulturnu baštinu

Emir Medanhodžić: Svijest o državi je kroz kulturnu baštinu

Fondacija “Čuvari baštine – Bassania” osnovana je s ciljem razvijanja svijesti o značaju kulturne baštine, ali i da bi radili na sprečavanju uništenja, oštećenja ili otuđenja kulturnih dobara, te na evidentiranju, istraživanju i valorizaciji kulturne baštine, kao i na edukaciji i promociji kulturne baštine u zemlji i inozemstvu. Cilj Fondacije je i rad na valorizaciji kulturne baštine u cilju ekonomskog lokalnog razvoja i turizma. Fondaciju čine entuzijasti koji sarađuju sa istoričarima, arheolozima.

Predsjednik Upravnog odbora Fondacije “Čuvari baštine – Bassania” Emir Medanhodžić koji već 20 godina obilazi nekropole Bosne i Hercegovine i regije, te na taj način daje izuzetan doprinos očuvanju kulturne baštine BiH, bio je gost Radija Federacije te govorio o radu Fondacije.

Zaista je veliki Vaš doprinos, kao i Vaših saradnika, u otkrivanju velikog broja nepoznatih nekropola, stećaka i starih gradova u oko 20 općina?

„Jedna od naših aktivnosti je otkrivanje novih lokacija, posebno nekropola stećaka i ilirskih gradina, jer oni su dosta zapušteni i zarasli i nalaze se na nepristupačnim mjestima. Ljudi koji su 60-ih i 70-ih godina evidentirali i markirali te nekropole nisu imali kao mi ni dronove ni GPS, kao ni mobilne telefone. Nama je mnogo lakše da dođemo do tih lokacija nego prvim istraživačima kao što su gospodi Bešlagiću, Vegi,  Pavi Anđeliću itd. Tako da mi svake godine otkrijemo 10 – 20 novih lokacija koje nisu evidentirane u našem arheološkom leksikonu BiH koji je izdat 1988. godine. Naša je procjena da je evidentirano trenutno negdje oko 70.000 stećaka, koliko otkrivamo novih da ih ima najmanje 100.000 u preko 3.500 nekropola. Također, ilirski gradovi su zapušteni i zaboravljeni. Obično se nalaze na vrhovima brda, tako da i njih pokušavamo mapirati i locirati, istražiti koliko je to moguće. Ali, naš prvenstveni cilj je da probudimo svijest o značaju te naše veličanstvene kulturne baštine i da obični ljudi i institucije rade na njenoj zaštiti.“

Kulturna baština jedino je što ostaje iza nas. U kolikoj mjeri smo toga svjesni?

„Nažalost, nismo svjesni. Mi smo svake subote i nedjelje na terenu i obilazimo i vidimo u kakvom su katastrofalnom stanju naši spomenici. Da se ruše, lome, ugrađuju u štale i kuće, taponiraju za izgradnju puteva. Praktično, naš bosanski prkos i inat je nas natjerao da osnujemo ovu fondaciju i da na jedan organizovani način nešto uradimo jer vidimo da institucije nisu nešto zainteresovane. Mi upozoravamo kad nešto pronađemo, mi alarmiramo institucije, a onda i širu javnost. Mi smo prvi alarmirali javnost da je Čajničko jevanđelje izneseno iz Čajniča u Srbiju. Kad pronađemo lokaciju koja je ugrožena, mi zovemo i pišemo zavodima. Međutim, nema reakcije. Oni se obično žale da nemaju novaca i to je jedan težak birokratski put. Evo, uzet ću primjer, prije tri godine u Donjem Vakufu, ispred pravoslavne crkve, lokalni pop je cijelu nekropolu stećaka skotrljao niz brdo i stavio ih pored puta. I, sad mi tri godine molimo da se nešto uradi i da se vrati ta nekropola. Zvali smo direktora Zavoda u Bugojnu i on kaže da nema para i da je to sve komplikovano. Uvijek je lahko naći izgovor da ništa ne radite. Lakše je sjediti u toplim kancelarijama nego ići na teren, ili evo primjer iz Kantona Sarajevo, konkretno Trnovo prema Sinanovićima, pravili su vodovod i cijelu su nekropolu sručili u rijeku Rakitnicu. Obavijestili smo Kantonalni zavod za zaštitu nacionalnih spomenika i oni su izašli s komisijom i samo konstatirali zatečeno stanje, uslikali i na tome se završilo. I to tako ide u krug. Znači, sistem apsolutno ne funkcioniše, svi peru ruke i prebacuju na druge. Jednostavno mi smo shvatili da dok se ne promijeni svijest kod institucija i kod običnih ljudi ne može se tu ništa značajnije napraviti.“

Često ističete da je cijela istorija, istorija Bosne i Hercegovine na neki način sakrivena?

„Evo, izlazi knjiga koju smo napisali Suvad Haznadarević i ja, i koja se zove „Od Batona do Kulina“. Znači tih jedno 1.200 godina takozvane tamne historije koja uopšte nije istraživana, nego je skrivena da se ne zna. Mi smo svi u školama učili ono od Kulina bana, međutim, također i prije Kulina bana se mnogo toga dešavalo. Bosna je puno starija od Kulina bana i mi smo u toj knjizi rasvijetlili taj period, te, evo, da i mi damo svoj doprinos kroz promociju knjige Danu državnosti BiH.“

Polovina arheoloških lokacija u Bosni i Hercegovini nije evidentirana? Zbog čega smo dovedeni u takvu situaciju?

„Zbog slabosti arheološke struke. Ne postoji udruženje arheologa kantona, federacije Bosne i Hercegovine… Znači, oni su svako za sebe. Mnogi su izašli iz struke jer vide da nema tu posla. Još je tu ova naša podjela na entitete, pa arheolog iz Federacije ne može da kopa u Republici Srpskoj i obrnuto. Tako da vlada jedna haotična situacija, a oni kao da nemaju iznutra nekih snaga da se organizuju i da na organizovaninačin strateški djeluju i definišu koje su najvažnije lokacije, nego nam stranci govore šta trebamo raditi.“ 

Primjetan je Vaš rad na terenu. Kakve su reakcije lokalnog stanovništva?

„Reakcije su dobre. Bez lokalnih ljudi ne može se nešto ni pronaći. Evo, sad smo bili na Romaniji i tražili neki ilirski grad. Dok vam lokalni ljudi ne kažu nešto, jer mi smo iz Sarajeva i nepoznat nam je teren, ništa se i ne desi. Penjemo se kroz šumu, ima medvjeda, ali mi smo uspjeli da ga pronađemo uz njihovu podršku. Ljudi su oduševljeni, spremni da podrže. Sjećaju se kad su bili mladi, pa kažu tu imaš nekropolu, da li si posjetio ovo. To je naš veliki izvor informacija. Međutim, desi se da nekad traže dnevnicu za čišćenje nekroplola, što je meni čudno. U svom selu čistiš svoju baštinu, čuvaš je i sad to neko treba da plati, ali, eto, ni to nije problem. Nekad ne možeš da nađeš ni ljude koji bi htjeli to da urade. Stalno radimo i na svijesti ljudi, jer ljudi ne znaju šta je to. Nedavno smo bili u Borču, gornji tok Neretve. Čovjek je napravio kao neku cisternu za vodu i ugradio je usred ilirskog tumula. Ilirski tumul je grob. Kada mi njemu kažemo da to nije lijepo, da je to od prije 2.000 godina ilirski grob.. on kaže, ja to stvarno nisam znao, ja ću to pomjeriti. Također, vidjeli smo da su ljudi očistili selo Isoderi kod Pridvorice. Često nas iznenadi ta svijest ljudi da sami očiste. Ali, ima i obrnutih slučajeva da se probijamo kroz draču i šiblje. Ne možeš da pronađeš nekropolu i treba ti pola sata da je uočiš koliko je to zapušteno.“ 

Zanimaju me reakcije nadležnih u konkretnim slučajevima kada ste pronalazili nekropole. Da li su te reakcije bile adekvatne?

„Bio sam prvo u Komisiji za zaštitu spomenika BiH i oni kažu,  Emire ovo je odlično što ti radiš, ali mi nemamo para za takve aktivnosti. I znate kako to ide, čekaš po godinu dana da se sredstva odobre. Mi smo operativni, od subote do subote, od nedjelje do nedjelje, radimo, čistimo, hodamo i imamo dovoljno sredstava da odemo i provedemo cijeli dan na terenu. Kao što rekoh, mi smo dosta operativni i brzi, te pokušavamo da to naše iskustvo pretočimo u knjige. Znači, u knjizi „Od Batona do Kulina“ pričamo o Crkvi bosanskoj, o njenim korijenima. Govorimo o stvarima kojim se nije bavila naša akademska zajednica. Samo podatak da za 70 godina Bosne i Hercegovine i njene historije niko nije obradio taj period od Batona do Kulina, jer nije lahko pisati kad nemaš puno pisanih izvora, ali dosta se toga može na terenu. Kad spojite geografiju i historiju i popnete se na ilirsku gradinu, bolje razumijete Ilire nego kad čitate strane i prevedene knjige o tome ko su bili Iliri. Treba ovo približiti ljudima da shvate. Ljudi se interesuju, ljudi ništa ne znaju o tome, ali kad čuju bude im drago, budu ponosni da su na mezarju nekog velikana ili da su blizu neke nekropole koja je važna. Niko nije napisao na većini lokacija ko je to, ko je tu sahranjen. To su sve neka nagađanja. Ono malo natpisa što ima na stećcima je praktično jedini izvor. Može se puno saznati i iz predanja ljudi. Evo, zadnji primjer, jedan veliki nišan 4,80 visok i zove ga narod Ali-beg, i sada se postavlja pitanje, ko je on? Mi smo shvatili da je to bila zemlja Pavlovića, kasnije Isa-beg Isakovića, osnivača Sarajeva i sin od Isa-bega je Ali-beg Isaković. Mi smo povezali neke stvari i po obliku tog nišana, jer oni su svi bili kaderijskog derviškog reda.“

Citirat ću dio iz jednog Vašeg intervjua: “Nama je sve odneseno, mi više nemamo nijedan srednjovjekovni spomenik, a imali smo na desetine dokumenata koji su temelji naše države – od Miroslavovog jevanđelja do Povelje Kulina bana više ništa nije u Bosni.“

„Time sam sve rekao. Pogledajte ovaj zadnji rat od Vijećnice gdje je izgorio ogroman fundus knjiga. Samo dolaze, odnose i raznose. Te institucije koje se bave zaštitom i konverzacijom ne funkcionišu. Zašto ne tražimo nazad? Zar Ministarstvo civilnih poslova ne može da se obrati da nam se vrati naše Kulturno historijsko blago? Znam da to nije lahko, ne vraćaju ni Francuzi iz Luvra u Egipat. To je ta borba gdje se država treba uključiti. To je svijest. Protivnik sam svečanih akademija povodom Dana državnosti, koncerata i malo govora. I sljedeći dan, sve se zaboravilo. Ja sam prije za to da se svaki dan očisti po jedna nekropola, obilježi jedan ilirski grad. Neka se radi na vraćanju povelja. Treba se svaki dan boriti za našu baštinu i našu državnost. Svijest o državi je kroz kulturnu baštinu. Nije kroz ništa drugo. Zastava, grb i himna, to se podrazumijeva, ali baština je naš identitet. Ako nemaš baštine, ništa nemaš. A to je ustvari cilj neprijatelja Bosne. Da nas razbaštine, jer kad nemaš baštine, nemaš ni identitet i to je politički veoma jasna poruka.“

Danas je Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Imate li neku poruku za ljude koji nas u ovom momentu slušaju?

„Ovo je naša zajednička zemlja i to je naše zajedničko blago. Zna se da su nacije postale tek u 19. vijeku. Čuvajmo našu baštinu. Ne rušimo je, pokažimo je svijetu. Moja velika želja i ideja je da cijelom svijetu pokažemo tu našu baštinu, jer imamo čime da se ponosimo. Ovo da Nijemci ili Francuzi imaju, kao što mi imamo, oni bi od toga napravili multimilijarderski biznis. Svima želim da čestitam Dan državnosti i sve vas molim da vodite računa o našoj kulturnoj baštini. Čuvajte je i promovišite je.“

Previous Katarska privredna komora razmatra jačanje komercijalne saradnje sa Bosnom i Hercegovinom
Next Završena restauracija Gazi Ferhad-begove džamije u Tešnju, podignute sredinom 16. vijeka

You might also like

BAŠTINA

NEKE NAPOMENE O BOSANSKOM JEZIKU

  Za one koji uporno negiraju postojanje bosanskog jeziku treba da znaju da postoji ogromna arhivska građa kako u našim tako i stranim arhivima koja od ranog srednjeg vijeka spominje

BAŠTINA

Muzej slomljenog srca

U samom srcu Sarajeva okovana je ova ljepota! Svjetski važna kulturna i povijesna institucija postala je žrtvom međuentiteskih prepucavanja i primitivnih ubjeđivanja da Bosna i Hercegovina ne postoji. Ti neki

BAŠTINA

Mudželiti

Odmah uz Gazi Husrev-begovu džamiju na Baščaršiji nalaze se ulice Mudželiti i Mali mudželiti. U ovim ulicama su kroz osmanski period radili majstori mudželiti. Mudželiti su knjigovesci i bili su