Izraelska vojska ubija 250 Palestinaca dnevno uz mnogo više života u opasnosti od gladi, bolesti i hladnoće

Izraelska vojska ubija Palestince po prosječnoj stopi od 250 ljudi dnevno, što znatno premašuje dnevni broj poginulih u bilo kojem drugom velikom sukobu posljednjih godina, saopćio je u četvrtak Oxfam (međunarodna organizacija sa sjedištem u V.Britaniji), dok se eskalacija neprijateljstava bliži svom 100. danu.

Osim toga, preko 1.200 ljudi je ubijeno u užasnim napadima Hamasa i drugih oružanih grupa u Izraelu 7. oktobra, a od tada je na Zapadnoj obali ubijeno 330 Palestinaca.

Sally Abi Khalil, direktorica Oxfama za Bliski istok, rekla je da su razmjere izraelskih zločina čini u Gazi zaista šokantni. 100 dana ljudi u Gazi su izdržali živi pakao. Nigdje nije sigurno i cijelo stanovništvo je u opasnosti od gladi.

“Nezamislivo je da međunarodna zajednica gleda kako se odvija najsmrtonosnija stopa sukoba u 21. stoljeću, dok kontinuirano blokira pozive na prekid vatre.”

Koristeći javno dostupne podatke, Oxfam je izračunao da je broj prosječnih smrtnih slučajeva dnevno za Gazu značajno veći od bilo kojeg nedavnog velikog oružanog sukoba, uključujući Siriju (96,5 smrtnih slučajeva dnevno), Sudan (51,6), Irak (50,8), Ukrajinu (43,9) Afganistan ( 23,8) i Jemen (15,8).

Međunarodni sud pravde Ujedinjenih naroda danas održava raspravu o legalnosti produženog napada Izraela na Gazu i mogao bi izdati hitan nalog za obustavu izraelske vojne kampanje. Oxfam podržava sve napore u istrazi i rješavanju svih masovnih zločina i kršenja ljudskih prava, bez obzira na počinitelja.

Oxfam upozorava da su ljudi sve više prisiljeni na manja područja zbog stalnog bombardiranja, jer su prisiljeni bježati sa mjesta za koja im je ranije rečeno da su sigurna, ali nigdje u Gazi nije zaista sigurno. Više od milion ljudi – više od polovine stanovništva – primorano je da potraži sklonište u Rafi na egipatskoj granici. Osoblje Oxfama u Rafahu izvještava o ogromnoj prenaseljenosti, s vrlo malo hrane i vode, a osnovni lijekovi su nestali. Ova kriza je dodatno pogoršana izraelskim ograničenjima ulaska pomoći, zatvaranjem granica, uvođenjem opsade i uskraćivanjem nesmetanog pristupa. Trenutno stiže samo 10 posto sedmične pomoći u hrani.

Agencija za pomoć također upozorava na ogromnu prijetnju po život, osim direktnih žrtava, od gladi i bolesti. Pojava hladnog i vlažnog vremena čini situaciju još kritičnijom, nedostatkom ćebadi, nema goriva za grijanje i tople vode. Jedna od Oxfamovih partnerskih organizacija, Palestinski komiteti za poljoprivrednu pomoć (PARC), opisao je situaciju za one koji žive u šatorima kao “goru od bilo čega što možete zamisliti”, s improviziranim skloništima koja puštaju kišu, raznosi ih vjetar i ljudi pribjegavaju očajnim mjere poput prodaje dragocjene hrane ili zaliha vode kako bi se dobilo ćebe.

Mutaz, inženjer koji je sa svojom porodicom raseljen u Al-Mawasi, rekao je: “Kiša je padala sa svih strana šatora. Morali smo spavati ležeći preko vreće brašna da je zaštitimo od kiše. Moja žena i tri moje ćerke koriste jedno ćebe noću. Ćebadi ima dovoljno samo za četiri osobe. Nemamo ništa.”

Ranije ove sedmice, kamp u Jabaliji bio je poplavljen kanalizacijom kada su izraelski zračni udari oštetili cjevovodi i pumpnu stanicu. Nedostatak čiste vode za piće i odgovarajućih sanitarnih uslova predstavlja ogroman rizik po zdravlje. Slučajevi dijareje su 40 puta veći nego u ovo doba prošle godine, iako je u stvarnosti vjerovatno da će broj slučajeva biti znatno veći.

Sally Abi Khalil je rekla: “Dok se masovni zločini nastavljaju, životi se i dalje gube i kritične zalihe ne mogu doći. Izraelska potpuna blokada pojasa Gaze ograničava pomoć za spašavanje života, uključujući hranu, medicinske potrepštine i vodu i sanitarne objekte.

“Povrh već užasnog broja smrtnih slučajeva, mnogo više ljudi moglo bi umrijeti od gladi, bolesti koje se mogu spriječiti, dijareje i prehlade. Situacija je posebno zabrinjavajuća za djecu, trudnice i one sa postojećim zdravstvenim problemima.

“Jedini način da se zaustavi krvoproliće i spriječi mnogo više života je trenutni prekid vatre, oslobađanje talaca i omogućavanje ulaska ključne pomoći.”