Još od ljeta 1992. lukavačko je ratište slovilo jednim od najmirnijih na području koje kontrolira 2.korpus Armije. Srpski prodor preko Devetaka i Dobošnice do opkoljene Proluće i izvlačenja stanovništva iz ovoga sela na Ozren bio je sva lukavačka ratna prošlost.
Sa kote Vijenac (619m) Srbi su faktički na dlanu imali tri općine: Banoviće, Lukavac i Zavidoviće, a odatle su komotno gađali i Živinice i Tuzlu. Koliko je ovo strateški važna tačka govori i podatak da je ona bila opskrbljena sa dvadesetak artiljerijskih oružja različitih kalibara.
Snage Armije BiH nekoliko puta su jurišale na ovu tvrđavu. No, 11.Maja 1994. će ostati u doživotnom pamćenju svih stanovnika lukavačke i susjednih općina, ponajprije onih koji su trpili najviše nepravde sa ovoga uporišta. Iznenađenje je bilo potpuno, jer je malo ko vjerovao u osvajanje ove tvrđave.
Akciji oslobođenja Vijenca su prethodile desetodnevne pripreme. Niti jedna sitnica nije prepuštena slučaju. Sa sjeverne strane su jurišale jedinice 212.bosansko oslobodilačke brigade i jedna mješovita četa 117. brdske brigade dok su sa južne strane nastupale jedinice 119. muslimanske i dijelovi živinickih osa. Najviše tereta u ovoj akciji su podnijeli vojnici 212. brigade i to njezine 2., 4. i 6. čete. Prvi vod 6.čete se prvi probio i zauzeo Kapu. Heroji ove bitke su Senahid Alibašić, komandir ovoga voda, i Šefik Hamustagić Kuvajt (babo mu radio 8 mjeseci u Kuvajtu, pa ga tako prozvali).
Akcija je, nakon dolaska jedinica u sektor napada, krenula ujutro u pet sati i deset minuta. Vod Senahida Alibašića je išao pravcem lijevo od barutnog magacina Fabrike sode Lukavac i desno od Šipine. Sam Senahid je insistirao na tome pravcu, jer su četnici tu bili najtanji, a i najbrže im se moglo prići. Za svega dvadesteak minuta popeli su na vrh.
RATNI PLIJEN VRIJEDAN 10 MILIONA DM
Nakon zauzimanja Kape borbe su se vodile lijevo od ove tačke, a već u prvim popodnevnim satima je cijela akcija završena, i čitav sektor Vijenca oslobođen. Zarobljen je impozanten ratni plijen: 2 tenka T-34, s velikim količinama zrna za njih, 4 minobacaca 82 mm, 2 minobacača 120 mm, 4 topa 76 mm(zis-ovi), 2 topa 40 mm (boforsi), 4 BsT-a, PAT 20/1 mm, broving 12,7 mm, dosta protivoklopnih sredstava i pješadijskog naoružanja i municije.
(historija.ba/mb)
