Neka je rahmet duši Isnama Taljića našeg velikog književnika

“Ja sam iz Vlasenice i Srebrenica je dio moga zavičaja. Među dosad ukopanim Bošnjacima u Potočarima najviše je Vlaseničana. Odmah poslije rata bio sam suočen sa strahotom bošnjačkog samozaborava. Da, mislim da je to izraženije od zaborava koji nam drugi nameću, jer je i rat pokazao da se s Bošnjacima ništa ne može silom… Dakle, kao preživjelom književniku iz toga kraja Bosne, bila mi je obaveza i pred Bogom i pred ljudima da napišem roman o Srebrenici. Istovremeno, bio sam suočen i sa zasićenošću količinom tragedije u Bosni, tako da sam nastojao napisati takav roman koji neće odbijati, da se «mogne» čitati, ali i da napišem i ono što je bilo.” 

Zašto se o njegovim izuzetnim uspjesima u svijetu, pa i priznanjima u BiH, kod nas gotovo i ne zna, ili zašto, recimo, nije zastupljen u inače krajnje diskutabilnoj školskoj lektiri, gdje se našlo svega i svačega, pitao sam ga u januaru, 2008. povodom objavljivanja arapskog prijevoda “Romana o Srebrenici”.

“To je tako kako je i nije samo sa mnom. Možda je to, poslije onakvog rata, pitanje poremećenih vrijednosti u ovakvoj Bosni. Možda sam, kao muhadžir u vlastitoj domovin+i, izloženiji vjetrometini. Možda kao narod bolujemo od dječijih bolesti izrastanja u naciju, pa se sami Bošnjaci između sebe prešućuju (ukoliko se već ne mogu i negirati), tako da i tim komisijama odgovara trpanje u lektiru pisaca koji ne «ugrožavaju» ničije trenutno prigrabljene pozicije. Možda lokalnim puritancima smeta moje bošnjačko i islamsko usmjerenje… Ali, kao što nam treba biti jasno da Bošnjaci nemaju vremena za rasipanje, ja u Bosnu ubrajam i drugu polovinu od ukupnog broja preživjelih Bošnjaka, one koji sada žive širom svijeta i koji traže moje knjige i pozivaju me, naravno i čitaoce u Cazinu, Zenici, Sarajevu, Travniku, Tuzli, Gornjem Vakufu, Jablanici…, gdje se na predstavljanjima mojih knjiga okupi više stotina čitalaca, a niko ne napusti skup. A možda je bitnija ova promocija u svijetu. Moje knjige su u velikim bibliotekama širom svijeta, recenziraju ih izuzetni eksperti. Engleski i arapski su najveći svjetski jezici, predstavljaju uvjerljivo najveću čitalačku publiku. I turski je veliki jezik i veoma rasprostranjen. Čitanost je nepojmljivo visoka za naša mjerila, brzo se objavljuju nova izdanja. Meni je veoma značajno i prevođenje mojih knjiga na slovenski, jer nas već Slovenci, ti naši «drugi» susjedi u Evropi, gotovo uopće ne poznaju. Ili značaj toga što je “Roman o Srebrenici” uvršten u školsku lektiru u dalekoj okeanskoj Maleziji. Ja sam zahvalan Allahu, dž.š., pa onima koji su mi još pomogli. Per astra ad aspera! S vremenom se, ionako, o svemu svedu računice. Ako se svedu…” – kazao mi je ovo u januaru, 2008. godine, Isnam Taljić.

Isnam Taljić se dugo  bavio novinarstvom. U Osnovnoj školi u Vlasenici bio urednik đačkog lista, a prvi tekst u novinama, i to reportažu, objavio 1967. godine, u „Lovačkom listu“. Bio dopisnik „Oslobođenja“ od 1969. U Gimnaziji u Vlasenici pokrenuo i bio prvi glavni i odgovorni urednik novina „Birač“. Zatim urednik rubrike za studente u „Oslobođenju“ te urednik u sedmičniku „Naši dani“. Zatim radio kao profesionalni novinar sa statusom urednika u «Oslobođenju». Pokrenuo i bio prvi glavni i odgovorni urednik „Vlaseničkih novosti“. Kao urednik radio u «Ljiljanu» (u Ljubljani, Bihaću i Sarajevu) do ukidanja tog magazina. Član Društva pisaca Bosne i Hercegovine od 1985. godine. Zastupljen u više izbora i antologija bh. književnosti na bosanskom jeziku, u izborima i antologijama na hrvatskom, češkom i švedskom jeziku te u antologiji nove svjetske pripovijetke Kuala Lumpur International Literary Festivala, 2004., na engleskom, u konkurencji 113 kniževnika iz 87 zemalja.

Nagrade u novinarstvu: Dobio tri godišnje nagrade „Oslobođenja“ za novinarstvo, nagradu Društva novinara SRBiH 1985. godine za knjigu reportaža «Čovjek koji popravlja vrijeme», prvu nagradu za reportažu na nivou SRBiH («Slobodni reporter», Doboj, 1990.), Plaketu općine Vlasenica (1990.), nagradu za reportažu povodom 200. broja «Ljiljana« (1996.), prvu nagradu za priču Društva novinara Bosne i Hercegovine (2002.).

Književne nagrade: Jedini tri puta dobio prvu nagradu na najeminentnijem natječaju za pripovijetku u bivšoj Jugoslaviji i samostalnoj Bosni Hercegovini «Zija Dizdarević» (1983., 1986. i 2001.). Najnagrađivaniji bh. književnik na natječajima za kratku priču i pripovijetku (nagrade “Oslobođenja“, „Prosvjetnog lista“, „Lovačkog lista“, „Arene“, „Fronta slobode“, Matice iseljenika SRBiH, „Zadrugara“, „Natrona“ – Maglaj, „Graditelja“ – Brčko), prva nagrada za pripovijetku „Stazama djetinjstva“, Bosanska Krupa (2010.). Uz rat dobio prvu nagradu na Velikom natječaju za pripovijetku Visokog komiteta za pomoć Bosni i Hercegovini (1995.), prvu nagradu za pripovijetku na internacionalnim književnim natječajima «Srebrenica« (New York) i BIC «Behar» (Grand Rapids, Michigan, USA), 2007. Nagrada «Hasan Kaimija» za roman «Tajna knjiga Endelusa« za knjigu objavljenu 2006. Za knjigu «Opet ćemo se sresti ispod crvene jabuke – Roman o sultanu Fatihu, Bošnjacima i Bosni» dobio nagradu „Ajvatovica“ (2013.) i nagradu iz fondacije “Muradif Ćato“ (2014.).

Objavljene knjige: «Progonjenik i bogorodica», roman, Sarajevo, 1984., «Noć bez zore», pripovijetke, Tuzla, 1985., «Čovjek koji popravlja vrijeme», reportaže, Vlasenica, 1985., «Sezonac, roman, Sarajevo, 1988., «Drvored srebrenih nevjesta», pripovijetke, Sarajevo, 1989., «Množina crvenih snovanja», roman, Banja Luka, 1989., «Nema nama života bez Bosne», pripovijetke, Ljubljana, 1993., «Tigar», roman, Ljubljana, 1994., «Muhadžiri», pripovijetke, Ljubljana, 1994., «Roman o Srebrenici», roman, Bihać, 1998., «Put iz Mekke», roman, Sarajevo, 2001., «Roman o Srebrenici», drugo izdanje, Sarajevo, 2002., «Kuća na Drini», roman/pripovijetke, Sarajevo, 2003., «Prusac i Ajvatovica, priče ua djecu, Sarajevo, 2003., «Vjetrometina», roman, Sarajevo, 2004., «The story of Srebrenica – A novel about the war in Bosnia», Kuala Lumpur, Malezija, 2004. «Roman o Srebrenici», treće izdanje, Sarajevo, 2005., «Najveće priče», pripovijetke, Sarajevo 2005., «Roman o Srebrenici», četvrto izdanje, Sarajevo, 2005., «Roman o Srebrenici», na slovenskom jeziku, Ljubljana, 2005., «Tajna knjiga Endelusa», roman, Sarajevo, 2006., «Najveće priče», drugo izdanje, Sarajevo 2006., «Tajna knjiga Endelusa», drugo izdanje, Sarajevo, 2006., «The story of Srebrenica – A novel about the war in Bosnia», na engleskom jeziku, Kairo/Aleksandrija, 2006., «Srebrenitsan’in öyküsü», na turskom jeziku, Istanbul, 2007., «Roman o Srebrenici», peto izdanje, Sarajevo, 2007., «Putovanje s oblakom», priče za djecu, Sarajevo, 2007., «Roman o Srebrenici», šesto izdanje, Sarajevo, 2007., «Brdo Svjetlosti», roman, Sarajevo, 2008., «Brdo Svjetlosti», drugo izdanje, Sarajevo, 2008., «Roman o Srebrenici», na arapskom jeziku, Kairo/Aleksandrija, 2009., «Sablja šejha Hasana Kaimije – Put iz Mekke», drugo izdanje, Sarajevo, 2009., «Srebrenica – Najtanja nit na Ovome svijetu», pripovijetka na bosanskom, arapskom, turskom, perzijskom, slovenskom, hrvatskom, makedonskom, madžarskom, engleskom i slovenskom jeziku, Sarajevo, 2009., «Sezona lova na sokolove», novela, Sarajevo, 2010., «S Kapetanom Vidrom na Šarenoj rijeci», Sarajevo, 2011., «The story of Srebrenica – A novel about the war in Bosnia», na engleskom jeziku, Sarajevo, 2011., «Opet ćemo se sresti ispod crvene jabuke – Roman o sultanu Fatihu, Bošnjacima i Bosni», roman, drugo izdanje, 2012. «Opet ćemo se sresti ispod crvene jabuke – Roman o sultanu Fatihu, Bošnjacima i Bosni», roman, treće izdanje, 2013. «Opet ćemo se sresti ispod crvene jabuke – Roman o sultanu Fatihu, Bošnjacima i Bosni», roman, treće izdanje, 2013. «Tajna knjiga Endelusa», roman, treće izdanje, Sarajevo, 2014., „Božiji Poslanik iz Mekke“, roman, Sarajevo, 2014.

Izvor: Preporod