Moskva se boji Tatara koji će, prije ili kasnije, tražiti svoju državu

Politički analitičar Ruslan Ajsin za AJB govori o trenutnoj političkoj situaciji u Tatarstanu te najavama o mogućoj separaciji.

Dok se Moskva kupa u luksuzu na osnovu prirodnih i drugih bogatstava Ruske Federacije, brojni narodi jedva uspijevaju izboriti se sa siromaštvom iako upravo iz njihovih regija dolaze prirodni resursi na kojima počiva ruska ekonomija i moskovska raskoš.

To, u kombinaciji sa stalnim gušenjem nacionalnih, vjerskih i drugih prava, natjerat će mnoge nacije da razmišljaju o nezavisnim državama, među kojima je i Tatarstan, posljednje uporište političkog protivljenja Moskvi u granicama Rusije.

Tokom protekle sedmice, pojavile su se informacije kako je predsjednik Rusije Vladimir Putin dobio izvještaj državnog Vijeća sigurnosti u kojem se upozorava na neposredni kolaps države. Putinu je, navodno, izvještaj predstavio glavni sekretar Vijeća Nikolaj Patrušev i upozorio kako bi upravo Tatarstan mogao biti prvi koji bi napustio Federaciju.

U izvještaju se spominje i Tatarima susjedni i jako bliski Baškortostan, te Čečenija koja je već vodila dva rata za nezavisnost i nikada se nije pomirila sa činjenicom da je predvodi Kremljov čovjek Ramzan Kadirov. Patrušev i njegov stručnjaci navode kako je raspad Ruske Federacije moguć u slučaju duboke krize, a jedna takva se predviđa za drugu polovinu 2023. godine.

Republike kao izvor separatizma

Koliko su tačni ovi navodi i koliko ima realnosti u pričama Patruševa o tatarskom otcjepljenju, pitali smo političkog analitičara i novinara iz Kazanja (glavni grad Tatarstana) Ruslana Ajsina koji za Al Jazeeru kaže kako u Vijeću sigurnosti Ruske Federacije sjede ljudi koji su „odgojeni i odrasli u sovjetsko doba“.

„Oni su bivši uposlenici specijalnih službi i zbog toga razmišljaju kao obavještajni agenti. Sve vide kao zavjeru i prijetnju i drugi ih problemi ne interesiraju. Žive kao da je doba Hladnog rata. Za Putina, Patruševa, (direktora Federalne službe sigurnosti Aleksandra) Bortnikova i slične je glavni cilj oživljavanje sovjetskog carstva. No, oni ne razumiju kako se historija ne može vratitit unazad. Oni se bore protiv budućnosti, napretka, civilizacije“, govori Ajsin na početku razgovora za naš portal.

Ukazuje kako su za spomenute čelnike „nacionalne republike izvor separatizma“, te kako Putin i istomišljenici od žele Rusije napraviti unitarnu državu, „no to je nemoguće jer je ona složena država“.

„Više od 100 nacija ovdje živi, imate muslimane, kršćane, budiste, animiste… Imate različite geografske, klimatske i političke slike. No, oni ih ne žele vidjeti. Oni imaju kolonijalističko razmišljanje, sanjaju o carstvu, jednoj vjeri i jednoj naciji. Podsjetit ću vas kako je moto ‘Ein Volk, ein Reich, ein Führer’ (Jedan narod, Jedno Carstvo, Jedan vođa) bio slogan nacističke Njemačke tokom vladavine Adolfa Hitlera.“

Raniji sagovornici i predstavnici manjina koji žive u Ruskoj Federaciji sa kojima smo razgovarali, kao što su Marijci ili Čečeni, ukazuju kako se njihova prava krše, brišu… To potvrđuje i Ajsin.

„Prava naroda i vjerskih zajednica se krše. Zabrana školovanja na domorodačkom jeziku je uvedena u republikama, zabranjeno je graditi džamije. Moskva je vodila dva rata protiv Čečenije pod vodstvom (Borisa) Jelcina i Putina. U takvim uvjetima ljudi se osjećaju kao građani drugog reda. Moskva sama tjera republike da razmišljaju o secesiji iz Rusije. Danas je to nerealno, ali sutra se sve može promijeniti. Putin će otići i Rusija će se najvjerovatnije raspasti.“

Uplitanje u Ustav

Tokom prošle sedmice, Parlament Tatarstana povukao je neočekivan potez i usprotivio se volji zvanične Moskve. Iako je u prošlosti 13 republika u sklopu Ruske Federacije svoje čelnike tituliralo sa „predsjednik“ to je do danas ostalo samo u Tatarstanu.

Iako je Kremlj tražio da Kazanj to promijeni, pa da se umjesto ‘predsjednik’ čelnik Tatarstana naziva ‘reis’, republički Parlament je to u četvrtak odbio i sada se čeka odgovor zvanične Moskve.

„Tatarstan je posljednja ruska regija koja je pružila i pružala otpor na političkom terenu. Sada, na zahtjev Putina, iz Ustava Tatarstana se pokušavaju ukloniti posljednji simboli državnosti. Traži se ukidanje pozicije predsjednika Tatarstana, te da više nije moguće imati državljanstvo Tatarstana, kao ni nazivati republiku ‘suverenom državom’ kako je napisano u Ustavu“, objašnjava politički stručnjak iz Kazanja.

„Moskva se boji Kazanja, vjeruje kako Kazanj može postati centar separatizma. Prije ili kasnije, tatarska nacija će tražiti šansu za svoju državu. Trenutno je to teško, no podsjetit ću vas da niko 1990. nije vjerovao u kolaps SSSR-a. Niko nije 1917. mislio da će nestati Rusko Carstvo, ali svi su oni nestali sa političke mape svijeta.“

Na samo glasanje u Parlamentu ističe kako Moskva sigurno nije očekivala da će Parlament Tatarstana pružiti otpor i odbiti ispuniti njenu volju.

„Ovo je bio rijedak politički čin hrabrosti u mnogim proteklim godinama. Moskva će bez sumnje postići svoj cilj, no u politici je samo djelovanje jako važno kao demonstracija volje. Mislim kako će se Putin i pratnja pokušati osvetiti Kazanju, vjerovatno će povuči neke poteze prisile. No, sada je Moskva zauzeta ratom protiv Ukrajine, to je njena slabost jer nije dovoljno jaka za sve.“

Mogućnost raspada Rusije?

Brojni strani analitičari upozoravaju kako su ruska invazija na Ukrajinu, njen neuspjeh i sankcije koje je dobila zauzvrat iscrpile svu preostalu snagu Federacije, te kako su na otvoreno izašle nejednakosti građana – posebno kroz mobilizaciju kojoj su posebna meta bili pripadnici nacionalnih, etničkih i vjerskih manjina – te kako su sve jasniji znaci kolapsa teritorijalno najveće države svijeta.

„Kolaps Rusije je svakako moguć jer je država stvorena kolonijalnim osvajanjima. Mnoge nacije je Moskva na silu anektirala. Putin drži neke teritorije jer ih straši. Ljudi žele živjeti nezavisno, razvijati svoju kulturu, jezik, tradiciju, koristiti svoja prirodna bogatstva. Moskva sada jednostavno sve otima iz regija: naftu, plin, drvo, ugalj, ljude… Nema nikakve priče o federalnom ustrojstvu. U takvim uvjetima država sigurno propada jer se održava silom i nema pravog jedinstva“, govori naš sagovornik.

Postavlja se pitanje: Da li je moguć mirni raspad?

„Nažalost, ne vjerujem u to. Putin ili njegovi nasljednici to neće dozvoliti. Najvjerovatnije će povesti nove ratove, ali ovaj put unutar Rusije.“

Ajsin nastavlja kako je ruska invazija na Ukrajinu pokazala sve mane i probleme ove država, a i njene vojske.

„Putinov sistem je pokazao kako se čak ne može ni mobilizirati. Vojska mu se loše bori, nema opskrbe, oružje je zastarjelo, a generali su govorili kako će osvojiti Kijev za tri dana. Sada rat traje već deset mjeseci, nezadovoljstvo među narodom raste, ljudi ginu u velikom broju. Svi smo vidjeli kako ljudi ne žele ići u rat protiv Ukrajine, čak ni za velike novce. Stoga je Putin bio prinuđen proglasiti mobilizaciju. Stotine hiljada mladih ljudi je pobjeglo iz države i sve ovo stvara novo žarište nestabilnosti za Putinov sistem.“

Sagovornik Al Jazeere podsjeća na slična dešavanja na istom prostoru, samo prije više od 100 godina…

„Tokom Prvog svjetskog rata, ruska vojska i stanovništvo su bili umorni od rata i odbili su se boriti u Europi. To su Lenjin i Boljševici iskoristili, nagovorili vojnike da se vrate u domovinu i pobune se protiv cara Nikolaja II – i to se i desilo. Došlo je do revolucije i država je propala. Vjerujem kako se sličan scenarij može desiti 2023. ili 2024. godine.“

Velika tatarska nacija

Sam Tatarstan ima više od četiri miliona stanovnika (prema popisu iz 2021. godine) i površinu od 67.847 kvadratnih kilometara (Hrvatska ima površinu od 56.594, a BiH 51.129 kvadratnih kilometara, poređenja radi). Po broju stanovnika je, pored susjednog Baškorostana (4,1 milion), najmnogoljudnija autonomna republika u okviru Ruske Federacije.

Povijest odnosa Tatara i Moskve je vrlo burna sa mnogim ratnim epizodama. Raspadom Zlatne horde u 14. i 15. vijeku nastala je država Kazanjski kanat koja je obuhvatala daleko veću teritoriju nego Tatarstan danas. Rusi su Kazanj osvojili 1552. godine a Tatari su postali prvi muslimanski narod koji je živio u okviru jedne većinski pravoslavne zemlje. Od tada do danas odnosi između Tatara i Moskve su stalno na iskušenju.

Tokom 18. vijeka i vladavine carice Katarine, Tatari su prošli posebno loš period. Pad Romanovih i građanski rat u Rusiji donijeli su Tatarima kratku nezavisnost u okviru šire zajednice povoloških naroda. Tatarstan ima veliko bogatstvo u nafti, plinu i rudama i privredno je jedan od razvijenijih i bogatijih dijelova zemlje.

„Tatarska nacija je velika, više od osam miliona ljudi. Više od dva miliona Tatara živi samo u Tatarstanu, a Kazanj je duhovni i politički centar Tatara. Za velike nacije je prirodno da postoji nejedinstvo, no svi Tatari imaju zajedničku ideju o tome kako trebaju imati vlastitu državu. Vjerujem u tezu nastanka tatarske političke nacije. Nacija se ujedinjuje u vremenima kriza i katastrofa. Tako je bilo uvijek u historiji. Stoga, Tatari su sada više ujedinjeni nego prošle godine, iznad svih nas nadvija se velika prijetnja. Suočeni sa tom prijetnjom, sva neslaganja nestaju – barem ja tako gledam situaciju“, navodi Ajsin na upit koliko su prisutne podjele u samom tatarskom društvu.

Veliki broj Tatara živi i u susjednom, dosta većem, Baškortostanu koji se također spominje u pričama o separaciji. Koliko ove republike mogu same, bez Rusije?

„Tatari i Baškiri su povezani narodi, mi smo kao dva krila iste ptice, neodvojivi jedni od drugih. Naše republike su pune prirodnih resursa, imamo razvijenu industriju, mnoge kompanije i poslovni ljudi otvaraju tvornice i pogone u Tatarstanu. No, na primjer, Kazanj Moskvi daje 75 posto sakupljenih poreza – samo četvrtina nam ostaje i to nikako nije pošteno. Mi smo najbogatija regija, a Moskva nas pljačka kao bandit“, odgovara naš sagovornik i dodaje:

„Mi možemo preživjeri bez učešća Moskve, ona ništa sama ne proizvodi već sakuplja doprinose i pljačka državu. Pa, pogledajte samu Moskvu, kupa se u luksuzu dok ostale regije Rusije jedva dišu od siromaštva. Mi hranimo Moskvu. To rečeno, očito je da Tatarstan i Baškortostan imaju sve neophodne uvjete i resurse za nezavisni život i razvoj.“