Kraske: Zaista je problematična činjenica da države članice EU, poput Mađarske i Hrvatske, trenutno igraju otrovnu ulogu na Balkanu

Pogrešna zapadnjačka politika udovoljavanja u Bosni i Hercegovini je napravila dugoročnu štetu, ističe njemačka analitičarka Marion Kraske.

U interesu Evrope je da brani koncept multietničkih društva, ali to ne znači da na sjeveru Kosova treba stvoriti drugu Republiku Srpsku, u obliku zajednice srpskih općina, što bi Beograd iskoristio kako bi stvorio nove oblike destabilizacije, jednake onima koje trenutno provodi u Bosni i Hercegovini, kaže njemačka analitičarka Marion Kraske.

Ova politologinja, publicista i bivša čelnica Fondacije Heinrich Böll u Sarajevu, za Al Jazeeru govori kako pregovarači Evropske unije, Španac Josep Borrell i Slovak Miroslav Lajčak, ne rade dobar posao na Balkanu, te postavlja pitanje: zašto EU postavlja pregovarače iz država koje ne priznaju Kosovo?

• Kako komentirate posljednja dešavanja na Kosovu?

– Jasno treba reći: ovo (napad na policiju u selu Banjska) je bio teroristički čin, očito orkestriran u Beogradu. Ovo je kulminacija politike kojoj smo svjedočili nekoliko puta posljednjih mjeseci: otimanje kosovskih policajaca, napadi na pripadnike KFOR-a… Sva ova dešavanja za cilj imaju destabilizaciju Kosova i cijele regije Zapadnog Balkana, što bi dovelo do novih oružanih sukoba.

Razlog koji je iza ove agende destabilizacije je lako definirati: Srbija negira nezavisnost Kosova, odbija priznati državnost Kosova. Ovo je glavni uzrok svih remetilačkih manevara i provokacija.

No, ovo je samo jedna strana priče. Druga je da Beograd, uz podršku Moskve, pokušava otvoriti drugi front destabilizacije. Stoga, mi ne govorimo samo o regionalnom konfliktu, već više o sukobu geostrateških proporcija.

Dodatno, treba spomenuti destruktivnu ulogu međunarodne zajednice u ovom kontekstu: Pet članica Evropske unije (Španija, Slovačka, Grčka, Kipar i Rumunija) još uvijek nisu priznale kosovsku nezavisnost. To je neprihvatljivo jer takvim djelovanjem podržavaju stav Beograda i Rusije. Postoji hitna potreba ispravke EU politike u ovom slučaju, vršenjem više pritiska na spomenute države u prvom redu. Inače, EU je u opasnosti da izgubi svoj kredibilitet.

• Često se komentira da je međunarodna zajednica pogriješila jer je nastojala udovoljiti srbijanskom predsjedniku Vučiću umjesto da mu izrekne sankcije. Slažete li se s ovim stavom?

– Nastojanja da se udovolji predsjedniku Srbije Vučiću su očita i odnedavno imaju bizarne oblike. U vrijeme otmice kosovskih policajaca i nasilja nad vojnicima KFOR-a, zapadnjački pregovarači – iz SAD-a i EU – hvalili su Vučića kao dobrog partnera. Sa druge strane, Kosovu su izrečene sankcije što je dovelo do toga da dijalog Srbije i Kosova bude pretvoren u farsu.

Čini se kako je EU izgubio kompas. Jedno je sigurna: oba EU pregovarača, Lajčak i Borrell, ne rade dobar posao i jedva da se zalažu za evropske vrijednosti. Generalno, jako je upitno zašto EU postavlja pregovarače iz država koje ne priznaju Kosovo. To dovodi do sukoba interesa koji ne bi smio biti dozvoljen i čim prije treba opozvati oba pregovarača.

Također vrijedi istaći kako je Vučić imao važnu ulogu u vrijeme režima Slobodana Miloševića i nikada se nije distancirao od počinjenih zločina. Vučić zapravo nastavlja politiku mržnje i rasizma. Njegovi napad, poput posljednjeg na kosovskog premijera (Albina) Kurtija, su šokantni. Konceptom ‘srpski svet’, Vučić nastavlja sa provođenjem Miloševićevog projekta ‘velike Srbije’, samo pod drugim imenom. Na ovaj način, on prijeti postratnom poretku Zapadnog Balkana.

U tom svjetlu, groteskno je kako se prema predsjedniku Srbije odnosi u rukavicama, dok se čelniku kosovske Vlade prijeti. Ovdje je prisutan nedostatak balansa i kredibilnog djelovanja i zato SAD i EU trebaju odmah obustaviti svoju propalu politiku udovoljavanja kako bi spriječili dalje nasilne ispade.

• Kada se sve navedeno uzme u obzir, koji razvoj situacije predviđate i smatrate li da međunarodna zajednica treba djelovati jače i direktnije?

– Zajednica koju spominjete je posljednjih mjeseci sama dala doprinos pogoršanju sigurnosne situacije na Balkanu pogrešnim odlukama i pokazali su sve svoje slabosti. Sada imamo ubijenog policajca na Kosovu za oplakivati, a krv je ponovo potekla Balkanom. Zapad treba iskoristiti ovo nasilje kao poziv na buđenje i radikalno promijeniti svoju politiku.

Umjesto slijepe politike udovoljavanja palikućama koji nastavljaju promovirati etnonacionalizam i rasizam, prijeka je potreba za novom strateškom orijentacijom. Potrebna je jaka politika suzbijanja kako bi se spriječio novi rat, riječ je o sprečavanju daljih nasilnih incidenata. Principi teritorijalnog integriteta i suvereniteta se moraju braniti, isto kao što se to dešava sad u Ukrajini.

Dodatno, u interesu Evrope prije svega je da brani koncept multietničkih društva. No, to ne znači da trebamo stvoriti drugu Republiku Srpsku na Kosovu – u obliku zajednice srpskih općina – što bi Beograd bez sumnje zloupotrijebio kako bi stvorio nove oblike destabilizacije, jednake onima koje provodi u Bosni i Hercegovini.

• Spominjete Bosnu i Hercegovinu. Kako vidite stanje u ovoj državi? Da li će nacionalistička i separatistička retorika biti nagrađena ili kažnjena?

– Nažalost, pogrešna zapadnjačka politika udovoljavanja u Bosni i Hercegovini je nedavno napravila dugoročnu štetu. I ovdje je administracija (američkog predsjednika Josepha) Bidena nastojala zadovoljiti nacionalističku glad ne samo Beograda, već i Zagreba. To je etnocentričan pristup koji se samo može tretirati kao greška jer sprečava važne korake ka demokratizaciji, denacionalizaciji i europeizaciji.

To je u kontekstu da je visoki predstavnik Christian Schmidt napravio svoje neliberalne intervencije. Schmidt je postavljen na poziciju bez ikakve detaljne regionalne ekspertize i bez dokazanog poznavanja složene situacije, te je to jedino objašnjenje za njegove sumnjive istupe i očito bliske odnose sa predstavnicima HDZ-a.

U ovom kontekstu, Schmidt djeluje kao instrument politike udovoljavanja koju forsira Washington, koju podržava Brisel jer nema vlastitu strategiju, kao i države poput Njemačke. Sve u svemu, ovdje je vidljiv historijski zaborav što dovodi do nove radikalizacije: apetiti Srbije i Hrvatske rastu umjesto da nestaju. Svjedočimo povratku planova iz 1990-ih kada su Slobodan Milošević i Franjo Tuđman u Karađorđevu 1991. dogovorili podjelu Bosne i Hercegovine. Nakon toga su se desili užasni zločini koje je procesuirao Međunarodni tribunal za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji u Hagu.

Od tada imamo dvije veoma važne presude: jedna je šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata iz samoproglašene Herceg-Bosne zbog uloge u zajedničkom zločinačkom poduhvatu, a druga je bivšim šefovima srbijanskih obavještajaca Stanišiću i Simatoviću. Ispravno je višegodišnji tužitelj Tribunala Serge Brammerz istakao kako presude dokazuju da nije bilo unutrašnjeg (građanskog) rata u Bosni, već međunarodnog oružanog sukoba u kojem su učestvovale susjedne države.

Jačanjem onih istih struktura koje obnavljaju otrovni i rasistički etnonacionalizam ovih ratnih planova, zapadnjački pregovarači su nedavno napravili historijsku grešku sa užasnim posljedicama. Iznad svega, ojačavanje etnonacionalista dovelo je do radikalnog usložavanja sigurnosne situacije u Bosni i Hercegovini. Prisjetimo se samo nedavnih incidenata kada je [entitet] Republika Srpska blokirala međuentitetsku liniju ili kada je visoki predstavnik otkazao susret u Banjoj Luci.

Govorimo o eroziji ukupne sigurnosne situacije – za koju je dijelom kriva međunarodna zajednica – na štetu državnosti Bosne i Hercegovine. Ako se ova politika ne ispravi u budućnosti, izgledni su ozbiljni napadi na bh. državnost.

• Kako komentirate sponu Milorad Dodik – Aleksandar Vučić – Zoran Milanović – Viktor Orban? Da li EU treba više uraditi protiv onih koji su dio Unije, ali podržavaju kreatore problema na Balkanu?

– Zaista je problematična činjenica da države članice EU, poput Mađarske i Hrvatske, trenutno igraju otrovnu ulogu na Balkanu. Mađarski premijer Orban ne krije svoju podršku secesionisti i negatoru genocida Dodiku i čak ga finansijski podržava. Također, vladajuća hrvatska stranka podržava sestrinsku nacionalističku stranku HDZ BiH čiji sumnjivi članovi slave i forsiraju zločinački ratni projekt ‘Herceg-Bosne’.

Brisel mora jasno istaći ove remetilačke akcije i zaustaviti ih. Članicama EU se ne smije dozvoliti da stave svoje nacionalističke stavove iznad općeg interesa EU i da rade na raspadu država Zapadnog Balkana jer to ugrožava sigurnost cijele Evrope. Imajući ovo u vidu, suočavamo se sa problemima sigurnosne politike koje EU mora odmah rješavati, kao i NATO u prvom redu.

Osovina, koja se pruža iz Zagreba do Bosne i Hercegovine, pronalazi uporište u secesionističkim snagama HDZ-a BiH Dragana Čovića i SNSD-a Milorada Dodika, te se nastavlja dalje do Beograda i Moskve, predstavlja opasnost ne samo za balkansku regiju, već za cijelu Evropu. Neophodna je hitna reakcija, ali do sada nije bilo direktnog djelovanja niti strategije na suzbijanju ovih nacionalističkih ambicija na štetu države Bosne i Hercegovine.

• U posljednje vrijeme se često spominje mogućnost slanja njemačkih jedinica u Brčko kako bi se spriječile sve priče o secesiji Republike Srpske i stvaranja ‘velike Srbije’. Koji je Vaš stav o slanju njemačkih jedinica u Bosnu i Hercegovinu ili Balkan generalno?

– Njemačka svoje djelovanje na Balkanu mora čim prije ojačati. Sama njemačka historija sa teretom fašizma treba pokrenuti Berlin da jače djeluje kao korektiv protiv etnonacionalizma, rasizma, kao i antisemitizma, naročito u Bosni i Hercegovini. Neprihvatljivo je da Jevreji, Romi i drugi građani nemaju ista prava kao oni iz redova konstitutivnih naroda.

Ova neljudska diskriminacija mora biti zaustavljena i provođenje relevantnih presuda Evropskog suda za ljudska prava mora imati apsolutni prioritet. Nakon višegodišnjeg mirovanja, Njemačka sada treba igrati odlučujuću ulogu kako bi pridonijela provođenju evropskih zakona. Nažalost, izborne intervencije Christiana Schmidta, koje reflektiraju njegovo nerazumijevanje cijele situacije, ojačale su samu bit etnonacionalizma koji, prema presudama iz Strasbourga, treba biti minimaliziran.

Kako ne bi ugrozili mirovni proces, dobro bi bilo povećati vojno prisustvo jedinica EUFOR-a. I u tom polju bi bilo dobro da Njemačka napravi odlučujuće poteze, naročito u strateški važnom području Brčko distrikta. Secesionisti u Republici Srpskoj moraju znati da se ne može pregovarati o teritorijalnom integritetu i suverenitetu Bosne i Hercegovine.

• Na kraju, da li će Balkan postati dio EU 2030. i da li se na posljednju inicijativu može gledati kao na potez uključenja regije u Uniju prije nego dođe do većih problema?

– Budimo iskreni: trenutno je proces proširenja više mrtav nego živ. Ne vidim nikoga da trenutno ozbiljnije radi na integraciji Zapadnog Balkana. Umjesto toga, Brisel šalje sumnjive pregovarače koji – kao u slučaju izbornog zakona – jedva čekaju ojačati upravo one strukture koje su u Strasbourgu više puta kritizirane kao diskriminatorne i neujednačene sa EU zakonom.

Evropska unija se ovdje mora suočiti sa teškim pitanjima kredibilnosti. Izgleda kako su se razni predstavnici EU izgubili u etničkoj džungli.

Pogledajmo cijelu stvar sa kraja: šta se traži od države da uđe u EU? Odgovor je jako jednostavan: potrebni su evropski i međunarodno validni standardi. To prije svega znači provođenje osnovnih građanskih i ljudskih prava, te okončanje eksperimentiranja kojima se strukture nacionalističkih i korumpiranih klanova održavaju u životu na nepotrebno vještački način.