Ko i zašto želi promijeniti ime jednog od najstarijih bosanskih gradova!?

Predsjednik bosanskog entiteta RS Milorad Dodik rekao je u nedjelju da je u Srebrenici pokrenuta ideja o promjeni njenog naziva i ako Skupština općine donese odluku da ga mijenja, RS će donijeti zakon i proglasiti ga važećim. Dodik je istakao i da je ljudima koji tamo žive “dosta etiketa koje se vezuju za taj toponim”.

“Smatram da ljudi imaju pravo da se izjasne o tome. Po proceduri koja je određena zakonom, ako Skupština općine Srebrenica donese odluku da se promijeni to ime u neko drugo, onda će Republika srpska donijeti zakon i proglasiti ga važećim. Nemam ja tu što napraviti, bez obzira svidjelo li se to Bošnjacima”, naveo je Dodik.

Dodik je za TV “Prva” rekao da će to, sudeći po reakcijama Bošnjaka, sada sigurno biti top tema i naveo da je dugo nastojanje da se prefiks “bosanski” stavi u što više naziva, uključujući i Aleksandrovac u kom on živi. “I kada smo prije desetak godina ukinuli te prefikse, to je bila ludnica. Oni stalno zloupotrebljavaju taj prefiks”, objasnio je Dodik.

Dodik je rekao da Srbe boli to što su srpske općine Drvar, Grahovo, Glamoč i Petrovac ostali u Federaciji BiH, ali da će RS poštovati granice i neće ih prelaziti ni u političkom, ni u jednom drugom smislu, te dodao da granica na Drini postoji samo kao administrativna.

-Negatorima genocida očito ne nedostaje fašističkih ideja čak i da mijenjaju imena mjesta gdje su izvršili teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava, nakon što su promjenili imena ulica, škola, gradova i proglasili nacionalnim interesom negiranje svega što ima prefiks bosanski, uključujući i bosanski jezik – istaknuto je ranije u saopćenju Udruženje žrtava i svjedoka genocida i Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa.

Srebrenica je jedan od najstarijih gradova u Bosni.

U ovaj bosanski grad svojevremeno su migrirali Nijemci, Dubrovčani i drugi, a Srebrenica je imala ogroman izvoz srebra!

‘Na toliko bogatstvo Bosne bacila je oko i onovremena Srbija. Kad su Srbi 1411. godine upali u Srebrenicu prvo su je opljačkali, a onda spalili’, ističe prof. Enver Imamović.

‘Tragičan grad lijepog imena, koje duguje plemenitom metalu skrivenom duboko u njegovim njedrima, ima, upravo zbog srebra, prošlost koja zaslužuje da se upozna’, napisaće historičarka Olga Zirojević.

-Do kraja 14. vijeka Srebrenica je postala najvažniji rudnik i najznačajnije gradsko naselje Bosanske države!

-Odavde je tekao ogroman izvoz srebra!

U vremenu kada se Srebrenica nalazila na vrhuncu svoga razvoja, prozvodnja srebra je bila tolika da, kako piše O. Zirojević – ‘nije mogla biti manja od šest tona srebra godišnje’!

-U prvoj polovini XV vijeka imala je oko sedamdeset zlatara, 170 krojača…

-Poslije rudarstva i trgovine zanatstvo je u privrednom životu Srebrenice zauzimalo vrlo važno mjesto. Postojao je čak i lokalni način ukrašavanja odjeće (modum de Srebernica), što bi, također, svjedočilo o razvijenijoj gradskoj sredini.

-U Srebrenicu su dolazili trgovci sa svih strana, doseljavali se Nijemci (Sasi) i Dubrovčani, koji su imali i stalnog konzula.

-Grad su posjećivali i razni umjetnici.

-U svojoj svečanoj povelji (iz 1378) kralj Tvrtko I je olakšao trgovinsku razmjenu između Bosne i Dubrovnika i time što je izjednačio valutnu stopu svoga novca sa dubrovačkim.

-Srebrenica je imala kovnicu novca!

-Via di merchado (Trgovačka ulica) koja je vodila na gradski trg – jedina je kod nas u srednjem vijeku sa nazivom poznata ulica!

-Grad (civitas), zapisaće Dubrovčani, ima od najranijeg vremena svoj pisani rudarski zakon (koji će kasnije preuzeti i Turci) i, od 15. vijeka, svoj gradski statut i pečat.

-Srebrenica je, najzad, i jedino poznato bosansko naselje u kojem je bila provedena neka vrsta kanalizacije. Tačnije, pominju se odvodni kanali pokriveni pločama, rješenje koje je tada bilo uobičajeno u primorskim i italijanskim gradovima.