Psihologinja Snežana Anđelić živjela je i radila u Palestini: ‘Kao prvo, moramo da prekinemo tu propagandu koja vlada protiv muslimana. ‘

Snežana Anđelić, psihologinja i dječija psihoterapeutkinja, koja je duže od četiri godine radila i živjela u Palestini, izjavila je da palestinska djeca žive pod kontinuiranim, kumulativnim i transgeneracijskim stresom i traumom te je pozvala sve pojedince i institucije da dignu glas i hitno zaustave genocid koji Izrael nemilosrdno provodi nad narodom u Pojasu Gaze, javlja Anadolu.

Anđelić je 2011. godine radila kao trauma specijalista i vodila je treninge i obuke učiteljima, vaspitačima i ljudima koji rade u psihosocijalnim programima kako bi mogli prepoznati dječije traume i pomoći im u razvoju rezilijentnosti i procesuirati traumatska iskustava. U Istočni Jerusalem je preselila 2015. godine i obilazila je okupiranu Zapadnu obali i blokirani Pojas Gaze, gdje je vodila različite humanitarne i psihosocijalne programe.

“Moje iskustvo na osnovu onog što sam mogla da vidim je da su djeca pod kontinuiranim kumulativnim stresom. To je kumulativna trauma i mogu reći i transgeneracijska trauma jer su i njihovi roditelji i bake i deke proživjeli traumu, tako da je riječ o traumi koja se prenosi sa generacije na generaciju i djecu koja ne mogu doći u fazu potpunog opuštanja, povjerenja, prepuštanja. Oni se igraju, kreativni su i aktivni, ali su uvijek dijelom mobilisani u iščekivanju i anksioznosti“, kazala je Anđelić.

Ističući kako djeca u Palestini imaju čest poremećaj sna jer se ne mogu opustiti i mirno spavati, Anđelić je kazala da ta djeca u prosjeku spavaju oko pet sati, iako im je potrebno i do deset sati sna.

Ona je dalje kazala da se percepcija budućnosti kod djece gubi kada sadašnjost biva tako stresna da u potpunosti mobilizira i okupira da ostaju samo prošlost i sadašnjost, odnosno borba za preživljavanje.

– Surova realnost briše perspektivu budućnosti –

Dodala je da djeca u Palestini najčešće žele ono što i njihovi roditelji i djedovi, a da je to uglavnom da vide mjesta odakle su potekli, a koja su sada pod kontrolom Izraela.

“Radila sam sa grupom djece u regiji koju naseljavaju ljudi iz stare Jaffe. Djevojčicu, koja je imala 12 godina i fantastično svirala violinu, sam jednom pitala gdje bi otputovala kada bi imala priliku, naša djeca bi rekla Pariz, London, ali ova djevojčica je rekla da bi baš voljela vidjeti kuću u kojoj je odrasla njena baka o kojoj joj je toliko pričala kako je lijepa na samoj obali mora u staroj Jaffi. Oni su još uvijek vezani za priče svojih roditelja, baka i deka i njihova budućnost ne ide dalje od toga. Oni uopće o budućnosti toliko i ne razmišljaju kao naša djeca. Fokusirani su na ono što je sada, što je također tipično za traumatizirano društvo“, kazala je Anđelić i dodala da palestinska djeca nemaju ona dječija maštanja o budućnosti jer im je realnost previše intenzivna.

Prisjetivši se svojih razgovora sa starijim Palestincima koji još uvijek čuvaju ključeve svojih kuća iz kojih su protjerani, Anđelić je kazala da je njihov glavni san bio da se vrate na svoja ognjišta, ali da su vremenom dobrano odustali od toga.

Dodala je da srednja generacija ljudi u Palestini pak ima samo cilj opstati, preživjeti, odnjegovati porodicu, pomoći jedni drugima i biti tu gdje jesi da ne bude gore.

“Ja sam radila i sa djecom koja su bila u zatvoru. Država Izrael je veoma nemilosrdna. Ako dijete baci kamen na vojnika, što je tim tinejdžerima valjda jedino što im je ostalo, ali posljedica toga je da će kuća njegove porodice biti srušena. To su užasno nemilosrdne kazne, tako da je njima samo u glavi kako da prežive i opstanu i nekako djecu drže da ne poginu ili budu uhapšeni. Sva energija je usmjerena prema tome i nema tu percepcije budućnosti, nadanja“, kazala je Anđelić.

– Nestanak međunarodne zajednice iz vidika –

Ona je dalje kazala da prvu godinu ličnog boravka u Palestini imala nadu da će doći međunarodna zajednica i pomoći, da je vjerovala u moć humanosti i zdravog razuma. Trudila se da diže glas ne bi li došlo do promjene i u početku je vjerovala da ljudi neće dozvoliti i nijemo gledati nečije patnje.

“Moram priznati da već u trećoj godini života sa Palestincima sam primijetila da sam postala neko ko želi samo da preživi taj dan i odradi svoj posao. Moj svijet se suzio, međunarodna zajednica mi je nestala vidika, nestalo mi je nadanje da će sada doći Save the Children i da se to ne smije događati djeci… Primijetila sam da ulazim u neko stanje depresije i očaja jer sam kao i oni stari shvatila da niko neće doći…Moj svijet je postao mikrosvijet u kojem činim što mogu, oplakujem ono što ne mogu, nadanje ne polažem ni u koga i samo se radujem kada pomognem nekom djetetu ili grupi“, kazala je Anđelić.

Komentirajući aktuelne brutalne napade koje Izrael izvodi na Pojas Gaze pod plaštom rata protiv Hamasa, Anđelić je kazala da svima treba biti jasno da ovo nije religijski rat i da se muslimani predstavljaju kao neprijatelji. Dodala je da je među Arapima i veliki broj kršćana, a da u Vitlejemu ima mnogo različitih kršćanskih crkava.

“Radila sam u Gazi i odlazila sam tamo i upoznala sam predivan svijet i duša me boli kada gledam šta se trenutno dešava. Bila sam neko ko je tamo podržavao osnivanje dječijih centara i vrtića. Trudili smo se da toj djeci skrenemo pažnju sa kontinuiranog stresa“, kazala je Anđelić.

– Hamas je posljedica okupacije –

Naglasivši da je užasno to što se u napadima na Gazu poistovjećuju Hamas i djecu, Anđelić je kazala da je Hamas posljedica onog što se dešava od 1948. godine do sada.

“Hamas je posljedica okupacije. Neka posljedica tog zla se morala dogoditi. Ne opravdavam ni ono što je Hamas uradio, ali hoću da kažem da balon u jednom trenutku pukne ako ga previše duvate. Ovo je mučenje od 48. godine i pitala sam se šta bi da sam na mjestu ljudi koji to žive iz dana u dan. Pitala sam se šta bi da sam na mjestu moje prijateljice čiji sin je ubijen jer je prešao liniju u moru dok je lovio ribu s prijateljima. Vojnici sa brodova su pucali i ubili tu djecu od 13 i 14 godina… Pitala sam se šta bi radila na njenom mjestu. Da li bih mrzila, da li bi mogla podnijeti život gledajući u te brodove sa kojih su mi ubili dijete. E, znate šta je ona uradila, posvetila je život drugoj djeci i osnovala taj centar za djecu. O tim muslimanima mi govorimo, e ta moja prijateljica muslimanka je rekla ja sam svoje dijete izgubila, ali hoću da se potrudim da život druge djece bude ljepši… To što se sada dešava u Gazi nije problem Hamasa. Ovo je genocid. Sedam hiljada ubijene djece nije Hamas. Ta djeca su odgovornost svakog od nas, odgovornost međunarodne zajednice“, kazala je Anđelić.

Ističući da su civili Gaze nevini ljudi koji imaju pravo na život i nisu zaslužili smrt, Anđelić je kazala da su oni ubijeni samo zato što je neko poslije toliko godina reagirao na okupaciju.

“Ovo što je učinio Hamas je posljedica odnosa međunarodne zajednice prema Palestincima, odnosa Ujedinjenih nacija prema Palestincima, odnosa Izraela prema Palestincima. Ovo je posljedica. Tužno je to što mi i dalje dozvoljavamo da djeca plaćaju cijenu za nešto za šta nisu odgovorna i što cijela međunarodna zajednica, na čelu sa kršćanskom Amerikom, ćuti, pa i podržava i plaća da djeca stradaju svaki dan. Mene duša boli i svaki dan se zapitam da li će moji prijatelji preživjeti i da li će ta talentovana i kreativna djeca dočekati mogu koristiti te darove koje imaju. Svako jutro se pitam da li će ona djeca, koju sam učila kako da upravljaju svojim emocijama, kreativno ispoljavaju stres, žaluju za onim što izgube i u miru bez agresije ispoljavaju šta osjećaju, dočekati da odrastu i pokažu to cijelom svijetu. To nije odgovornost samo Izraela, već svih nas“, poručila je Anđelić.

– Bol i duboka razočaranost –

Ne skrivajući emociju na licu, Anđelić je kazala da je duša boli dok gleda snimke stravičnih dešavanja u Gazi i da se osjeća ranjenom, tužnom i razočaranom.

“Postala sam duboko razočarana za nekog ko je život posvetio da pomogne onima koji su doživjeli stres i traumu. Ja sam veliki optimista, radila sam u Iraku, Siriji, Mauritaniji i drugim zemljama gdje je puno traume. Uvijek sam imala utisak da mogu tim ljudima da donesem nadu, ali sada sam duboko razočarana u međunarodnu zajednicu, u sve ljude, sve nas koji ne uspijevamo da učinimo ono što nam je ljudska obaveza prema onima koji prolaze genocid. Teško mi je da gledam one slike, onu djecu danas. Zapitam se, a ko je sutra. Ako danas ne reagiramo i ne spasimo tu djecu, šta će biti sutra s našom djecom?“, poručila je Anđelić.

Ova iskusna psihologinja je kazala da osjeća bol i nemoć kada se zapita u kakvom društvu nam rastu djeca ako kao međunarodna zajednica dozvoljavamo da se nešto tako otrovno širi svijetom u kojem nestaje zdravog razuma, empatije i podrške za patnju drugog.

Ističući kako je u Siriji, Iraku i drugdje uvijek ljudima govorila da ima ljudi u svijetu koji neće moći nijemo gledati i da će zaustaviti zlo, Anđelić je kazala da trenutno ni sama ne vidi promjenu jer je situacija u Gazi svakim danom sve gora.

Prisjetila se kako je jedne prilike na radioni jedna palestinska djevojčica jasnom crtom podijelila list i na donjoj polovici nacrtala dešavanja u Gazi, uključujući vojsku, ruševine i krv, a na gornjem dijelu nacrtala nebo, sunce, ljekare, automobile i lijepe kuće. Dodala je da je ta crta jasna između onog što jeste i što bi trebalo i moglo biti, ali da neko mora da tu crtu i podvuče u svijetu.

– Moramo ustati i reći, dosta! –

Naglasila je da međunarodnom zajednicom smatra sve nas, sve pojedince, a ne samo institucije koje su formirane nakon Drugog svjetskog rata.

“Mi smo ti ljudi koji moramo da ustanemo i ponovo pravimo međunarodnu zajednicu koja će imati efekta i raditi nešto. Kao prvo, moramo da prekinemo tu propagandu koja vlada protiv muslimana. Znate, dragi moji kršćani, muslimani i Arapi su samo drugačija kultura, prestanite ih gledati kao neprijatelje samo zato što su drugačija kultura. Arapi nisu ni divljaci, ni agresivci, ni ubice, već predivan narod koji ima svoju kulturu, civilizovan i obrazovan narod“, poručila je Anđelić.

Naglasivši da promjenu može donijeti međunarodna zajednica koju čine svi pojedinci koji bi u svom domenu ustali i digli svoj glas protiv zla i nasilja, Anđelić je kazala da ljudi trebaju da prestanu nijemo promatrati genocid i zlo u Gazi.